Bosanskohercegovački glumac Faris Pinjo prvi put radi predstavu u Hrvatskoj – ‘Džaba je najskuplje’– koja se premijerno izvodi 5. rujna na festivalu Teatar uz more.

Komedija “Džaba je najskuplje” premijerno će biti izvedena 5. rujna u sklopu festivala Teatar uz more u Splitu, a bavi se iskorištavanjem i ucjenjivanjem ljudi uslugama koje se za nekoga učine “besplatno”. Tekst Vanče Kljakovića “Majstor” bio je osnova za postavljanje ove komedije: dva tragikomična lika, obojica mladih, ali životno iskustvenih osobnosti, potpuno suprotne životne pozadine. Petar kojeg igra Konstantin Haag, mladi pisac i sveučilišni profesor, usred je razvoda. Dobio je i otkaz i upao u najveću kreativnu blokadu svog života. Slučajno upoznaje majstora Božu, kojeg igra Faris Pinjo, iako bismo se mogli zapitati upoznajemo li majstore ikada slučajno.

Predstava „Džaba je najskuplje“ prva je koju u Hrvatskoj igra Faris Pinjo, bosanskohercegovački glumac koji se nedavno preselio u Zagreb. Kako kaže, njegov kolega Konstantin Haag pronašao je tekst Vanče Kljakovića i zamolio ga je da ga pročita:

“Svidjelo mi se, a ideja i dojam koji smo izvukli iz tog teksta je da je džaba uvijek najskuplje. Kad napravimo za nekog nešto lijepo, očekujemo nešto zauzvrat, barem ‘hvala’. Stoga smo na tekstu počeli mijenjati likove, situacije, replike u odnosu na tu ideju. Tekst je dosta arhaičan jer je napisan davno, malo smo ga prilagodili današnjici, svakodnevnom govoru, htjeli smo napraviti što prirodniji tijek riječi. Za intervencije smo dobili dozvolu od obitelji koja ima autorska prava i krenuli smo u rad, tako da se sada predstava zove ‘Džaba je najskuplje’ prema motivima ‘Majstora’ Vanče Kljakovića.”

U ‘Džaba je najskuplje’ igraju Konstantin Haag i Faris Pinjo, a predstavu su i režirali. FOTO: Sanja Leko

Osim što u njoj igraju, Haag i Pinjo predstavu su i režirali. Kako kaže Pinjo, samoinicijativno su se nalazili na različitim lokacijama i mjesecima radili na tekstu. U početku nisu imali ni producenta, već samo želju da naprave dobru predstavu, a u međuvremenu su upoznali Tadiju Kolovrata koji je – odnosno, njegova B Glad Produkcija – preuzeo taj producentski posao. Ima puno prednosti takvog samostalnog rada, a prije svega, kaže Pinjo, to je sloboda:

“Ta sloboda je bila olakšanje tijekom pripreme predstave. Nismo imali ni vremenski rok niti zadan datum premijere, pa je stoga sve išlo neopterećeno, bez nekog stresa. Željeli smo napraviti dobar posao i bez opterećenja s predstavom izaći kad bude dobra. To je bio jedini uvjet. Cijeli je proces bio divan jer smo tijekom pripreme razmišljali o kreativnim stvarima, o zanatu, o glumi, nismo se opterećivali ovim, recimo to, tehničkim stvarima.”

U predstavi Pinjo igra Majstora, a tu svakodnevnu situaciju odlučili su postaviti u kazalište zato što, kaže, često takve ulične mudrosti ne primjećujemo. One, tvrdi, kraj nas prolaze i često ih čujemo, ali ne slušamo:

“Ne razmišljamo o tome, takve situacije ‘ne čitamo’, a važne su. Obojica volimo realizam i željeli smo da sve to bude prirodno, realistično, autentično i za nas i za publiku. Ljudi se u tome prepoznaju, imaju na to reakciju.”

Budući da je riječ o komediji, Faris Pinjo pojasnio je zašto su odlučili raditi baš taj žanr. Je li to stoga što se u njemu najlakše pronalaze ili zato što je riječ o nezavisnoj sceni koja „najlakše“ trpi komedije? Pinjo kaže da nisu razmišljali o žanru:

“Tekst nam se jako svidio i to je bio jedini razlog zbog kojeg smo odlučili raditi baš ovu predstavu. Prirodno se tekst postavio kao triler-komedija. Na jedinoj pretpremijernoj izvedbi publika se smijala, ali u jednom trenutku kad se situacija uozbilji, bilo je svakakvih reakcija, ne samo smijeha. Nezavisna kazališna scena je budućnost, institucije su ispunjene i zatvorene, posebno za mene koji dolazim iz Bosne i Hercegovine, druge države, teško ću doći do stalnog posla. Stoga moram sam sebi stvoriti posao, raditi sam, a to je veliko zadovoljstvo. Svaki put kad si stvoriš priliku, vrata ti se otvore, jako lijepo sam primljen u Hrvatskoj i drago mi je što sam s Konstantinom Haagom napravio dobar posao.2

Planovi s predstavom su veliki, a s obzirom na reakcije na pretpremijeri i rasprodanim izvedbama koje su najavljene, “Džaba je najskuplje” ima lijepu budućnost.

Pinjo se želi posvetiti prije svega kazalištu. To mu je najdraže, u kazalištu mu srce uvijek jače zaigra.

“Bavim se i glazbom, ali kazalište mi je najveća ljubav. Želio bih se, naravno, okušati i na filmu. Ovakva intimna predstava traži velik fokus i glumac se dosta izloži, ali ne gledam broj glumaca na sceni. Ovaj je proces bio nekako prirodan, Konstantin je glumu diplomirao u Splitu, ja u Sarajevu, imamo sličnu estetiku. Broj ljudi na sceni ništa ne znači, osjećaj je u biti isti. Kazalište volim zbog tog momenta, to je taj trenutak koji se nikad više neće ponoviti, ta energija koja je jedinstvena. Uvijek je drugačije, uvijek dolazim s drugačijom emocijom, nijedna kamera ne može prenijeti tu interakciju s publikom, to je posebna metafizika koja se dogodi. To je divno, ta blizina ljudi, kontakt s ljudima, trenutak, istina i istina”, zaključio je Faris Pinjo.