Jedan od najznačajnijih filmova koji će se ovog mjeseca prikazati na filmskom festivalu u Motovunu je „Dječak s neba“, švedski politički triler redatelja Tarika Saleha. Premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu prije dva mjeseca, „Dječak s neba“ osvojio je nagradu za najbolji scenarij. U tom filmu Saleh se ponovo bavi događajima u Egiptu, zemlji svojih roditelja koji su emigrirali u Švedskoj, kao što je to napravio i s prethodnim filmom „Napad na Nile Hilton“ za koji je 2017. osvojio veliku nagradu žirija na festivalu u Sundanceu. U ovom je filmu, kao i u prethodnom, glavnu ulogu dao Faresu Faresu, švedskom glumcu koji je kao dječak emigrirao iz Libanona u Švedsku. U povodu filma „Dječak s neba“ razgovarali smo s Faresom Faresom ekskluzivno za Nacional.

U filmu „Dječak s neba“ Adam (Tawfeek Barhom) je ribarev sin koji je dobio iznimnu povlasticu da studira na kairskom sveučilištu Al Azhar, središtu moći sunitskog islama. No ubrzo po Adamovu dolasku u Kairo iznenada umire Veliki imam, najviši vjerski vođa na sveučilištu. Vrijeme je izbora za novog imama, zavjere i korupcija dominiraju, a Adamu se obraća agent državne tajne službe Ibrahim (Fares Fares) koji ga koristi kao informatora.

Fares Fares jedan je od najpoznatijih švedskih glumaca ponajviše zbog uloge u serijalu filmova nastalima po knjigama Jussija Adler-Olsena, a to su „Žena u kavezu“, „Ubojica fazana“, „Poruka u boci“ i „Okus osvete“. U tim filmovima on glumi Assada, detektiva koji se s kolegom Carlom Morckom (Nikolaj Lie Kaas), istražuje nerazriješene zločine iz prošlosti. Istovremeno, Fares Fares je započeo glumačku karijeru u Hollywoodu i to s filmovima „Sigurna kuća“ i „Zero Dark Thirty“ prije 10 godina, a nastavilo se i ulogama u serijama kao što je to bilo, primjerice, u drugoj sezoni serije „Westworld“. No kada je započeo intervju za Nacional, Fares Fares prvo je želio, kao veliki navijač Reala iz Madrida, razgovarati o Luki Modriću. Nakon tog uvoda, slijedio je razgovor o filmu „Dječak s neba“, njegovoj karijeri i planovima.

‘Dječak s neba’ prikazat će se na filmskom festivalu u Motovunu. FOTO: PROMO

NACIONAL: Kada sam vas vidio u filmu „Dječak s neba“ pomislio sam: ponovo uloga detektiva kakvu ste imali u ekranizacijama knjiga Jussija Adler-Olsena.

To mi je i supruga rekla kako mi uvijek daju uloge policajaca, detektiva ili vojnika, uloge u kojima sam povezan s vladom.

NACIONAL: Reakcije na film „Dječak s neba“ su takve da se često spominje kako je to mješavina krimića Johna Le Carrea i filma „Ime ruže“. Koja je bilo vaše mišljenje u trenutku kada ste pročitali scenarij filma?

Prvo što sam pomislio nakon čitanja bilo je „vau, ovo je nevjerojatna priča, ali prilično zamršena“ te sam stoga trebao još jednom pročitati scenarij. Nakon što sam ga još jednom pročitao, došao sam do određenih ideja i obratio se redatelja Tariku Salehu s kojim sam blizak jer smo već radili zajedno. Bila je to jedna od prvih verzija scenarija i pitao sam se je li to dovoljno dobar scenarij za redatelja kao što je Tarik. Pitao sam se kako izvući najbolje od scenarija, to je način na koji uvijek razmišljam. Razgovarao sam s Tarikom i onda smo počeli razmišljati o detaljima, likovima iz filma, ja sam taj koji je predložio Tawfeeka Barhoma za ulogu dječaka u filmu. Da, ovaj film je rezultat suradnje između mene i redatelja. Kada je montirao prvu verziju filma, Tarik mi ju je poslao kako bih je pogledao na svom računalu. Rekao sam mu „Tarik, ovo je jebeno dobro, idemo u Cannes s ovim filmom“. On u to nije vjerovao, ja sam bio u to siguran, da bi mu dva dana kasnije stigao službeni poziv, film će biti prikazan u Cannesu. „Pa rekao sam ti“, bio je moj komentar.

NACIONAL: Možda je tajna u tome što nema mnogo filmova koji prikazuju muslimansku zajednicu na način na koji je ovaj film prikazuje.

Tako je, u tom smislu ovaj film je nešto sasvim novo. Taj film mi je nešto rekao, naučio me nečemu o čemu prije nisam ništa znao. Ovaj film prikazuje muslimansku zajednicu iz drugog ugla, ovo nije nešto o čemu slušate u vijestima, ovo je nešto sasvim novo. I to je ono što čini ovaj film izvrsnim.

Fares Fares u filmovima ‘Okus osvete’ iz 2018., ‘Žena u kavezu’ iz 2013. i ‘Napad na Nile Hilton’ iz 2017. godine. FOTO: PROMO

NACIONAL: Vi ste glumili u prethodnom filmu Tarika Saleha „Napad na Nile Hilton“. Je li istina da je zbog tog filma Saleh postao persona non grata u Egiptu?

Mislim da je to istina. Ne znam je li to službena odluka državnih vlasti u Egiptu, ali tako on kaže.

NACIONAL: Nema sumnje da treba hrabrosti kako bi se kroz dva filma progovorilo o korupciji u zemlji iz koje redatelj dolazi.

Točno, ali mislim da je za to zaslužna činjenica što je Tarik Saleh bio novinar. On je nevjerojatno hrabar, a novinarsko iskustvo pomaže mu da vidi stvari iz potpuno drugog ugla.

NACIONAL: Vi ste u Švedsku došli iz Libanona, poznajete li situaciju u arapskim zemljama i je li vam stoga lakše shvatiti filmove Tarika Saleha?

Naravno, razumijem razne političke organizacije, ali još više razumijem ljude koji žive u tom području. Općenito me zanimaju ljudi koji se bave drugačijim poslom od onog kojim se ja bavim. Zato me interesiraju ljudi iz tog dijela svijeta. Ja dolazim iz tog dijela, iako sam prvenstveno Šveđanin. U Švedsku sam se doselio kao klinac i smatram se Šveđaninom. Ja sam Šveđanin dušom i načinom razmišljanja. No zbog mog podrijetla zanimaju me arapske zemlje. S tim da vam moram reći da mene zanima svaki dio svijeta. Ako bih pogledao neki hrvatski film, zainteresirao bih se za Hrvatsku, želio bih saznati nešto o vašoj zemlji što do sada nisam znao.

NACIONAL: Smatrate li se srećkovićem jer ste odrasli u tako, za strance, otvorenoj zemlji kao što je Švedska?

Volim Švedsku, to je nevjerojatna zemlja. Volim i Šveđane, to su ljudi otvorenog uma. Švedska je zemlja koja vam nudi puno prilika, pri čemu vam ljudi neće saplitati nogu. To je jedna od najboljih zemalja na svijetu, a ja sam ponosni Šveđanin.

NACIONAL: Fascinantan je podatak da ste po dolasku u Švedsku naučili švedski jezik u samo tri mjeseca.

Da, jesam, jezici su me uvijek zanimali. Kada ste zainteresirani za nešto, onda to brzo i naučite.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da se odlučite okušati u Hollywoodu? Je li vam vaš egzotičan izgled pomogao u dobivanju uloga u hollywoodskim filmovima?

Do toga je došlo korak po korak. Isprva nisam razmišljao o tome koliko mi izgled može pomoći u Hollywoodu, ali kasnije sam shvatio da je i to bio razlog dobivanja uloga. Moj izgled je egzotičan gdje god da dođem. U svojoj glumačkoj karijeri isprva sam razmišljao da se okušam u kazališnim predstavama. Kada sam to napravio, počeo sam razmišljati o ulogama u najvećim kazalištima. I u tome sam uspio. Onda sam razmišljao o radu u skandinavskim zemljama, pa o radu u cijelom svijetu. Moji snovi postajali su sve veći. Američka karijera započela je prije 10 godina ulogama u filmovima „Sigurna kuća“ s Denzelom Washingtonom i Ryanom Reynoldsom te „Zero Dark Thirty“ s Jessicom Chastain. Uživao sam u snimanjima tih filmova i postao sam svjestan da mogu raditi i u Hollywoodu. Tada sam prestao raditi u kazalištu jer za to više nisam imao vremena.

NACIONAL: Živite između Los Angelesa i Stockholma. Koliko vam je bilo riskantno napustiti Švedsku, gdje možete dobiti ulogu u gotovo svakom filmu, i boraviti u Los Angelesu?

Bila je to tranzicija gdje sam bio svjestan kako sve počinjem od početka. Došao sam u Ameriku, bio sam nitko i ništa te počeo odlaziti na audicije gdje su me gledali u čudu. Prolazio sam audicije, išao korak po korak i zatim došao do toga da dobivam uloge bez odlaska na audicije. Sada je sve drugačije nego prije 12 godina. Ono što je dobro jest činjenica da se imam gdje vratiti i zato sam opušteniji. Uvijek se mogu vratiti u Stockholm i neću imati ništa protiv toga. Zbog toga sam očvrsnuo, zbog toga mogu prihvatiti kada me odbiju u nekom hollywoodskom projektu. Znate, morate se na početku karijere odlučiti da, ako nešto želite, onda zagrizite za to. Ja sada živim godišnje barem tri mjeseca u Los Angelesu, od tri do šest mjeseci. Najčešće tijekom zime jer tada nije baš ugodno živjeti u Švedskoj.

NACIONAL: Koje su razlike između rada u Los Angelesu i Švedskoj?

Jasno je da razlike postoje. Najveća je razlika u financijskoj strani glumačkog posla. Kada se to makne sa strane, imate situaciju u kojoj razgovarate s kolegama glumcima na snimanju filma, zatim netko pritisne crveni gumb i pozove vas na snimanje vaše scene. Isto kao i u Švedskoj. Sve se tada svodi na osobu koju glumite i način na koji ćete je odglumiti.

Novinar Nacionala Dean Sinovčić razgovarao je s glumcem Faresom Faresom. FOTO: Nacional

NACIONAL: Jeste li u potrazi za još većim uspjehom u Hollywoodu ili ste zadovoljni s tri do šest mjeseci u Americi, dok ostalo vrijeme provodite u Švedskoj?

Stockholm će uvijek biti moja baza, zasnovao sam obitelj koja živi u Stockholmu, imam dva sina starih tri i jednu godinu. Sviđa mi se situacija u kojoj se sada nalazim. Ne želim raditi samo u Los Angelesu, nikada mi to nije ni bila želja, želim raditi po cijelom svijetu. Kada govorimo o ambicijama, najveća ambicija bila je glumiti u Europi s najvećim europskim glumcima. Nadam se da to nikada neće ni prestati, sve dok mogu hodati i govoriti. A sada i režiram svoj prvi film. To je ono što želim.

NACIONAL: Vaš brat je redatelj. Hoće li vam pomoći u trenucima kada izgubite kontrolu na snimanju filma?

Mi nismo samo braća, mi smo i prijatelji. Otvoreno razgovaramo o svemu pa smo tako razgovarali i o filmu koji ću režirati. Dovest ću ga na snimanje kada ću režirati akcijske scene. On je takvih scena jako puno režirao. Što se tiče scenarija, ipak je to moja priča, to mogu i bez njegove pomoći.

NACIONAL: Glumci iz Hrvatske koji su se okušali u Hollywoodu, poput Rade Šerbedžije, rekli su da su za njih rezervirane uloge Rusa s čudnim akcentom.

Ja na to ne gledam tako. Ja, kao glumac, biram filmove u kojima ću glumiti. To znači da moram znati reći „ne“ i to vrlo često. Ujedno sam naučio engleski jezik dovoljno dobro da mogu glumiti bilo koji lik. Nikada nisam želio dobivati jedne te iste uloge, uvijek glumiti iste likove. To je težak put, teži nego što ga imaju američki glumci, ali nije nemoguć. Potrebna je strpljivost, ne smijete gubiti živce i morate biti uporni u onome što želite i u onome što ne želite.

NACIONAL: Međunarodno ste postali poznati ulogom u filmu „Laka lova“ iz 2010. Ono što je zanimljivo jest da je Harvey Weinstein kupio prava na prikazivanje tog filma u Americi tako da sada, pomalo neobično, možete reći da vam je Weinstein pomogao u ostvarivanju uspjeha.

Iskreno, ne mislim da je to bio ključni film u mojoj karijeri, moja uloga u tom filmu nije osobito velika. Važniji su bili neki drugi filmovi koje sam snimio u Švedskoj, a zatim i američki filmovi „Sigurna kuća“ i „Zero Dark Thirty“. Nakon toga dolazi do „Department Q“, serijala filmova nastalima po knjigama Jussija Adler-Olsena. To su mi bile veće i važnije uloge. Što se tiče Harveya Weinsteina, on je, isprike na izražavanju, jebena šupčina. I uvijek je bio. Nikada mi se nije sviđao. Ako ste ga ikada vidjeli na nekoj zabavi, primijetili biste da je čudak. U rukama je imao previše moći. Kako je moguće da jedna osoba kao što je on ima toliku moć? Dobro je da mu se na kraju dogodilo ono što mu se dogodilo.

NACIONAL: Kada govorimo o filmovima nastalim po knjigama Jussija Adler-Olsena, je li istina da do početka snimanja filma niste pročitali ni jednu njegovu knjigu?

To je istina. Prva njegova knjiga koju sam počeo čitati nije mi se dopala pa onda više nisam želio čitati njegove knjige. One su postale svjetski hit, ali meni se nije dopadao lik kojeg glumim u filmovima. Nije mi se dopao način na koji je napisan. Rekao sam redatelju – ako ću ga glumiti, moramo ga iznijansirati, napraviti ga zanimljivijim. I zato je taj lik u filmu moja kreacija, potpuno moja. I daleko je interesantniji.

NACIONAL: Jeste li se onda iznenadili kada ste vidjeli da su sva četiri filma postali hitovi diljem svijeta?

Naravno da su filmovi imali preduvjet za uspjeh zbog popularnosti knjiga, ali mislim da se uspjesi filmova temelje na kemiji između mene i Nikolaja Lie Kaasa. Jako mi se sviđa to razdoblje mog života kada smo snimali ta četiri filma. Uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu.

NACIONAL: Veliki ste ljubitelj nogometa, a Zlatan Ibrahimović je najbolji švedski nogometaš svih vremena. Možete li usporediti vaše odrastanje u Švedskoj, obojica ste bili stranci, s time da je on odrastao u opasnom kvartu?

Ne bih rekao da je to bio tako opasan kvart, ali bila je periferija Malmöa. Za mene je najteži dio bilo privikavanje na jezik i kulturu, a pri tome ne mislim na švedsku kulturu, već tinejdžersku kulturu. Ibrahimović je odrastao na periferiji, vjerojatno je to bila opakija periferija. Ja sam odrastao u drugačijem, mirnom okruženju tako da nisam iskusio njegovu borbu. Moje okruženje je bilo intelektualno. Zato mislim da ne postoje nikakve sličnosti između mog i njegova odrastanja u Švedskoj. Bez obzira na to, iznimno ga poštujem, on je kralj Švedske.