Recepte za jela poput zmajskih jaja ili mesne pite Larysa Stronga iz romana Georgea R. R. Martina ‘Igre prijestolja’ i ‘Zmajeva kuća’ među prvima je testirala urednica Školske knjige Miroslava Vučić zahvaljujući ‘Službenoj kuharici Zapadnih Zemalja’

Iznimno popularni junaci romana Georgea R.R. Martina ”Pjesma Leda i Vatre”, ”Vatra i krv” te ”Uspon Zmaja” te serijala ”Igra prijestolja” i ”Zmajeva kuća”, gostili su se raskošnim objedima. Takvih se 60 recepata nalazi u upravo objavljenoj ”Službenoj kuharici Zapadnih Zemalja” autorica Cassandre Reeder i Joanne Bourne, nakladničke kuće Lumen. Miroslava Vučić, glavna urednica Školske knjige i Lumen izdavaštva, kaže da je ona višedesetljetni fan Georgea R. R. Martina pa s istinskom radošću i poniznošću čita sve što je ikada napisao:

„Njegov serijal ‘Pjesma Leda i Vatre’ pretvorio se u globalni fenomen čim su romani objavljeni, a televizijski serijal ‘Igra prijestolja’ učvrstila ga je zavazda na tronu modernog ‘fantasyja’. S druge strane, oduvijek sam željela odijevati haljine koje u Zapadnim Zemljama nose Martinove heroine, posebice one koje nose Daenerys Targaryen i Cersei Lannister, i gostiti se poput kraljeva i kraljica, vitezova i čuvara Sedam kraljevina, tog izmaštanog carstva koje je Martin kreirao toliko uvjerljivo, s tako puno detalja, da sam čitajući serijal ‘Pjesma Leda i Vatre’ gotovo mogla osjetiti miris svježeg tarta od višanja ili strahovučjeg kruha Vruće Pite.“

Prvo svjetsko izdanje kuharice, objavljeno u 39 država svijeta među kojima je i Hrvatska, sadrži 60 recepata nadahnutih Martinovim romanima. FOTO: Lumen

Dok je uređivala ”Pjesmu Leda i Vatre”, taj serijal koji čini pet romana u sedam svezaka, stalno je bila gladna – ispričala je – upravo zahvaljujući toj Martinovoj zavodljivoj lakoći opisivanja tih silnih gozbi. Martin to radi toliko uvjerljivo da joj se na trenutke činilo da osjeća okus tih gastronomskih čuda, pa je jedne večeri pokušala rekonstruirati recepte za neke delicije koje su joj zapele za oko, kojima su se gostili Targaryeni u Krunskim posjedima, i to baš u poglavlju na kojem je radila:

„Međutim, kako nisam baš neka veličanstvena kuharica, uspjela sam ‘skinuti’ recept samo za punjena ‘zmajska’ jaja. Nisu tada izgledala nimalo zmajski, no sada, zahvaljujući receptu iz ove kuharice, znam kako na bjelanjku skuhanog jajeta dobiti mrežu sitnih pukotina koje podsjećaju na zmajske ljuske. Dakako da sam se spremno odazvala pozivu našeg co-edition partnera i tako je ova ‘Službena kuharica Zapadnih Zemalja’ zaživjela i na hrvatskom jeziku. Prvo svjetsko izdanje ove knjige, objavljeno u 39 država svijeta među kojima je i Hrvatska, sadržava 60 recepata nadahnutih Martinovim romanima. Raskošno ilustrirana kuharica vjerno približava spektakularni gastronomski svijet izrastao iz Martinove bujne mašte pa ne moramo više zamišljati okus jela iz brižno čuvanih plemićkih kuharica.“

‘Kako nisam baš neka veličanstvena kuharica, uspjela sam ‘skinuti’ recept samo za punjena ‘zmajska jaja’. Nisu tada izgledala nimalo zmajski’

Zahvaljujući prevoditeljicama Mirjani Paić-Jurinić i Ani Briški Đurđevac te nakladničkoj kući Lumen, svi obožavatelji ”fantasyja” mogu uživati u zapečenim tartovima od limuna koje je obožavala Aryja Stark ili u drevnoj mješavini vina, meda i narančina soka koja je uspavljivala Tyriona Lannistera. Recepti iz ove kuharice, pojasnila je Miroslava Vučić, potječu iz zlatnog doba trpeze Zapadnih Zemalja, koje je trajalo dva stoljeća, od ustoličenja kralja Viserysa I. pa do izbora Brana I. Slomljenog. Za blagdane i proslave plemićke su trpeze bile pune pladnjeva s mesom, slasticama i ostalim delicijama, a ponuđena jela, primjerice pečeni vepar i pita od živoga goluba, posluživana su tako da zadive sve uzvanike. A zanimljivo je spomenuti i žive golubove:

„Samo su neki kuhari Zapadnih Zemalja spravljali pite od začinjena goluba, no kuhari Kraljeva Grudobrana više su voljeli piletinu jer im je bila slađa i imala je više mesa. Golubinje pite pekle su se u prijestolnici kao atrakcije za posebne svečanosti. Sjećate se sigurno onog pekarskog spektakla na vjenčanju kralja Joffreyja Baratheona i njegove nevjeste Margaery Tyrell – divovska pita s krunom od tijesta i plitkim reljefom u obliku vinove loze sadržavala je jato živih golubova koji su čekali puštanje na slobodu vještim udarcem mača. Kralj Joffrey bio je poznat po svojoj brzopletosti u rukovanju mačem pa je nekoliko ptica stradalo… I kralj je na toj svečanosti umro, ali ne od pite, kao što se isprva mislilo, nego od vina otrovanog ametistom, poznatim kao ‘davitelj’. Mi u zbilji znamo da se golublje meso ne jede, barem ne u našim krajevima. Kuharica daje mnoge varijante koje zamjenjuju i golublje meso, pa i piletinu – gljive, tempeh, sejtan…“

Prema receptima za ušećerene šljive, divlju kokoš s medom, poširane kruške, tart od žetvenih jabuka ili kolač od sira kraljice trnja, lako se kuha. FOTO: Lumen

Prema ovim receptima – kao što su ušećerene šljive, divlja kokoš s medom, poširane kruške, tart od žetvenih jabuka ili kolač od sira kraljice trnja – može se kuhati. Recepte su pripremile Cassandra Reeder, poznata po osmišljavanju recepata za jela i pića iz mnogobrojnih izmaštanih svjetova, te Joanne Bourne, spisateljica i povjesničarka. Obje su i vrsne kuharice. Kako kaže Miroslava Vučić, recepti su vrlo razumljivi, vode korak po korak u pripremanju, s precizno navedenim potrebnim sastojcima, vremenom pripreme i termičke obrade, pa je prema receptima zbilja lako kuhati, peći i pripremati i jela i napitke, čak i kuharskim početnicima:

„Uz izvorne sastojke autorice su ponudile mnogobrojne zamjene za bijelo i crveno meso, alkohol, mliječne proizvode i jaja, med, brašno i šećer, pa zahvaljujući tim zamjenama ova je kuharica pravi pravcati raj za vegetarijance, vegane i osobe netolerantne na laktozu i gluten. Sve je namirnice moguće nabaviti u Hrvatskoj. Recepti su podijeljeni u sedam cjelina. Najluksuznije se jelo na bogatim plemićkim stolovima Krunskih posjeda, glavne regije Zapadnih Zemalja. Izdvajam već spomenuta punjena zmajska jaja, poširane kruške ili pak mesnu pitu Larysa Stronga – omiljeno jelo na dvoru.

Hrana najsjevernijih zemalja – Sjever i Zemlja s onu stranu zida – odražavala je karakter njihovih ljudi: jednostavna i hranjiva jela od mesa i medovine, pite i kruh za plemstvo Oštrozimlja, krepka variva za Noćnu stražu. Jedna od dražih delicija svakako je Hobbov gulaš od divljači s lukom.

Porječje i Arrynsku dolinu odlikuje jednostavna kulinarska tradicija temeljena na sezonskim namirnicama od kojih su spravljali različite vrste kruha, gulaše, pite i tartove, od koji je najpoznatiji onaj od višanja koji tako zanosno priprema Vruća Pita.“

‘Uz izvorne sastojke autorice su ponudile zamjene za bijelo i crveno meso, alkohol, mliječne proizvode i jaja, med, brašno i šećer’

Miroslava Vučić detaljnije je opisala i druge regije iz kojih će se moći kušati recepti u ovoj neobičnoj kuharici. Na stjenovitim obalama Željeznog otočja, kaže, živjelo se skromno od ribe i groga. Mornari su pili zaslađeni grog od kelpa, velike smeđe alge, začinjen rumom da im grije duh na moru i potpali želju za bitkom. Kelp se smatrao darom Utopljenog Boga, njihova glavnog božanstva, pa su ga njemu u čast pripremali u jelima i pićima. Prostrane plodne zemlje Ravni i pošumljeni krajevi na istoku bili su izvor najboljih sastojaka za kuhinje cijeloga kontinenta. Ta su područja bila osobito slavna po kolačima i vinu, pečenju i fermentiranju svakovrsnih slastica – lovačkih pogačica, slastica s oraščićima i medom, punjenim smokvama i opojnim pićima, poput ojačanog vina:

„Na gorućem pijesku južnjačkog kraljevstva Dorne moglo se pronaći i bujnih dolina i zelenih oaza. Taj je pustinjski kraj imao vlastitu, osebujnu kuhinju s mnogo citrusa, papra i papričica te ljutih začina. Dornijci su bili uvjereni da je njihova kuhinja najbolja na svijetu i nisu se dali uvjeriti u suprotno. Začinjena salata s narančom, namaz od kozjeg sira i limuna ili, pak, dornska pita od sira i paprika dokazuju da su imali pravo. Sve sam te recepte isprobala. I zbilja, sve je prefino.

Istočno od Zapadnih Zemalja leži golem kontinent Istočne Zemlje – kraj je to pun šuma, planina, vrletnih litica, pustinja i stepa. Drogonova riba pržena na vatri bila je jedna od najvećih delicija. Svi znamo da zmajevi nikad nisu jeli sirovu hranu. Zmajevi Daenerys Targaryen, pa i Drogon, sami su pržili meso i ribu koju bi ulovili: bacili bi je u zrak, opržili svojim plamenom i odmah progutali. Stanovnici Zaljeva trgovaca robljem na sličan su način pripremali ribu za sebe, uz poriluk i češnjak na nauljenom roštilju. O napitcima – tyroški kruškovac, sjena večeri i čaj od tamne ruže – naveliko se šuškalo da im je podrijetlo magično. Odgovorno tvrdim da je sjena večeri od džina, limetina soka i likera od anisa čarobna.“