Rođen je 9. lipnja 1917. u predzadnjoj godini Prvog svjetskog rata o kojem će kasnije vrlo pronicljivo pisati u svojim historiografskim knjigama. Hobsbawm se smatrao marksističkim povjesničarom te se u svojim knjigama i esejima često vraćao idejama Karla Marxa, što nije spriječilo i one koji se nisu slagali s njegovim političkim stavovima da ga smatraju velikanom u svojem znanstvenom polju.

Pod pseudonimom je pisao i mnogo o jazzu, koji je obožavao, a svoj život je sumirao u fantastičnoj autobiografiji ‘Zanimljiva vremena: Život kroz dvadeseto stoljeće’. U toj knjizi je napisao sljedeće: “Više od osamdeset godina proživljenih u dvadesetom stoljeću, najčudesnijem i najstrašnijem u ljudskoj povijesti, prirodna je lekcija iz promjenljivosti političke moći, carstava i institucija.
Vidio sam potpun nestanak europskih kolonijalnih carstava, ne na posljednjem mjestu onog najvećeg od svih – Britanskog Carstva, koje nikad nije bilo veće i moćnije nego u mom djetinjstvu. Vidio sam tonuće velikih svjetskih sila u ‘županijsku ligu’ te kraj Njemačkog Carstva koje je očekivalo da će potrajati tisuću godina i revolucionarne sile koja je očekivala da će potrajati zauvijek. Nije vjerojatno da ću vidjeti kraj ‘američkog stoljeća’, ali kladio bih se da neki čitatelji ove knjige hoće. Za nekoga moje dobi život kroz dvadeseto stoljeće bio je apsolutno jedinstvena lekcija o učinku istinskih povijesnih snaga.”