Fanny Martin, francuska menadžerica u kulturi, voditeljica projekata i interdisciplinarna producentica, imenovana je izvršnom direktoricom 33. Muzičkog biennala Zagreb. Kaže da je, kad je objavljen oglas za ovu poziciju, već znala da je to prestižan i utjecajan festival i dio bogate kulturne scene

Muzički biennale Zagreb (MBZ), u pripremama za svoje 33. izdanje 2025. godine, imenovalo je novu izvršnu direktoricu putem međunarodnog natječaja, tragajući za svježim talentom koji će obogatiti organizaciju i nadzirati produkciju. Predstavnici Hrvatskog društva skladatelja s timom umjetničkog vodstva MBZ-a jednoglasno su odabrali Fanny Martin, međunarodnu voditeljicu projekata te interdisciplinarnu producenticu, da predvodi buduće inicijative MBZ-a. Fanny Martin, s bogatim iskustvom menadžerice u kulturi, dvadesetogodišnjim iskustvom uspješnog upravljanja složenim projektima, događajima, nastupima i obrazovnim programima te organizacijom festivala i konferencije s ciljem promicanja nove glazbe, poticanja interdisciplinarne suradnje i uspostavljanja međunarodnih veza, donijet će nove ideje za MBZ. Tijekom karijere je surađivala s glazbenim partnerima u Velikoj Britaniji poput Kraljevskog filharmonijskog orkestra iz Liverpoola, Nacionalnog opernog studija, Guildhall School of Drama and Music, Manchester Jazz Festivala, Lancaster Jazz Festivala, Conductive Music, Jazz North, OperaUpClose i Club Inégales te u Kanadi sa Suzuki Association Ontario i Orchestras Canada. Aktivna je članica IETM-a (International Network for Contemporary Performing Arts) te bivša studentica Festivalske akademije. Njezina stručnost obuhvaća različite discipline, uključujući kazalište, glazbu, ples, književnost, operu, obrazovanje, tehnologiju, razvoj kulturalnih politika, uključivanje zajednice te kreiranje novih prostora za razvoj.

Kao svojevrsni launch party MBZ-a, u nedjelju, 26. svibnja, u Laubi će se održati koncert „Interrupted Continued“ Dejane Sekulić, violinistice, istraživačice zvuka i tišine, skladateljice i izvođačice te interdisciplinarne umjetnice. Predstojeće izdanje MBZ-a kao temu i preokupaciju istražuje temu „Prekinute veze“, inspirirane zagrebačkim Muzejom prekinutih veza, što je polazište i integralni dio promišljanja i kreiranja programa.

NACIONAL: Jeste li znali nešto o MBZ-u ili vas je privukao natječaj pa ste se informirali i prijavili?

Moj prvi susret s MBZ -om bio je 2019., kada sam upoznala Margaretu Ferek-Petrić, bivšu umjetničku ravnateljicu. Oboje smo sudjelovali na Festivalskoj akademiji, programu obuke za direktore i producente festivala. Kada je predstavljala MBZ, bila sam fascinirana nevjerojatnom poviješću festivala, počevši od ambicije i odlučnosti utemeljitelja festivala, skladatelja Milka Kelemena, koji je pokrenuo ovaj festival tako da traje i danas, preko 60 godina kasnije, kao međunarodna platforma za glazbu sutrašnjice. Također je nevjerojatno da nikada nije bilo nikakvog prekida unatoč svim izazovima koji su, u Margaretinu slučaju, uključivali potres i pandemiju.

NACIONAL: Je li bilo još nekih momenata koji su utjecali na vašu odluku da se prijavite za taj posao?

Nedavno sam srela predstavnike Ansambla LADO na konferenciji izvedbenih umjetnosti u New Yorku i jednako me se dojmila njihova misija očuvanja i dijeljenja hrvatske kulture u cijelom svijetu. To mi je također dalo dobar pokazatelj stabilnosti hrvatskog financiranja kulture. Kad je objavljen oglas za izvršnog direktora, već sam znala da je to prestižni i vrlo utjecajan festival, da je dio bogate nacionalne kulturne scene te da se umjetnost i kultura u Hrvatskoj cijene i podržavaju. Potpora umjetnosti opada svugdje, čak i u Francuskoj, pa su svi ovi znakovi ukazivali na vrlo zdravu sliku.

‘Finalizirali smo program za 2025. godinu i počinjemo razmišljati o 2027. i 2029. godini. Prekrasna je prednost saznati da postoji stabilna podrška festivalu’

NACIONAL: Kako biste ocijenili dosadašnji status MBZ-a u svijetu?

To spada u dio mojih osobnih otkrića. Način na koji publika doživljava MBZ kao i naši profesionalni kolege, tj. naš brend – ima veliki utjecaj na našu mogućnost planiranja nastupa velikih umjetnika, suradnje s drugim festivalima kako bismo naručili ambicioznije projekte i prikupili dodatna sredstva. Postoji nekoliko slojeva ovog pitanja vezano uz ugled: kako se MBZ percipira u Zagrebu i Hrvatskoj; njegova uloga u glazbenoj i umjetničkoj ekonomiji jugoistočne Europe; i mjesto MBZ-a među velikim i prestižnim festivalima suvremene glazbe u Europi i ostatku svijeta. Za sada još uvijek promatram i analiziram.

NACIONAL: Što je najveća kvaliteta MBZ-a i zbog čega je cijenjen u svijetu suvremene glazbe?

Ono što MBZ čini doista posebnim je izvanredna priča o nastanku, izuzetna dugovječnost, eklektičan program koji oslikava živopisnu sliku evolucije glazbe u 20. i 21. stoljeću i neumoljiva predanost potpori hrvatskim skladateljima i izvođačima. Festival je također iznimno dobro dokumentiran tijekom godina, zahvaljujući Hrvatskom društvu skladatelja (HDS) i radu muzikologa. S tako bogatom arhivom, MBZ može samouvjereno gledati u budućnost.

NACIONAL: Umjetnički ravnatelji 33. MBZ-a su skladatelji Tomislav Oliver, Ivan Josip Skender i Davor Branimir Vincze. Jeste li upoznati s njihovim radom?

Nisam bila upoznata s njihovim umjetničkim radom, ali sam vrlo brzo vidjela da svi imaju istaknute karijere i da kombiniraju širok raspon stručnosti: skladanje, dirigiranje, podučavanje, kustosiranje… kao i da imaju ogromnu lokalnu i međunarodnu mrežu. Važno mi je razumjeti njihovu umjetničku osjetljivost i putanju njihove karijere, tako da redovito razgovaramo o njihovim projektima izvan Bijenala i gdje se njihov angažman na festivalu uklapa u širu sliku.

NACIONAL: Kako ste prihvatili njihove ideje i planove kao još jedan vaš novi poslovni izazov?

Moja je uloga ostvariti te ideje, iako možda ne uvijek u tim sirovim skicama. Kada radim s umjetnicima, pokušavam razumjeti bit onoga što žele postići, a potom raditi na provođenju te suštine u projekt. Moje prvo pitanje je uvijek zašto, a tek potom mogu uslijediti pitanja što i kako se nešto može realizirati. Sviđa mi se tema koju su odabrali umjetnički voditelji, „Prekinute veze“, koju posuđujemo iz istoimenog muzeja. To je koncept koji je poetski bogat i služi kao izvrstan početak razgovora. Kad ga počnete istraživati, nikad ne znate kamo će vas odvesti. Također se odnosi na mnoštvo konteksta, ljudskih i neljudskih, i postavlja ključna pitanja o odnosima – namjernim, naslijeđenim, sporazumnim, nepozvanim – i kako njima upravljati.

NACIONAL: Jesti li razgovarali o njihovim viđenjima koncepcije MBZ-a?

Da, jer me zanimao njihov model vođenja festivala. U prvom tjednu svoje funkcije vodila sam duge razgovore sa svakim od njih kako bih razumjela njihov odnos s festivalom i što ih je motiviralo da podijele kustoske odgovornosti. Važno mi je razumjeti što svaki od njih donosi, kako bih mogla poboljšati ono što njihova suradnja donosi.

NACIONAL: Izjavili ste da su glazbeno stvaralaštvo i umjetnički izričaj duboko isprepleteni s geopolitikom, etikom i međuljudskim odnosima. Na što ste konkretno mislili?

Umjetnici često stvaraju svoja djela kao reakciju na svijet oko sebe. Međutim, važno je upamtiti da ono što vidimo, ono što na kraju bude proizvedeno i cirkulira, također je ograničeno drugim silama koje nemaju nikakve veze s estetikom. Što će se financirati ili ne ovisi o političkim okvirima koje svaki financijer, često grad, država, europske institucije… postavlja na nekoliko godina kako bi oblikovao kulturni krajolik. Na primjer, snažan fokus na umjetnike u usponu može dovesti do veće raznolikosti praksi i izražavanja, ali također može otežati etabliranim umjetnicima pronalaženje podrške za svoje već zrele projekte. Upute u kulturnoj diplomaciji također utječu na ono što se na kraju nudi publici. Na primjer, ukrajinski umjetnici trenutno imaju mnogo veću podršku diljem Europe nego prije nekoliko godina. Programi financiranja kao što je Kreativna Europa također potiču specifične vrste radova i partnerstava, kao što su participativni projekti, suradnja između zemalja diljem Europe i prakse ‘’zelene turneje’’, kao što je putovanje vlakom ili suradnja s lokalnim glazbenicima kako bi se smanjio broj umjetnika na turneji. Tu je i pitanje viza. Na primjer, ulazak u Veliku Britaniju i SAD postaje sve teži, nepouzdaniji i skuplji za međunarodne umjetnike. Moram pratiti sve te trendove kako bih mogla izraditi neku strategiju.

NACIONAL: A s etičke strane?

S etičke strane, postoje mnoga pitanja kao što su pravedna naknada i pravedne mogućnosti koje također utječu na ono što se proizvodi i predstavlja. U pitanju su odluke koje donosimo o tome koliko plaćamo umjetnicima i u kojim uvjetima tražimo od njih da rade. To ima duboke posljedice: kad bi svaki festival umjetnicima plaćao vrlo male honorare, tada više ne bismo imali profesionalne umjetnike, jer ne bi mogli živjeti od svoje umjetnosti i morali bi zarađivati novac negdje drugdje. Pitanja rasizma, seksizma i ablizma, diskriminacije osoba s invaliditetom, vrlo su prisutna u profesionalnom diskursu u glazbi i umjetnosti, jer se oba tiču kolektivnog djelovanja i individualne odgovornosti.

‘Svoju sam funkciju započela na daljinu, a onda sam se nedavno preselila u Zagreb’ Photo Sasa ZinajaNFoto

Međuljudski odnosi su u središtu svega što radimo – to je mikrorazina ovih pitanja politike i etike. Suradnja na nekom umjetničkom projektu može biti jako intenzivna, a ako ne uspostavimo jasne granice kako bismo osigurali da se svi uključeni osjećaju vrijedno i sigurno, možemo upasti u eksplozivne situacije. I naravno, mnoge umjetničke i kulturne projekte pokreću afiniteti među ljudima. Ponekad umjetnici započnu sa željom da rade zajedno, a sam projekt dolazi kasnije. Sva ova pitanja uvijek su mi na pameti: koji su to politički trendovi koji utječu na kulturnu produkciju? Koje su etičke odgovornosti kulturnih producenata? I kako mogu stvoriti ugodno radno okruženje koje me podržava i gdje ljudi mogu biti najbolji?

NACIONAL: U Zagrebu ste već neko vrijeme, gdje ste se preselili i gdje planirate živjeti s obzirom na funkciju koju ste preuzeli? Kakvi su dojmovi o Zagrebu i kulturnom životu?

Svoju sam poziciju na ovoj funkciji započela na daljinu, a onda sam se prije nekoliko tjedana preselila u Zagreb, blizu tržnice Kvatrić. Bitno je biti na terenu kako bih radila licem u lice sa svojim kolegama i partnerima. To mi pomaže da razumijem kako producirati festival, na primjer odabirom pravog mjesta za svaki projekt. Puno putujem zbog festivala i zbog drugih projekata. Samo ovog proljeća i ljeta posjećujem konferencije i festivale u Njemačkoj, Bugarskoj, Italiji, Austriji, Nizozemskoj, Francuskoj, Španjolskoj… tako da mi je važno imati domaću bazu gdje se mogu odmoriti i uživati u svakodnevnom životu. U Zagrebu je tako lako otići na tržnicu, kupati se, pogledati film… sve je tako opuštajuće. Živjela sam u velikim gradovima poput Londona i Toronta i doista mogu reći da Zagreb ima sve što mi treba, uz dodatni bonus što mogu hodati posvuda i čuti pjev ptica na svom balkonu.

NACIONAL: Što vas se dojmilo i kako ste se snašli u Zagrebu koji ste nazvali „živahnim gradom“?

Volim vidjeti ljude koji sjede na kavi. Čini se da danas svugdje drugdje ljudi uvijek jure s telefonom u jednoj ruci i šalicom za van u drugoj. Također je divno imati toliko klupa u javnim prostorima. To se možda čini kao trivijalan detalj, ali meni puno govori o tome koliko su Hrvatima važni društveni život i slobodno vrijeme. Ljudi su stalno vani, ali ne žure nužno na posao ili kupuju stvari koje im ne trebaju. Oni razgovaraju jedni s drugima.

NACIONAL: Koliko vam je za bolje obnašanje vaše nove funkcije važno poznavanje političkih prilika, lokalnih, gradskih, a i državnih?

Prije Hrvatske radila sam i živjela u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Kanadi i Belgiji. Svugdje je drugačije i složeno i oslanjam se na ljude koji su duboko uključeni u lokalnu i nacionalnu politiku, koji me onda vode kako bih razumjela povijesna i politička pitanja. Međutim, kulturološki aspekt može još više utjecati na moj rad: moram razumjeti kako ljudi međusobno komuniciraju, kako komuniciraju i što se smatra pristojnim, a što nepristojnim. Važan mi je i taj neki radni ritam.

NACIONAL: Tijekom karijere ste surađivali s velikim ansamblima, kazališnim ustanovama, festivalima i orkestrima u Engleskoj i Kanadi. Koliko će vam ta iskustva pomoći pri radu u Hrvatskoj s obzirom na drugačiji, opušteniji pristup organizaciji kulturno-umjetničkih manifestacija?

Moj posao je svugdje isti: ostvariti projekte na najbolji mogući način. To uvijek zahtijeva temeljito razumijevanje organizacijske kulture, posebno kada je jasno što se može promijeniti, a što ne. Kruta, hijerarhijska struktura može izgledati dobro na papiru, ali ako dovodi do sukoba i izgaranja, nije učinkovita. Ono što zasad nalazim u Hrvatskoj je da su ljudi osobno motivirani da rade dobar posao. Donosim nekoliko okvira i načela kako bismo osigurali učinkovitu komunikaciju i postizanje visoke razine kvalitete, ali inače sam za opušten pristup.

NACIONAL: Na koji ste projekt posebno ponosni?

Osim rezultata, osobito mi je stalo za procese koje stvaram kako bih ostvarila projekte i odnose koji se njeguju u toj suradnji. Nedavno sam producirala kazališni podcast „Climate Change and Other Small Talk“, za koji je svaku od devet epizoda kreirala druga kazališna trupa u Kanadi, Čileu, Nigeriji, Australiji, Indiji i Mauricijusu. Imali smo vrlo specifične tematske i tehničke smjernice i, naravno, vremenski raspored koji smo se trebali pridržavati, tako da sam se morala pobrinuti da svi uključeni uvijek budu potpuno svjesni što trebaju učiniti i kada, i to dok smo radili u mnogim vremenskim zonama. Od Vancouvera do Darwina s vrlo zaposlenim kazališnim profesionalcima. A kako nikada prije nisam producirala podcast, bilo je i puno toga za naučiti. Ali uspjeli smo i dobili smo nekoliko nagrada za to, a također smo sve te timove povezali jedne s drugima i sada nastavljaju surađivati na drugim projektima.

NACIONAL: Jeste li se susreli s nekim problemima koji su vas iznenadili i s kakvima se niste do sada nosili?

Ovo je prvi put da živim i radim u zemlji u kojoj ne govorim službeni jezik te zemlje, tako da je to moj mali zaokret u svemu. Naravno, lako je koristiti online alate za prevođenje, i svi moji kolege govore tečno engleski, ali to također znači da propuštam fine nijanse. Na primjer, ne mogu prepoznati ima li netko drugačiji naglasak, a vjerojatno je dosta šala izgubljeno u prijevodu. Idem na tečaj hrvatskog, ali realno još neko vrijeme ću biti ograničena na nekoliko osnovnih rečenica. Ovo je vrlo zanimljiv izazov u mojoj poziciji, jer moram izgraditi povjerenje s mnogim ljudima i to dok sam evidentno autsajderica.

NACIONAL: Do 33. MBZ-a ima još godinu dana. Planirate li postepeno sve pripremiti ili ste žestoko prionuli poslu sa svojim suradnicima?

U proteklih nekoliko tjedana finalizirali smo program za 2025., uključujući rezervaciju svih dvorana, angažirali kompletan komunikacijski tim, razvili potpuno novi vizualni identitet i organizirali launch party u Laubi. Također počinjemo razmišljati o 2027. i 2029. Ovo je prekrasna prednost saznanja da postoji stabilna podrška za festival. Međutim, jako je važno raditi pravim tempom. Ne bismo trebali biti pod stresom godinu dana prije festivala, ima još puno toga i moramo zadržati svu tu energiju, tako da je moj cilj dobro surađivati sa svojim timom, a ne raditi od jutra do sutra.