Objavljeno u Nacionalu br. 488, 2005-03-22

Hrvatski paviljon na svjetskoj izložbi u Nagoyi, Setu i Toyoti službeno će se otvoriti u petak, 25 ožujka, ali već ga sada posjećuju novinari, arhitekti i umjetnici i već sada je uvršten u službenu brošuru EXPO-a među šest najzanimljivijih od 127 zemalja koje izlažu u Japanu

“Japanci misle da je Hrvatska bivša republika Sovjetskog Saveza i da se nalazi na Baltiku. Zbog toga smo na fasadi hrvatskog paviljona na svjetskoj izložbi ‘EXPO 2005’ napravili geografsku kartu Europe i Azije. U nju smo crvenom bojom ucrtali Hrvatsku, a zatim i sve važnije europske metropole, primjerice, Rim, London, Pariz i Moskvu, kako bi se Japanci mogli orijentirati i uvidjeti da Hrvatska nije na Baltiku nego na Jadranu. Zatim smo pokraj karte upisali osnovne statističke podatke o Hrvatskoj – ukupnu površinu, broj stanovnika i otoka, prosječnu godišnju temperaturu i slično, ali i podatak da je osvojila treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Naziv Croatia napisali smo u latinskoj i japanskoj verziji: u latinskoj verziji slovo O je crvene boje i aludira na japansku zastavu, a u japanskoj verziji jedan je četverokut također crven i ukazuje na hrvatsku šahovnicu. Time smo htjeli pokazati povezanost Hrvatske i Japana”, rekao je arhitekt Marko Dabrović iz poznatog arhitektonskog Studija 3LHD, koautora ovogodišnje prezentacije Hrvatske na Svjetskoj izložbi “EXPO 2005”, koji s japanskom ekipom užurbano priprema hrvatski paviljon za svečano otvaranje.

Izložba će se otvoriti u petak, 25. ožujka, a moći će se pogledati sve do kraja rujna. Na otvaranje stiže japanska carska obitelj, a očekuje se dolazak hrvatskog premijera Ive Sanadera i ministra kulture Bože Biškupića. EXPO se održava na prostoru od 127 hektara na tri lokacije – u gradovima Nagoya, Seto i Toyota u pokrajini Aichi, najbogatijoj u Japanu, koja je poznata po prirodnim ljepotama. Sudjeluje 127 zemalja iz cijelog svijeta, a predviđa se da će izložbu tijekom šest mjeseci razgledati više od 15 milijuna turista. Već sada paviljone posjećuju novinari, arhitekti i umjetnici. Cijena dnevne ulaznice je 44 dolara, a sobe u obližnjim hotelima odavno su rasprodane. U skladu s ekološkom temom tog prvog EXPO-a u 21. stoljeću, maskote izložbe su Kiccoro i Morizo, dva simpatična zelena grma, koji simboliziraju mladu i staru šumu. Ceremonija otvaranja zamišljena je kao grandiozni multimedijski spektakl u kojem će se prožimati muzika, teatar i videoprogram, a središnje mjesto imat će EXPO Svjetski Orkestar sastavljen od stotinu najboljih muzičara iz cijelog svijeta. Također, pozvat će se svi stanovnici planeta Zemlje da kreiraju novu kulturu i civilizaciju. Tijekom cijele godine održavat će se atraktivni programi, od izložbi mladih likovnih umjetnika i prethistorijskih prikaza života japanskih mamuta, preko znanstvenih predavanja astronauta Marmoru Molerija i prikaza robota, do art instalacija Laurie Anderson i magičnog teatra Roberta Wilsona, jednog od najvećih kazališnih inovatora današnjice. Glavni muzički savjetnik je rock legenda Eric Clapton, koji je posebno za EXPO napisao skladbu “Say What You Will”. U programu “Love the Earth”, koji će lansirati snažnu ekološku poruku, uz Claptona će nastupiti sopranistica Sarah Brightman i čelist Yo-Yo Ma.

“Teretnim brodovima dopremili smo u Japan 15 tona stonske soli”, nastavio je Dabrović. “Dvoumili smo se hoćemo li upotrebljavati japansku ili hrvatsku sol, no na kraju smo se ipak odlučili za jadransku jer je puno bjelja i čišća, s lijepim, krupnim zrnima. Da smo se koristili nekom azijskom solju, morali bismo je čistiti što bi iziskivalo dodatni posao. Kod prijevoza nije bilo nikakvih problema, jedino smo pri iskrcavanju soli u luci morali proći njihovu rigoroznu kontrolu, jer se u Japanu sol tretira kao ozbiljan strateški proizvod. Također, posjetitelji će na kraju šetnje moći uzeti mrvicu soli i popiti vodu ‘Jana’.”

Studio 3LHD je zajedno s glasovitim umjetničkim fotografom Damirom Fabijanićem i najuspješnijim multimedijskim umjetnikom Daliborom Martinisom osmislio projekt “Kap vode – zrno soli”, koji se temelji na revitalizaciji hrvatskih solana. No Martinisu je Ministarstvo vanjskih poslova već prije više od godine dana otkazalo suradnju zbog navodnih prevelikih troškova, a on je na taj potez odgovorio tužbom protiv države. “Za sada nema ništa novo jer je sudstvo sporo, a ja više ne razmišljam o tome”, rekao je Martinis za Nacional. Iako njegovo ime ravnopravno stoji na popisu autora, film o Hrvatskoj režirao je Vinko Brešan. Procjenjuje se da će cjelovita prezentacija Hrvatske, od kulturne do gospodarske, stajati više od 35,5 milijuna kuna. Iz državnog proračuna izdvojit će se oko 95 posto, dok će se od sponzora namaknuti samo pet posto novca.

Tema japanskog EXPO-a bila je “Mudrost prirode”, a hrvatski nacionalni odbor suzio ju je na “Kap vode” te je potom autorski tim objedinio ta dva slogana u temu “Kap vode – zrno soli”. Projekt je minimalistički i nimalo ne nalikuje na banalne, turističke kič razglednice. Kroz priču o paškoj solani govori se o hrvatskoj prirodi, kulturi i baštini, a naziru se i elementi zen-budističke filozofije, što je u skladu s japanskom tradicijom. Uz to, Hrvatska je postala članicom Međunarodnog ureda EXPO-a, čime je dobila šansu da jednog dana i sama organizira Svjetsku izložbu u Hrvatskoj.

U Studiju 3LHD rade kao partneri Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić i Silvije Novak, a uz njih još desetak arhitekata. Hrvatskoj javnosti postali su poznati projektom Vile Klare, Hotela M i nacionalnog muzeja Koreje u Seoulu, a s memorijalnim Mostom hrvatskim branitelja u Rijeci, koji je nagrađen u Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj i Americi, stekli su i međunarodnu reputaciju. Najpoznatiji časopis za arhitekturu The Architectural Review tom je projektu dodijelio najvažniju svjetsku nagradu za mlade arhitekte “AR+D Award”. Nedavno su pobijedili na natječaju za uređenje splitske rive, a napravili su i projekt za revitalizaciju kompletne općine Bale u Istri. Izlagali su u Beču, Kopenhagenu, Londonu i New Yorku.

“Najviše nas je fascinirala japanska perfekcija, točnost i preciznost izvedbe”, rekao je Saša Begović o iskustvima koja su doživjeli tijekom dva boravka u Japanu. “Kad dogovore neki posao, Japanci više ne pitaju za novac nego savršeno obave zadatak. I nema ‘fušeraja’. Suradnja je bila izvrsna i nismo imali većih problema, no morali smo nacrte prilagoditi japanskim propisima u građevinarstvu, koji su drukčiji od hrvatskih. U tome nam je uvelike pomogao japanski arhitekt Yasuaki Tanago, kojeg smo upoznali u Kopenhagenu kada smo dobili nagradu za Most branitelja u Rijeci. Arhitekt Tanago boravio je u Zagrebu šest mjeseci i uspješno riješio sve naše dvojbe, primjerice, pronašao je u Japanu odgovarajuće tvrtke i materijale, što bi bez njega puno teže našli. Projekt, srećom, nismo morali mnogo modificirati.”

Jedini problem, kažu, bio je komunikacija. Naime, Japanci u pravilu ne govore engleski jezik ili ga govore vrlo loše, no vrlo je neobično što ga znaju pisati. U sporazumijevanju ih je spašavao Eduard Tripković – Katayama, sin Luke Tripkovića, koji živi u Japanu i odlično govori japanski jezik. “Bez njega bismo bili izgubljeni”, kažu.

“Za prezentaciju Hrvatske u Japanu vlada veliko zanimanje čemu je pridonio i nastup u Lisabonu, kada je hrvatski paviljon proglašen senzacijom”, rekao je Novak odgovarajući na pitanje o tome kako se Japancima svidio njihov koncept “Kap vode – zrno soli”. “Projekt hrvatskog paviljona objavljen je u službenom letku, što smo doživjeli kao veliko priznanje jer je tu čast dobilo još samo šest zemalja. Također je publiciran u časopisu za dizajn AXIS, u kojem su prikazani još samo španjolski i japanski paviljon.”

Hrvatski paviljon nalazi se u dijelu Global Common 3 u Nagoyi u kojem su pretežno mediteranske zemlje. Nagoya je četvrti grad po veličini u Japanu, a nalazi se na jugu zemlje, između Tokija i Osake. U skladu s propozicijama EXPO-a, Hrvatska nije gradila novi paviljon jer bi to za privremenu izložbu bilo preskupo. Japanci su već u lipnju prošle godine specijalno za EXPO izgradili posebne module, zapravo kontejnere od čeličnih konstrukcija, a onda su zemlje sudionice na njih dograđivale vlastite projekte.

“Hrvatska je zakupila modul i pol, a onda smo uredili frontu i dizajnirali unutrašnjost hale, koja je široka 18, duga 36, a visoka devet metara”, objasnio je Dabrović. “Na vanjštini modula bile su dopuštene minimalne intervencije pa smo se odlučili za fasadu u obliku valova. To smo postigli tako da smo čeličnu konstrukciju kontejnera prekrili posebnim platnom, koje je otporno na atmosferilije. Radove smo počeli u studenom prošle godine, a izvođač je bila japanska tvrtka ANDO, koju je pronašao arhitekt Tanago.”

Nacionalovi sugovornici objasnili su da na svim izložbama EXPO-a postoje određena pravila: u paviljon se odjednom pusti maksimalno 80 ljudi koji sjedeći na stolcima gledaju predstavu, projekciju ili događaj u trajanju od prosječno 10 ili 15 minuta. Hrvatski pobjednički tim odlučio se za drukčiji koncept: posjetitelji će u istom prostoru stalno mijenjati situacije i prolaziti kroz priču u kojoj neće znati sljedeći korak.

“Svaki prolaz ili zaustavljanje bit će poseban događaj. Kad posjetitelji uđu u mračni paviljon, zapravo će prošetati kroz pet prostorno-scenskih cjelina ‘Dobrodošli’, ‘U moru’, ‘Iz mora’, ‘Pod suncem’ i ‘Nad Hrvatskom’ i ‘Hvala’. Hrvatski paviljon bit će temeljen na doživljaju i atmosferi, što će se postići različitim multimedijskim efektima – svjetlima i sjenama, za koje se brinuo Branko Cvjetičanin, zatim tkaninama, muzikom, video i filmskim projekcijama i – solju.” Autorski tim smatra da je to puno bolje i jeftinije, a uz to je u skladu s tradicijom i kulturom Japana.

Ulazni dio, odnosno pročelje i trijem, napravljeni su od plavog stakla što na posjetitelje djeluje smirujuće. Nakon toga se ulazi u prvu prostoriju, koja je zamišljena kao “ambijentalna prilagodba na atmosferu u solani”. U njoj nema svjetla, a na bočnim zidovima projiciraju se dva ultraširoka filma, radovi Damira Fabijanića i Ivana Marušića Klifa, koji zapravo “usisavaju” posjetitelje i omogućuju im doživljaj “iznutra”. Projekcije prati zvučna instalacija, rad Vjerana Šalamona, koja dočarava zvuk mora i solana. Zatim se odjednom otvaraju specijalna klizna vrata, koja su do tada bila neprimjetna jer funkcioniraju kao dio zida. Posjetitelji ulaze u glavnu dvoranu, veličine 14 X 10 metara, u kojoj se simulira ulazak u jadransko podmorje. To je postignuto interaktivnom projekcijom sa stropa, koja stvara fantastičnu iluziju uronjenosti u more. Posjetitelj se odjednom nađe duboko u morskom plavetnilu gdje može fascinirano promatrati život mora.

Potom se golemim dizalom penju do galerije, koja je smještena na visini od 4,5 metara. “U dizalo stane 80 ljudi i posebno je konstruirano za izložbu EXPO”, kaže Dabrović. “Naime, prema japanskim građevinskim propisima to nisu dizala nego pokretne platforme za 80 ljudi pa smo morali uskladiti naše zamisli s njihovim zakonom.” Dok se posjetitelji podižu, simulira se isparavanje vode i ambijent se polako pretvara u solanu. Posjetitelji primjećuju da je na podu – sol. Tada počinje “okomita” projekcija filma Vinka Brešana, koji je snimljen iz helikoptera. Dječak pusti zmaja, koji prelijeće preko pakoštanskih vinograda, paških solana, slavonskih šuma i slično.

Na pitanje zašto su se odlučili baš za solane, Martinis je odgovorio sljedeće: “Pitali smo se što zapravo Hrvatska, koja nema supermodernu tehnologiju, može ponuditi Japanu, zemlji koja sve ima i koja se teško može fascinirati, osobito u dizajnu i arhitekturi. Nakon ideje o profesoru Baltazaru i njegovoj čarobnoj kapljici vode, razmatrali smo koncept o sedam mora, koja dijele Hrvatsku i Japan. Na kraju je prevagnula spoznaja da je Japan puno duhovnija sredina od Hrvatske i da trebamo zaboraviti spektakularnost u američko-europskom stilu, nalik na mješavinu sajma i cirkusa. Shvatili smo da im moramo ponuditi profinjeniji koncept i došli smo do soli i solane kao metafore kulture, odnosno kultiviranja. Solana pokazuje savršen suodnos čovjeka i prirode: tu postoji proizvodnja, a istodobno se ništa ne uzima od prirode, osim soli koja se na kraju prirodi opet vraća.”

”Željeli bismo da projekt ‘Kap vode – zrno soli’ ima pozitivan efekt na jadranske solane”, zaključio je Damir Fabijanić. “Odnosno, da solane nakon Japana ne izgledaju isto: one sada grcaju u dugovima, jako su zapuštene i nitko se o njima ne brine. Željeli bismo pokrenuti stvarnu inicijativu za spašavanje solana.”