“Dok završavam tekst, javljaju su udbaški drukeri Puhovski i Čingli Lingi Superhik Sova Šeks (ćera prikladno parkirana za predsjednicu najvećeg Suda u Osijeku)”, tim se riječima predsjednik Zoran Milanović osvrnuo na izjave HDZ-ova veterana i neformalnog “vladara” hrvatskog pravosuđa Vladimira Šeksa koji je u izjavi za RTL pozvao na njegov opoziv te konstatirao da su kod Milanovića “simptomi neke psihičke bolesti već visoko uznapredovali” i da smatra da je riječ o “određenom koktelu određenih poremećaja, paranoje, šizofrenije…”

Milanović se kasnije u novoj objavi, u kojoj se više bavio Žarkom Puhovskim, dodatno osvrnuo na Šeksa, ponovno ga nazvavši “udbaškim drukerom”.

No, zašto Milanović Šeksa zove “udbaškim drukerom” i daje mu posprdna imena kao što je “Čingi Lingi Superhik Sova Šeks”?

Uz Šeksa se već dugo vežu priče o tome da je bio suradnik Udbe, ali i da je 1990. bio na čelu jedne kontra-obavještajne operacije s ciljem rušenja predsjednika Franje Tuđmana, o čemu je još prije nekoliko godina pisao Nacional.

Nekadašnji osječki advokat i bivši osječki javni tužilac Vladimir Šeks sredinom 70-ih u dosjeima Udbe odnosno Službe državne sigurnosti bio je zaveden kao “operativna veza Kolega”, da bi od kraja 70-ih nastavio Službi davati informacije pod kodnim imenom “Dejan”.

Kultna osječka gostionica

Legenda glasi da je Udba uspjela zavrbovati i produbiti suradnju sa Šeksom jer je on često u alkoholiziranom stanju po osječkim gostionicama radio incidente.

Je li zato predsjednik Milanović koristio za Šeksa ime “Čingi Lingi” i “Superhik”?

“To je malo poduža priča”, rekao je jedan nekadašnji visoki dužnosnik i bliski suradnik Vladimira Šeksa.

Čingi Lingi zapravo je ime nekad kultne osječke gostionice “Čingi-Lingi čarde” koja je bila pojam “birtije s pevaljakama” još od vremena socijalizma, a ima tradiciju dužu od sto godina, čak i puno dulje.

Legenda, naime, kaže da ta gostionica datira još od vremena Turaka i da je na drvetu pored te gostionice bilo zvono koje bi zvonilo na uzbunu kad bi Turci napadali pa je tako dobila naziv “čingi-lingi”. Gostionica se nalazi na cesti Osijek-Bilje, na takozvanoj Staroj Dravi, petstotinjak metara prije Bilja s lijeve strane. Uz tu gostionicu vežu se razne priče iz prošlosti, a jedna od njih glasi i da je svojedobno bila “mjesto razvrata”. Šeks je navodno bio čest i rado viđen gost te gostionice.

Međutim, Nacionalov izvor, nekadašnji visoko pozicionirani dužnosnik HDZ-a iz Osijeka, ne sjeća se da se ime Vladimira Šeksa posebno vezivalo uz tu gostionicu, već je on Milanovićevu aluziju i povezivanje Šeksova imena s tom gostionicom shvatio tek kao – aluziju.

“Prepoznao sam da Milanović zna za Čingi-Lingi i time je zapravo htio aludirati na Šeksa kao pijanca jer je riječ o nadaleko poznatoj birtiji koja je nekad bila poznata ne samo u Hrvatskoj, već i u Jugoslaviji u vrijeme komunizma. Znači, više sam to shvatio kao povezivanje Šeksa s jednim ugostiteljskim objektom gdje se dobro jede i pije”, rekao je taj sugovornik.

Ta gostionica, koja se kolokvijalno nazivala i “Čingoš”, tijekom Domovinskog rata odnosno okupacije Baranje bila je potpuno uništena, ali je nedavno obnovljena odnosno sagrađena je nova iz temelja. Planovi o gradnji krenuli su još 2005. godine, kad je teren još bio u vlasništvu poduzetnika Krešimira Flatschera. Kako je 2019. objavila Televizija Slavonije i Baranje, on je u studenom 2005. taj plac kupio od “Osijek-Koteksa”. Kasnije su se kao novi investitori pojavili poznati Osječani, obitelj Šobota, inače vlasnici kafića, noćnog kluba i boutique hotela u osječkoj Tvrđi, koji su i doveli projekt do kraja i ponovno otvorili nekad kultno mjesto.

Izgredi u ugostiteljskim objektima

Šeks je, inače, u vrijeme komunizma bio uhićen zbog izgreda upravo u ugostiteljskim lokalima, ali nije bila riječ o “Čingi-Lingi čardi”, već o gostionicama “Gaj” i “Igman”. Šeks, u to vrijeme odvjetnik u Osijeku, bio je optužen zbog „protudržavne djelatnosti“, ali ne zbog hrvatskog nacionalizma, već zbog riječi koje je u pripitom stanju izgovorio u gostionici Gaj u Osijeku 13. ožujka 1981., kada je pred petero prisutnih svjedoka rekao da je “naša armija slabo organizirana” i da su i Hitler i Franko imali bolju vojsku.

Iznio je procjene da JNA treba organizirati kao Wehrmacht u doba Hitlera. Zagovarao je ideju da JNA mora čvrsto vladati u SFRJ te rekao: “Kod nas treba čvrsta ruka i Armija bi se trebala organizirati – slično kao u Njemačkoj za vrijeme Hitlera. Omladinu bi trebalo organizirati onako kako je to radio GÖBELS koji je bio dobar idejni vođa. Onda bi bilo više reda i u Armiji i kod nas. Omladina bi bila bolja. No Armija je bila dobro organizirana i u Španjolskoj u doba Franca”.

U optužnici protiv Šeksa našao se i izgred koji je počinio mjesec dana ranije, 6. ožujka 1981., kad je u gostionici “Igman” vrijeđao prisutne i urlao: “Svi ste vi truli kao što je trulo i ovo društvo a posebno njegovi organi sudstvo i policija. Takvo društvo mora propasti. Prije nekoliko dana bio sam sa Đilasom i on je u svemu u pravu, a ja tvrdim da su Srbi u Hrvatskoj politički faktor”.

Kako je već tada Šeks bio vrhunski majstor obmane i manipulacije koji je uspijevao nadmudrivati tadašnji represivni sustav, svjedoči i informacija SDS-a Osijek 583 od 26. listopada 1981. u kojoj se opisuje kako je Šeks na suđenju pred Okružnim sudom u Osijeku na ročištu održanom 19. listopada “braneći tvrdnju koju je izrekao u gostioni ‘Igman’ da je ‘ovo društvo trulo’, rekao je da je mislio na društvo za stolom gdje je sjedio”.
Šeksovu izjavu potvrdio je Nedjeljko Rešetar, odvjetnik iz Osijeka, rekavši da se Šeks njemu obratio govoreći mu da je truo.

Sam Vladimir Šeks branio se od teze da je bio suradnik Udbe i tvrdio da nije bio suradnik, već osoba pod nadzorom i obradom Udbe – i to još od kad im se kao javni tužitelj žestoko zamjerio u poznatoj “aferi PTT”. Šeks je 1971. godine kao zamjenik okružnog javnog tužitelja u Osijeku pokrenuo pitanje otvaranja poštanskih pošiljaka kao prakse radnika Službe državne sigurnosti.

Služba je smatrala da Šeks to čini kako bi devalvirao njihov ugled, zbog čega su ga stavili pod obradu. No, među osječkim operativcima bilo je rasprostranjeno uvjerenje da je u “aferu PTT” od početka bio involviran KOS JNA koji je forsirao eskalaciju te afere kako bi u vrijeme Hrvatskog proljeća dodatno kompromitirao CK SKH, odnosno Savku Dapčević Kučar i Miku Tripala.

Neosporno je da je Služba državne sigurnosti nadzirala Šeksa u periodu od 1971. do 1990., ali dokumenti i svjedoci ističu da je on tijekom tog perioda također sa Službom i surađivao.

Kodno ime “Sova”

Šeks je pak u Jutarnjem listu od 8. travnja 2018. ustvrdio da je sa svojim istraživačkim timom pregledao oko 350 tisuća dokumenata bivše Službe državne sigurnosti kako bi dokazao da nije bio suradnik, već isključivo osoba pod obradom Službe. No potom u Jutarnjem listu nije prikazao nijedan od tih dokumenata koje je pročešljao s grupom svojih suradnika, već se pozivao na naknadno pisana pisma i dokumente Josipa Perkovića ili pak dokumente koji se odnose na period od 1990. i nemaju veze s njegovom pseudonimom “Kolega” ili “Dejan”, već s operativnim nadzorom koji je nad Šeksom naredio predsjednik Franjo Tuđman, a u sklopu kojeg je Šeks dobio još jedno kodno ime – “Sova”.

Tuđman je nadzor nad Šeksom naredio jer je početkom 1990. godine ozbiljno sumnjao da je Šeks, tada potpredsjednik HDZ-a, na čelu urotničke grupe koja ga želi srušiti, ali i krajnjim radikaliziranjem i povezivanjem s naslijeđem NDH kompromitirati Republiku Hrvatsku i zapravo onemogućiti njezinu borbu za osamostaljenje i međunarodno priznanje. Jedan od izvora upućenih u detalje tajne Tuđmanove operacije za Nacional je svojedobno objasnio zašto je Šeks dobio baš kodno ime “Sova”:

“Šeks je dobio kodno ime ‘Sova’ budući da se sumnjalo da su urotnici povezani s KOS-om, a kako je kos zapravo vrsta ptice, svi koji su bili obuhvaćeni tom operacijom dobili su imena po vrstama ptica. U tome je tajna čuvene ‘Sove’ odnosno Šeksa. Nazivi ptica grabljivica ‘Orao’, ‘Jastreb’ i ‘Kondor’ korišteni su, pak, za neke od operativaca KOS-a koji su također bili pod nadzorom kako bi se razotkrila njihova cjelokupna mreža.”

Šeks traži opoziv Milanovića: “Simptomi neke psihičke bolesti već su visoko uznapredovali”