U Rimu je 18. svibnja 1941. godine potpisan sporazum kojim se Nezavisna Država Hrvatska odrekla mnogih hrvatskih područja. Uoči potpisivanja poglavnik Ante Pavelić došao je u glavni talijanski grad s pratnjom od oko sto ljudi kako bi što svečanije obilježio taj trenutak.

Rimski sporazum bio je po mnogima jedna od najvećih izdaja u povijesti hrvatskog naroda. Prema tom ugovoru, što su ga potpisali Pavelić i Mussolini, Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju i to: područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.

Poglavnik, doktor Ante Pavelić, želio se Mussoliniju odužiti za usluge koje je ustaški pokret dobio od talijanskih fašista. Rimskim sporazumom Pavelić se odrekao i mornarice. Pod vladavinom fašista u tim je krajevima provođena sustavna talijanizacija. Uz ostalo, dovedeni su službenici iz Italije – učitelji, profesori, liječnici, trgovci i drugi. Talijanski fašisti provodili su teror, a specijalni sud izricao je smrtnu kaznu za najsitnije prijestupe. Strijeljanja rodoljuba počela su u Benkovcu, Šibeniku, Splitu, Vodicama i drugim mjestima.

Narod Dalmacije, Hrvatskog primorja i drugih krajeva pod talijanskom vlašću, na različite je načine pružao otpor. Stvarane su partizanske skupine i veće jedinice, a nakon kapitulacije Italije, u jesen 1943. godine, partizanima u tim krajevima pridružio se još veći broj ljudi. U dokumentima najviše partizanske vlasti, AVNOJ-a i ZAVNOH-a još je za vrijeme rata bilo predviđeno da se ti krajevi vrate matici zemlji. Poslije rata to je i ostvareno, ali su zajedno s Hrvatskom ušli u sastav Jugoslavije.