Europski sud za ljudska prava (ESLJP) proglasio je nedopuštenim zahtjev udruge GONG koja je smatrala da joj je povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja zbog odbijanja hrvatske vlade da otkrije povjerljiv ugovor s odvjetnicima iz SAD-a koji su pred Haškim sudom zastupali dvojicu hrvatskih generala.

Riječ je o ugovoru s američkom odvjetničkom tvrtkom Patton Boggs LLP koja je u žalbenom postupku u Haagu branila generale Antu Gotovinu i Mladena Markača koji su u studenome 2012. oslobođeni optužbi za ratne zločine.

GONG je posebice prigovarao povredi prava na pristup informacijama od javnog interesa te tome da su domaći sudovi propustili pravilno ispitati to odbijanje u svjetlu konvencijskih standarda, izvijestio je u četvrtak ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

Udruga GONG je u srpnju 2013. zatražila dostavu preslike tog ugovora, no Ured vijeća za unutarnju sigurnost i Koordinacija za unutarnju politiku Vlade RH zaključili su da još uvijek postoje razlozi zbog kojih je taj ugovor proglašen povjerljivim te da bi njegovo otkrivanje moglo naštetiti vitalnim interesima Hrvatske i međunarodnim odnosima.

Stoga je vlada odbila dostaviti primjerak ugovora GONG-u, a udruga se žalila povjerenici za informiranje koja je uvid odobrila.

No, Visoki upravni sud potom je ukinuo odluku povjerenice, smatrajući da je klasifikacija opravdana, a Ustavni sud je utvrdio da je uskraćivanje pristupa ugovoru bilo zakonito i razmjerno legitimnom cilju koji se želio postići.

Europski sud je primijetio da su informacije o sklopljenom ugovoru sa stranim odvjetničkim društvom radi pružanja pravne pomoći hrvatskim generalima u postupku red MKSJ-om očito bile od interesa za hrvatsko društvo u cjelini.

Međutim, one su od samog početka bile poznate široj javnosti i dostupne GONG-u, jer su bile objavljene na web stranici Ministarstva pravosuđa SAD-a. Iznos mjesečnih naknada za pružanje pravne pomoći, kao i puni opseg ugovorenih usluga nije bilo moguće utvrditi bez uvida u sami ugovor. No, ništa ne upućuje na to da je došlo do javne rasprave o tome u hrvatskom društvu, navode u priopćenju.

Europski sud je smatrao da GONG nije dovoljno obrazložio kako je točno, s obzirom na postojanje dostupnih informacija, neobjavljivanje ugovora spriječilo javnu raspravu.

U odnosu na tvrdnju da bez uvida u taj ugovor nije bilo moguće saznati točan novčani iznos isplaćen odvjetničkom društvu, sud je naveo da takva informacije nije bila sadržana u ugovoru kojim je propisana visina mjesečne naknade i način obračuna dodatnih troškova.

Zaključio je da, ako je udruga podnositelj namjeravala pribaviti informaciju o ukupnom iznosu koji je iz državnog proračuna isplaćen odvjetničkom uredu na temelju predmetnog ugovora, mogla to zatražiti u svom zahtjevu Vladi RH, a ne tražiti uvid u ugovor.