S europskim socijalistima koji se muče zbog skandala Qatargate, glavni konzervativci kontinenta planiraju udružiti snage s političarima tvrde desnice za koje se nadaju da će im pomoći da zadrže vlast u Bruxellesu godinama koje dolaze. Nitko nije važniji u njihovim planovima od talijanske premijerke Giorgie Meloni. Dok je 46-godišnjakinja izbezumila glavne političare zbog svog tvrdolinijaškog stava o migracijama, komentara koji hvale fašizam dok je bila mlađa i povezanosti s okorjelim desničarskim osobama, glavni konzervativni političari EU-a brzo prelaze svoje dvojbe dok gledaju unaprijed u 2024., kada blok bira novi Europski parlament i preustrojava svoje gornje redove.

Posljednjih mjeseci, glavni konzervativci, uključujući predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen, čelnika Europske pučke stranke (EPP) Manfreda Webera i predsjednicu Europskog parlamenta Robertu Metsolu, proveli su sate, kolektivno, na sastancima jedan na jedan s talijanskom premijerkom, veći dio na njenom terenu u Rimu.

Ideja je, prema europskim konzervativcima i ljudima iz Meloninog okruženja, dovesti je u desničarski savez koji bi imao dovoljno utjecaja u Parlamentu i Europskom vijeću da prevagne oko imenovanja na vodeće položaje u EU, dok bi djelomično kompenzirao gubitak njemačke kancelarke Angele Merkel iz konzervativnog tabora. Čeka ih velika nagrada ako uspiju: većina čelnih poslova u ključnim institucijama EU-a bit će na raspolaganju nakon izbora — od predsjednika Komisije do šefa Europskog vijeća, od vodstva Europskog parlamenta do šefa diplomatije EU-a.

EPP  krovna skupina političkih stranaka desnog centra u rasponu od demokršćana bivše njemačke kancelarke Angel Merkel do Forza Italia bivšeg talijanskog premijera Silvija Berlusconija – tradicionalno ima veliku ulogu u politici EU-a. Unatoč gubitku Merkel, najmoćnije članice, stranka i dalje kontrolira Komisiju i Parlament, gdje je najveća snaga, dijeleći vlast sa socijalistima, ali također, ovisno o pitanju, s liberalnom skupinom Renew i Zelenima. Meloni je, s druge strane, predsjednica Europskih konzervativaca i reformista (ECR). Osnovan 2009., više je desničarski orijentiran od veće grupe EPP i uključuje stranke poput krajnje desnih Švedskih demokrata, španjolskog Voxa i Melonijeve Braće Italije, a sve su one tvrdolinijaše protiv imigracije. Dok je EPP pretrpjela velike gubitke, uključujući Francusku i Njemačku, ECR raste. Za etabliraniju stranku, prihvaćanje početnika prilika je za povrat dijela moći koja je nestala. Ali to je također rizik, ako savez osnaži glasne, radikalne glasove – pomislite na Donalda Trumpa i Republikansku stranku u SAD-u – koji utapaju centrističko vodstvo.

Za sada se ne čini da su čelne osobe u EPP-u zabrinute.

“Svakako može postojati savez, možda proširen na liberale”, rekao je ranije ovog mjeseca zamjenik talijanskog premijera Antonio Tajani, misleći na EPP i ECR, kao i na liberale iz skupine Renew, čiji je najmoćniji član Francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Pomaže što je savez između ECR-a i EPP-a već stvarnost u Italiji i, donekle, u Švedskoj. Meloni svoju vladu dijeli s Forza Italiom, kao i Ligom, krajnje desnom strankom Mattea Salvinija, dok konzervativni švedski premijer Ulf Kristersson vlada uz potporu Švedskih demokrata. U Češkoj također vlada premijer Petr Fiala povezan s ECR-om uz potporu dviju stranaka EPP-a.

Upitan o potencijalu za povezivanje s Meloni, glavni tajnik EPP-a Thanasis Bakolas rekao je za POLITICO da je “otvorenog uma. Želim povećati svoj tabor… Ne razumijem zašto ne mogu igrati ovu političku igru ​​kao što se igra u svakoj drugoj zemlji.”

Ostali članovi EPP-a su skeptičniji. Za poljske konzervativce u EPP-u, primjerice, udruživanje snaga s ECR-om bilo bi “samoubojstvo” jer bi značilo udruživanje s njihovim neprijateljima, tvrdodesničarskom strankom Pravo i pravda protiv EU-a uoči izbora na jesen. “Želimo jaču Europu”, rekao je Andrezj Halicki, šef poljske delegacije u EPP-u. “Oni Pravo i pravda žele slabiju Europu. Nema mosta.”

Njemački demokršćani također su oprezni u pogledu povezivanja.

Neki kritičari brinu se da bi savez EPP-ECR mogao utrti put euroskeptičnim političarima da osvoje vodeća mjesta u europskim institucijama, dovodeći lisicu u poslovni kokošinjac nakon takozvanog ‘sanitarnog kordona’a, koji je krajnje desničare držao izvan vlasti u Europi desetljećima.

Otuda oprezan jezik konzervativnih dužnosnika o potencijalnom savezu. Ne žele loviti Meloni iz ECR-a, kažu. Niti žele formalni savez, sve dok su Zakon i Pravda na slici. Umjesto toga, prema visokom dužnosniku EPP-a koji je želio ostati neimenovan, “pitanje je trebamo li razgovarati s  Meloni.”

Ova suradnja između EPP-a i ECR-a mogla bi promijeniti odnos snaga u Europskom parlamentu i Europskom vijeću gdje se čelnici sastaju.

“Na svom prvom sastanku podržala je smanjenje novca za Viktora Orbána”, dodao je visoki dužnosnik EPP-a, misleći na mađarskog premijera koji je uključen u obračun s EU-om oko vladavine prava. “Stvarno mislim da ovo moramo pogledati kako bismo se pomaknuli u središte i vidjeli kako možemo razgovarati zajedno.”

Bez obzira na prirodu bilo kojeg saveza, ovo je jasno: u Italiji, Meloni je uvelike na vodećem mjestu uz mainstream konzervativce. I premda će to biti teško ponoviti na razini EU-a gdje se očekuje da će EPP ostati jači od ECR-a, njezino kretanje prema centru usmjereno je na promjenu prirode EU-a.

“Italija je postala laboratorij desnog centra, gdje desnica vodi, a umjerenjaci iz EPP-a su povučeni”, rekao je Marco Damilano, politički analitičar koji ima emisiju na Rai, talijanskoj državnoj televiziji.

“Nacionalisti poput Meloni idu prema EU – ali prema EU oni imaju na umu”, dodao je. Drugim riječima: više ograničenih ovlasti za Bruxelles i manje federalizma.

Kada si u Rimu

Međutim, prije nego što krenu dalje s Meloni, konzervativci namjeravaju osigurati da se ona složi s njima po pitanju kontinuirane potpore EU-a ratu u Ukrajini i vrlo važnom pitanju migracija.

Ponajprije, dužnosnike EPP-a umiruje činjenica da je Meloni za svog diplomatskog savjetnika imenovala bivšeg veleposlanika NATO-a Francesca Talòa.

Što se tiče posljednje točke migracije, to je složenija jednadžba. EU se priprema za daljnje valove migranata u nadolazećim mjesecima, usred spornih planova za reformu pravila o azilu kojima bi se formaliziralo kako se štite vanjske granice bloka i kako se migranti koji uđu raspoređuju među zemljama.

Ako se Meloni raziđe s čelnicima EPP-a oko migracija, na primjer stvaranjem nove krize oko dolazaka migranata, to bi moglo dinamizirati njihove dobro osmišljene planove za savezništvo. Također postoji zabrinutost zbog činjenice da pripada tvrdoj desnoj stranci, Braća Italije, koja bi je mogla povući udesno po pitanjima kao što su LGBTQ prava – ili njezina bliskost s europskim enfant terribleom, Orbanom.

Otuda i intenzivni napori konzervativnih čelnika da se s njom druže uoči sastanka Vijeća EU-a u Bruxellesu 9. i 10. veljače.

Tijekom nedavnog putovanja u Rim, čiji je deklarirani cilj bio održati govor za bivšeg predsjednika Europskog parlamenta Davida Sassolija, von der Leyen provela je više od sat vremena s Meloni u sjedištu njezine vlade. Talijanski ured pozdravio je sastanak kao “izvrsnu priliku za razmjenu mišljenja” uoči okupljanja europskih čelnika u veljači, a predsjednik Komisije nazvao ga je “zadovoljstvom” na Twitteru.

Susret je uslijedio nekoliko dana nakon što se Weber, čelnik EPP-a, okupio s Meloni na marginama sprovoda pape Benedikta u Rimu, i samo nekoliko tjedana nakon što se Meloni sastala s Metsolom, predsjednikom Europskog parlamenta, u Bruxellesu. Za oba briselska velikana bio je to drugi susret s talijanskim čelnikom.

Doista, za ljude iz njenog okruženja, Metsola je ključni lik u svakom mogućem povezivanju EPP-a i ECR-a. “Metsola je most s EPP-om na razini vrijednosti. Ona je konzervativka i lako je u njoj pronaći točku ravnoteže između naše skupine i EPP-a,” rekao je Nicola Procaccini, europarlamentarac Braće Italije vrlo blizak Meloni.

Mnogi dužnosnici u Bruxellesu kažu da od nje očekuju da bude kandidatkinja ECR-EPP za mjesto predsjednice Europske komisije — saveza koji je već dokazao svoju vrijednost u Parlamentu.

Sama Metsola je izabrana uz potporu ECR-a, kao i njezin bivši šef kabineta, Alessandro Chiocchetti, za ulogu glavnog tajnika Parlamenta.

Kraj EU kakvu poznajemo?

Veliko preostalo pitanje je bi li potpora osoba iz ECR-a poput Meloni bila dovoljna za konsolidaciju moći desnice u Bruxellesu – ili bi morali tražiti nešto dalje. U parlamentu, čak i s Melonijinom strankom koja se okupila iza nje, EPP-u bi i dalje nedostajala većina, prema trenutačnim projekcijama POLITICO-ove ankete anketa. Desničarski blok trebao bi širu potporu – na primjer od Macronove centrističke stranke Renew. “Njegova je vlada u osnovi desnog centra, ne bih isključio da bi Macron stavio kapu na mogući izbor Metsole” za čelnika Komisije uz potporu ECR-a, rekao je dužnosnik EU-a.