Hrvatska vlada nedvosmisleno osuđuje sve stravične zločine, progone i strahote počinjene u ime i pod okriljem totalitarnih i autoritarnih režima, priopćeno je u utorak iz Banskih dvora.  

“Očuvanjem povijesne istine i jasnim ograđivanjem od svih totalitarnih zločina iskazujemo pijetet žrtvama i njihovim obiteljima”, priopćila je vlada.

“Posebno nam je stalo do toga da osiguramo adekvatno obrazovanje mladih generacija kako se ta strašna zlodjela ne bi nikad zaboravila i kako bismo, živim sjećanjem na to mračno vrijeme europske povijesti, u budućnosti bili još ustrajniji u izgradnji tolerantnog i uključivog ozračja te nadišli društvene podjele”, navodi se u priopćenju vlade u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

Kao zemlja koja je i sama prošla kroz tri rata u 20. stoljeću, a danas je odgovorna članica Europske unije i NATO saveza, Hrvatska će i dalje “angažirano sudjelovati u rješavanju brojnih globalnih pitanja i izazova, uz privrženost multilateralizmu i načelima međunarodnog prava”, dodaje se.

“Poštovanje ljudskih prava jedan je od najvećih ideala čovječanstva, kojeg negira svaki oblik nasilja, dehumanizacije i ratnih razaranja. Bez jasnog i odlučnog zagovaranja tih vrijednosti, ne možemo ostvariti trajni mir i stabilnost u svijetu, koji je i danas ugrožen uslijed ruske vojne agresije i invazije na Ukrajinu.”

Izaslanstvo Vlade položilo vijence na Golom otoku i otočiću Sveti Grgur

lzaslanstvo hrvatske Vlade predvođeno potpredsjednikom Vlade i ministrom mora, prometa i infrastrukture Olegom Butkovićem u utorak je na Golom otoku i otočiću Sv. Grgur, u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, položilo vijence na spomen ploče podignute u čast žrtvama komunističkog režima stradale na tim otocima.

Vijenci su položeni na spomen ploču Vlade Republike Hrvatske i Udruge zatočenika logora na Svetom Grguru, a potom i na spomen ploču Vlade na Golom otoku.

Ministar Butković rekao je da se danas, u povodu Dana sjećanja, odaje počast svim žrtvama komunističkog režima, koji je bio autoritarni sustav, a obilježio je Hrvatsku i hrvatski narod u 20. stoljeću. Važno je da njegujemo kulturu sjećanja jer bez istine nema ni poštovanja ni svijesti o svim žrtvama, a naravno, ni pomirbe u kontekstu svakog europskog naroda, tako i hrvatskog, naglasio je.

Dodao je da se svake godine odaje počast, prisjeća se svih žrtava te da je važno da se takve stvari više nikada ne ponove.

Butković: Riječ je o ostacima zloglasnog zatvora

Na novinarsko pitanje bi li se ta mjesta mogla revitalizirati, za turističke i edukativne potrebe, ministar je kazao da je riječ o ostacima zloglasnog zatvora, koji je najprije, iza Drugog svjetskog rata, kraće vrijeme imao zatvorenike u kontekstu Infrombiroa, kasnije su tu bili politički zatvorenici, sredinom 80-tih, a završio je s radom kao kaznionica za kriminalne delikvente.

To su sada ostaci, činjenica je da je to sada zapušteno. Veliki je to sustav i trebalo bi puno sredstava da se sve uredi i dovede na zavidnu razinu, ali jedan dio možda bi se mogao urediti za turizam, vjerojatno bi bilo zaintersiranih koji bi došli razgledati, rekao je.

To nisu male investicije, treba vidjeti mogućnosti, bi li to mogli biti privatni investitori, rekao je Butković i naglasio da je sada “zadaća države u ovom trenutku da se ovo održi, gruntovno i katastarski sredi.”

Na upit ne bi li bila jedna opcija i da se sve zadrži u sadašnjem stanju, zbog povijesti, ministar je rekao da bi bilo najbolje da se dio zadrži u sadašnjem stanju.

Kroz logor prošlo 17 do 32 tisuće zatvorenika, broj ubijenih i umrlih nije točno utvrđen

Koncentracijski logor i zatvor na Golom otoku uključivao je i žensku kaznionicu na obližnjem otoku Sv. Grguru. Otvoren je 1949. nakon rezolucije Informbiroa, u vrijeme obračuna s pristašama staljinizma unutar KPJ. Kasnije su se ondje zatvarali i drugi politički neistomišljenici, uglavnom na temelju administrativnih odluka, a manje na osnovi sudskih presuda. Poznat je po surovim kažnjeničkim uvjetima, torturama i teškome prisilnom radu.

Procjenjuje se da je kroz logor prošlo 17 do 32 tisuće zatvorenika, a broj ubijenih i umrlih nije točno utvrđen. Zatvor je postao 1956., kasnije je pretvoren u kazneno–popravni dom za maloljetnike, a ukinut je 1988.