Nakon što je prije nekoliko brojeva ekskluzivno donio analizu isplaćenih potpora za Mjeru 4.2. ruralnog razvoja, Nacional sada ekskluzivno donosi i popis isplaćenih sredstava iz Europskog fonda za ruralni razvoj za jednu od najvažnijih mjera tog europskog fonda. Detaljni podaci za Mjeru 4.1. možda i najbolje do sada pokazuju zašto je stanje u hrvatskoj poljoprivredi katastrofalno i zašto u domaćoj poljoprivredi nema mjesta za male poljoprivrednike i obiteljska gospodarstva. Isto tako, detaljna analiza sredstava dodijeljenih za Mjeru 4.1. pokazuje koliko se pri dodijeli desetka milijuna eura iz Fonda za ruralni razvoj favoriziraju pojedini poljoprivrednici bliski vladajućoj stranci. I dok je za Mjeru 4.2. najviše novca otišlo braći Pivac, u Mjeri 4.1. najviše je europskog novca otišlo poljoprivrednim tvrtkama u vlasništvu slavonskog poduzetnika Mirka Ervačića i njegove obitelji. Tvrtkama u vlasništvu obitelji Ervačić tako je preko Mjere 4.1. isplaćeno ukupno 164 milijuna kuna ili gotovo 22 milijuna eura. Iz podataka koje je Nacional dobio od izvora iz Ministarstva poljoprivrede stoji i da na ljestvici potom slijede tvrtke u vlasništvu obitelji Kitonić i Vinceković kojima je ukupno isplaćeno 121,5 milijuna kuna ili nešto više od 16 milijuna eura. Zanimljivo je da su i Tomislav Kitonić i Josip Vinceković povezani, slično kao i Mirko Ervačić, s HDZ-om pa je tako Vinceković jedno vrijeme čak i obnašao dužnost dožupana Bjelovarsko-bilogorske županije, dok je Tomislav Kitonić od 2019. član Nadzornog odbora Podravke, kompanije nad kojom je potpunu kontrolu HDZ preuzeo postavljanjem Martine Dalić na mjesto predsjednice Uprave.

Svi podaci do kojih je stigao Nacional, ali i nezadovoljstvo poljoprivrednika, vjerojatno su razlog što se u posljednje vrijeme ime Marije Vučković spominje među onim ministrima na koje Andrej Plenković više ne računa u novom mandatu ako HDZ ponovno pobijedi na izborima. FOTO: Miroslav Lelas/PIXSELL

Veliki dio sredstava za Mjeru 4.1. dobio je i poznati slavonski poljoprivrednik i vlasnik nekih od najvećih domaćih poljoprivrednih tvrtki Marko Pipunić, čije su tvrtke iz ove mjere povukle 83 milijuna kuna ili 11 milijuna eura. Podaci su to za razdoblje do kraja 2022. godine pa su sve cifre još uvijek izražene u kunama, ali bez obzira na to vidljivo je da su i u ovoj mjeri najveći dobitnici poljoprivrednici koji su blisko povezani s vladajućom strankom, pa se može slobodno zaključiti kako trend u svim najvećim mjerama i potporama koje se dodjeljuju iz Fonda za ruralni razvoj takav da su najveći korisnici redom poljoprivrednici koji su ili članovi vladajuće stranke ili su bili donatori HDZ-a poput braće Pivac.

Inače u normalnim okolnostima, Mjera 4.1 ima za cilj povećanje učinkovitosti i održivosti poljoprivrednih gospodarstava uključujući zaštitu okoliša i usvajanje praksi prilagodbe klimatskim promjenama. Ulaganja su otvorena za sve poljoprivredne sektore, ali usmjeravanje potpore daje prioritet sektorima koji su utvrđeni SWOT analizom. Ulaganja u nove i inovativne tehnologije u praksi bi trebale pridonijeti smanjenju troškova proizvodnje i poboljšanju kvalitetu poljoprivrednih proizvoda, što bi onda pozitivno utjecalo na dohodak – kao i na otvaranje radnih mjesta i održavanje. Nadalje, ulaganja u novu opremu i zelenije tehnologije trebale bi osigurati i pozitivne učinke kada je u pitanju utjecaj na okoliš, posebno na velikim farmama, gdje su izazovi povezani s okolišem poprilično veliki. Istovremeno, ulaganja u restrukturiranje i modernizaciju farmi trebala bi biti usmjerena na poboljšanje kvalitete fizičke imovine s novim proizvodnim kapacitetima, a sve kako bi se osigurala tehnička i tehnološka obnova farmi ključna za povećanje produktivnosti i pružanje temelja za dugoročnu konkurentnost.

Tako bi to trebalo izgledati u praksi, ali poljoprivrednici sve više negoduju zbog načina na koji se isplaćuju sredstva iz europskih fondova te se bune jer smatraju da preveliki dio novca odlazi nekolicini najvećih, s politikom bliskih poljoprivrednika, odnosno velikim poljoprivrednim igračima kao što su braća Pivac, Mirko Ervačić, tvrtke iz Fortenova grupe ili pak tvrtke Marka Pipunića. Tvrdi se da zato sve veći broj malih poljoprivrednika napušta svoje farme i odustaje od poljoprivrede. Sve to dovelo je do još jednog poražavajućeg podatka za ministricu poljoprivrede Mariju Vučković. Naime, prema podacima do kojih je došao Nacional, a koje objavljujemo u tablici uz ovaj tekst, ukupna alokacija za Mjeru 4.1 od čak 724.967.177,65 eura ugovoreno je samo 45,81%, a isplaćeno tek 34,03%. Samo ovaj jedan podatak pokazuje zašto se u posljednje vrijeme ime Marije Vučković spominje među imenima onih ministara na koje Andrej Plenković više ne računa u novom mandatu, ako HDZ ponovno pobijedi na izborima. Jedan poljoprivrednik, koji je zbog straha od osvete ljudi iz Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanja želio ostati anoniman, ovako je komentirao brojke do kojih je došao Nacional: “Jedna od mjera koja je namijenjena prioritetno razvoju i održivosti stočarstva ugovorena je otprilike deset posto, a isplaćena sedam posto. Podaci o realizaciji ove mjere najbolje objašnjavaju zašto je hrvatska poljoprivreda u slobodnom padu po održivosti proizvodnje i konkurentnosti. Potpuni poraz rada Agencije za plaćanja u poljoprivredi i ispunjavanja ciljeva programa ruralnog razvoja još je veći kada pogledamo stalne istrage Europske komisije o brojnim projektima koje je Agencija odobrila te moguće kazne koje će na kraju platiti hrvatski poljoprivrednici jer će im smanjiti proračun iz europskih sredstava. Kako program koji je odobrila Europska komisija kaže da je Ministarstvo poljoprivrede potpuno autonomno u određivanju pravila i kreiranju programa ruralnog razvoja, politika Ministarstva poljoprivrede definirana u Programu ruralnog razvoja kroz prioritete koje je postavilo to ministarstvo također je doživjela potpuni poraz.”

Tvrtke u vlasništvu slavonskog poljoprivrednika Marka Pipunića, na fotografiji uz premijera Andreja Plenkovića, samo su iz Mjere 4.1. fonda za ruralni razvoj povukle 83,2 milijuna eura. FOTO: Dubravka Petric/PIXSELL

Kao jedan od primjera naš sugovornik navodi da je u proteklom razdoblju nestalo oko 50 posto malih proizvođača, a provedbom programa i brojkom od 1440 ugovorenih projekata vidljivo je da nema očekivanog financiranja za investicije u razvoj malih gospodarstva. On navodi i da je još porazniji podatak kada se vidi distribucija iznosa potpora po gospodarstvima koja je za mala gospodarstva ispod pet posto ukupne omotnice za Mjeru 4.1., što znači da gotovo 95 posto novca iz ove mjere ide ili velikim ili srednjim poljoprivrednim proizvođačima. Iz ovih brojki više je nego jasno zašto onda mali poljoprivrednici smatraju da ih je Ministarstvo poljoprivrede izdalo i zašto smatraju da koristi od europskih poljoprivrednih fondova ima tek nekolicina velikih poljoprivrednika.

Nacionalovi sugovornici ističu još dva prioriteta koja su odredili iz Ministarstva poljoprivrede, a koja su po njima doživjela potpuni debakl kada je u pitanju povlačenje sredstava za Mjeru 4.1. Naime, jedan od prioriteta bilo je i ulaganje u prioritetne sektore kao što su voće, povrće i stočarstvo. No po svim dostupnim podacima može se zaključiti da najveći pad proizvodnje imaju upravo ovi sektori koje je Ministarstvo poljoprivrede označilo kao prioritetne. Kao drugi prioritet postavljena su ulaganja koja promiču učinkovitost resursa i podupiru pomak prema niskim emisijama ugljika i općenito prema poljoprivredi koja prati standarde u borbi protiv klimatskih promjena. Kako stvari stoje po pitanju ovog prioriteta možda je najbolje opisao jedan Nacionalov sugovornik koji se bavi svinjogojstvom: “Ovaj cilj hrvatska poljoprivreda uspješno ostvaruje i to bez ulaganja iz Mjere 4.1. ili bilo koje druge mjere. Uspješno smanjujemo proizvodnju, a time i opterećenje okoliša. Da smo iskoristili ulaganje da unaprijedimo proizvodnju, kako bismo manje utjecali na okoliš, ostvarili bismo proizvodnju i smanjenje emisije ugljika. Nažalost, u poljoprivredi se zaposlenost i efikasnost rada smanjuju, a ruralne prostore napuštaju ljudi.”

Problemi s Mjerom 4.1. i isplatom gotovo 95 posto sredstava velikim i srednjim poljoprivrednim subjektima, samo su dio problema koji muče većinu hrvatskih poljoprivrednika kada je u pitanju isplata europskih sredstava za ruralni razvoj. Nacional je već pisao da stalnim promjenama pravila natječaja za jednu od najvažnijih podmjera Fonda za ruralni razvoj, podmjeru 4.2. Ministarstvo poljoprivrede i Agencija za plaćanja u poljoprivredi direktno idu na štetu malih poljoprivrednika, a rade u korist velikih tvrtki poput Mesne industrije braće Pivac ili Dukata. Ove je pritužbe Nacionalu iznijelo nekoliko malih poljoprivrednika koji su razočarani načinom na koji država dodjeljuje sredstva iz poljoprivrednih fondova te smatraju da se i na Mjeri 4.2. pokazalo, slično kao i na Mjeri 4.1., koliko se favoriziraju tvrtke bliske HDZ-u i aktualnoj ministrici Mariji Vučković. Poljoprivrednici su ukazali i na činjenicu da je među odobrenim projektima na natječajima za podmjeru 4.2. na prvom mjestu Grupa Pivac čije su četiri tvrtke do kraja 2022. dobile ukupno 65,3 milijuna kuna potpora iz ove podmjere, dok je na drugom mjestu Dukat kojem su odobreni projekti u visini od 62 milijuna kuna. Ovim dvjema tvrtkama odobreno je gotovo dvostruko više novca nego tvrtkama koje su u vlasništvu slavonskog poduzetnika Marka Pipunića kojima je odobreno 31,6 milijuna kuna ili Podravci kojoj je za dva projekta odobreno 33,5 milijuna kuna.

Tvrtke u vlasništvu Mirka Ervačića povukle su putem Mjere 4.1. fonda za ruralni razvoj čak 164 milijuna kuna ili gotovo 22 milijuna eura. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

No ono na što se poljoprivrednici žale i tvrde da je potpuno netransparentno te da je riječ o pogodovanju velikim poljoprivrednim tvrtkama je proces provedbe natječaja. Naime, za svaki od do sada raspisanih natječaja za podmjeru 4.2. nekoliko puta su se mijenjali uvjeti nakon što je natječaj početno raspisan. Kao primjer navodi se natječaj za provedbu Podmjere 4.2. – “Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda” – provedba tipa operacije 4.2.1 “Povećanje dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima” od 14. veljače 2020. Taj je natječaj do svog okončanja imao čak šest izmjena pravila, a posljednje izmjene objavljene su 26. listopada 2021., što je skoro godinu i pol nakon što je natječaj originalno raspisan. Nacionalovi izvori iz poljoprivrednog sektora, ali i iz Ministarstva poljoprivrede tvrde da je do tolikog broja izmjena došlo prvenstveno kako bi se išlo na ruku velikim poljoprivrednim tvrtkama koje su imale nedostatke u projektima prijavljenim ovaj natječaj. Naime, tvrdi se da se natječajni uvjeti mijenjaju uglavnom jer netko od korisnika kasni s ispunjenjem svih uvjeta te im se promjenom uvjeta, odnosno roka za podnošenje prijave omogućuje prilagodba kompletne natječajne dokumentacije. Iz tih razloga nije neuobičajeno da pojedini natječaji za podmjeru 4.2. imaju i do šest izmjena, a neki čak i više.

U Europskoj uniji ova se mjera koristi da bi se povezao sektor primarne proizvodnje i prerade jer se tako pomaže i primarnim proizvođačima. To bi značilo da bi ova ulaganja, iako su u velikom dijelu dana prerađivačkoj industriji, trebala imati direktno pozitivan utjecaj na položaj poljoprivredne proizvodnje i proizvođača u smislu povećanja cijena i osiguranja stabilnog tržišta poljoprivrednicima primarnim proizvođačima. Međutim, Nacionalovi izvori tvrde da je iz hrvatskih rezultata vidljivo da naši rezultati u primarnoj proizvodnji pokazuju kako je ova mjera samo utjecala na brži pad njihove proizvodnje.

Zbog svih ovih primjera, poljoprivrednici vjeruju da se veliki dio mjera iz Fonda za ruralni razvoj na kraju sveo samo na povećanje dobiti velikih poljoprivrednih igrača koji nemaju apsolutno nikakvih obaveza prema primarnoj proizvodnji, a Ministarstvo poljoprivrede, koje je odobrilo sredstva, brani se stavom da su „sredstva potrošena“ i nije im bitno što to nema veze s ciljevima koje su zadale Europska unija i Hrvatska.