U Turskoj se trenutno nalazi oko dva milijuna izbjeglica i Europska unija traži načine kako da ih zadrži u toj državi koja je na njihovo zbrinjavanje do sada potrošila oko sedam milijardi eura

Pritisak afričkih i bliskoistočnih imigranata na Europu nikada nije bio veći, a balkanskom rutom, od Turske i Grčke preko Makedonije u Srbiju i onda u Hrvatsku svakodnevno nekoliko tisuća ljudi pokušava doći do zapadno-europskih zemalja. Hrvatski premijer Zoran Milanović nekoliko puta tijekom izbjegličke krize koja je posljednjih dana zadesila Hrvatsku optuživao je Grčku i Tursku kao izvor problema te je apelirao na europske čelnike da povećaju financijska sredstva za pomoć tim državama, kako bi se spriječio daljnji pritok izbjeglica i zaštitila vanjska granica Europe prema Turskoj. Čini se da se s Milanovićem slažu i ostali čelni ljudi članica Europske unije jer su krajem prošlog tjedna na summitu o izbjegličkoj krizi odobrili najmanje milijardu eura pomoći agencijama UN-a koje zbrinjavaju sirijske izbjeglice na Bliskom istoku, a dogovorena je i uža suradnja kako bi se ograničio priljev migranata. Na sastanku je dogovoreno i da se pojačaju granične kontrole Europske unije na vanjskim granicama, a pomoć bi trebala stići i za sirijske izbjeglice u Turskoj, Jordanu i Libanonu. Međutim, pitanje je koliko će tih milijardu eura pomoći Turskoj koja se zbog izbjeglica nalazi u teškoj situaciji i od Europske unije traži hitnu pomoć. U Turskoj se trenutno nalazi oko dva milijuna izbjeglica iz Sirije i ta država do sada je potrošila oko sedam milijardi eura na njihovo zbrinjavanje. Da je Europska unija tek sada postala svjesna uloge koju Turska ima u izbjegličkoj krizi, za Nacional je potvrdio i zastupnik u Europskom parlamentu i bivši ministar vanjskih poslova Tonino Picula.

“TEK ZNAČAJNIM POVEĆANJEM BROJA IZBJEGLICA koji svakim danom stižu počelo se intenzivnije razmišljati o velikoj ulozi koju je Turska preuzela zbrinjavanjem tolikog broja ljudi. Od tada se primjer Turske uglavnom koristi kao argument razuvjeravanja onih koji žele dodatne zidove i zatvaranja granica, jer zaista je neuvjerljivo kada raspravljamo o nedostatku kapaciteta da kao Europska unija preraspodijelimo prvo 40 tisuća, pa onda i 120 tisuća izbjeglica, kada to nije ni 10 posto od broja ljudi koje je Turska prihvatila”, rekao nam je Picula, a o slaboj suradnji Turske i Europske unije govori i to da se zajednički parlamentarni odbor za suradnju Turske i EU-a već duže vrijeme nije sastao, što nam je potvrdio član tog odbora i zastupnik ORAH-a u Europskome parlamentu Davor Škrlec.

“Uz izuzetno složenu situaciju, zbog izbora u Turskoj posljednji planirani sastanak zajedničkog parlamentarnog odbora EU-a i Turske nije održan, pa nije bilo ni formalnih razgovora o aktualnim događanjima. Na razini Vijeća ministara intenzivno se traži rješenje koje ide u smjeru veće pomoći Turskoj za financiranje prihvatnih centara i zbrinjavanje izbjeglica. Europska unija trebala bi pružiti veću financijsku pomoć, ali za sustavno rješavanje krize mora se učiniti puno više od toga, što podrazumijeva suradnju s međunarodnim partnerima, prvenstvenoSAD-om”, smatra Škrlec, a njegove riječi o intenziviranju suradnje potvrdio je nedavno i francuski predsjednik François Hollande.

“EUROPA MORA SURAĐIVATI s Turskom kako bi se osigurali uvjeti da izbjeglice mogu naći posao i ostati u toj državi dok se situacija u Siriji ne normalizira”, rekao je nakon sastanka s talijanskim premijerom Matteom Renzijem francuski predsjednik. U novonastaloj situaciji najviše bi mogao profitirati turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan koji je ponovno postao važan faktor na europskoj političkoj sceni. Odnosi Turske i Europske unije naglo su zahladili nakon što je turski predsjednik nasilno zaustavio prosvjede na istanbulskom trgu Taksim. Nakon tih događaja prekinuti su pregovori o mogućem članstvu Turske u Europskoj uniji, a Erdoğan je obilježen kao nedemokratski vođa koji ne bira sredstva kako bi ojačao svoju vladavinu. Međutim, posljednjih tjedana europski čelnici ponovno su počeli razgovarati s Erdoğanom, a njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier prošlog petka nenajavljeno je posjetio Ankaru i razgovarao s Erdoğanom te je pohvalio ‘’nevjerojatan doprinos Turske u izbjegličkoj krizi’’ koja je, za razliku od nekih europskih vlada, obećala da će nastaviti prihvat izbjeglica iz ratom razorene Sirije. Na očitu promjenu komunikacije europskih čelnika prema turskom predsjedniku upozorio je i Picula.

“Čini mi se kako su donedavno učestale rasprave o stanju ljudskih prava, slobodi medija, vladavini prava i Erdoğanovu stilu vladavine donekle nadglasane priznavanjem zasluga Turskoj zbog prihvata izbjeglica. To ne znači da će Europski parlament prestati nadgledati i komentirati situaciju u Turskoj i odnos vlasti prema svojim građanima. Ako pogledate ovogodišnje izvješće o napretku Turske, ono sadržava listu propusta i problema u toj državi, a posebno se upozorava na one sfere koje se zadnjih godina pogoršavaju. No zasluge treba priznati i podršku pružiti tamo gdje je neupitno potrebna. Ne treba smetnuti s uma ni to da i Turskoj predstoje izbori, a koliki utjecaj izbjeglička kriza može imati u predizborno vrijeme najbolje svakodnevno vidimo u Hrvatskoj”, izjavio je Picula za Nacional.

Uoči izbora u studenome izbjeglice postaju i politička slabost turskoga predsjednika, i to prije svega u gradovima koji se nalaze u blizini granice, gdje je broj sirijskih izbjeglica najveći i u kojima je najveće nezadovoljstvo lokalnog stanovništva. Turska je u tim gradovima potrošila milijarde eura kako bi spriječila humanitarnu katastrofu i za izbjeglice je sagradila kampove koji imaju škole, ambulante i nude socijalne usluge, pa je tako pokazala puno više empatije prema izbjeglicama nego većina europskih zemalja. Vlast se također bori i da integrira izbjegličku populaciju koja ne govori turski i ima slabe izglede za brzi povratak u Siriju. Upravo je pitanje integracije sirijskih izbjeglica vrlo osjetljivo uoči prijevremenih parlamentarnih izbora, na kojima Erdoğanova konzervativna Stranka pravde i razvoja (AKP) pokušava vratiti većinu koju je izgubila na izborima u lipnju.

Usprkos tome što mu je zbog odnosa prema sirijskim izbjeglicama upitna većina u parlamentu, Erdoğan ne odustaje od politike po kojoj izbjeglicama daje “privremeno pravo” da koriste državno školstvo, zdravstvo i socijalne usluge. No takva politika opteretila je tursku državnu blagajnu i zbog izbjeglica proračun je sve više “u crvenom”.Turska lira je ovog mjeseca na rekordno niskim razinama prema dolaru, a procjenjuje se da će rast BDP-a u ovoj godini iznositi samo 2,9 posto, što je znatno ispod cilja od 5 posto.

Upravo će zbog toga turski predsjednik na sastanku u Bruxellesu početkom listopada od čelnika Europske unije zatražiti dodatnu financijsku pomoć. Vrlo je vjerojatno da će mu šef Europske komisije Jean-Claude Juncker tu pomoć i odobriti jer je Turska do sada od Bruxellesa dobila manje novca nego Libanon i Jordan, iako je prihvatila više od pola ukupnog broja sirijskih izbjeglica. Europska unija i nema drugog izbora jer postoji opasnost da bi Turska mogla potpuno otvoriti svoje granice, a u tom trenutku više od dva milijuna ljudi krenulo bi prema Europi, što bi još više zakompliciralo izbjegličku krizu.

“TURSKOJ BEZ SUMNJE TREBA POMOĆI, nadam se i u značajnijim iznosima od dosadašnjih. Što se tiče epicentra problema izbjegličke krize, on se nalazi u Siriji i tu je potrebna ujedinjena vanjskopolitička reakcija Europske unije. Najveći problem izbjegličke krize za Europsku uniju je na granici Turske i Grčke jer ukazuje na sve manjkavosti kontrole vanjskih granica, postojećih pravila poput Dublinske regulative, ali i na probleme europske migratorne politike koja je, unatoč identificiranju problema, još uvijek neprilagođena. U svijetu je 51 milijun raseljenih ljudi, što je najveći broj od Drugog svjetskog rata. Mnogi od njih žele zakucati na vrata EU-a i tražiti pomoć te se nadam da ćemo biti spremniji nego što smo sada”, smatra Picula, dok Škrlec tvrdi da bi se više pažnje trebalo usmjeriti na zaštitu granice između Turske i Grčke.

“Svaki dan na grčke otoke pristigne više od 600 izbjeglica, što je veliki problem za ionako tešku ekonomsku situaciju. Ako govorimo o ulasku migranata na teritorij Europske unije, onda svakako granica Turske i Grčke predstavlja najveći izazov. Međutim, rješenje nije samo u izdvajanju nekoliko milijardi eura pomoći Turskoj za smještaj izbjeglica i u zatvaranju granica. S druge strane, jasno je da s tako velikim priljevom ljudi nije potpuno moguće provoditi schengenski režim. Prije svega odgovornost za nastalu situaciju snosi međunarodna zajednica, Ujedinjeni narodi i velike sile koje moraju pronaći rješenje za mirno rješavanje sukoba u zemljama iz kojih izbjeglice pristižu”, smatra Škrlec i napominje da se zalaže za pronalaženje rješenja koje će solidarno prihvatiti sve zemlje i ubrzati konačni dogovor na razini Vijeća ministara. Kaže i da je potrebno što prije uspostaviti europski mehanizam i kvote za prihvat izbjeglica i tražitelja azila prema načelu solidarnosti, dostupnosti resursa i kapaciteta.

I DOK TURCI ZBOG SVOG ODNOSA prema izbjeglicama polako smiruju odnose s Europskom unijom, situacija u Grčkoj potpuno je suprotna. Prijevremeni parlamentarni izbori i ponovna pobjeda Aleksisa Tsiprasa potpuno su u drugi plan stavili problem izbjeglica u toj državi. Iako je službeno granica između Turske i Grčke pod kontrolom i izbjeglice ne bi smjele prelaziti iz jedne države u drugu, krijumčari svakodnevno preko mora prevoze tisuće ljudi na otoke Kos i Lezbos koji se nalaze samo nekoliko kilometara od turske obale. Grčke vlasti već mjesecima od Bruxellesa traže financijsku pomoć za strožu kontrolu morske granice i optužuju Tursku da ne čini dovoljno da bi spriječila krijumčarenje izbjeglicama. Da je Grčkoj potrebna pomoć potvrdio je i jedan od najvećih europskih stručnjaka za sigurnost na Mediteranu i predsjednik Mediteranskog instituta za obavještajne studije (MCIS) John Nomikos. On je u razgovoru za Nacional objavljenom početkom lipnja najavio mogućnost velike navale izbjeglica, ako Europska unija ne pomogne Grčkoj. Sada kada se taj scenarij i ostvario, Nomikos tvrdi da još uvijek nije kasno, ali i napominje da Europska unija hitno mora pružiti Grčkoj financijsku pomoć te diplomatski pritisnuti Tursku da spriječi krijumčarenje na Sredozemlju.

“Grčka je postala jedna vrsta tampon zone prema Europskoj uniji jer još uvijek nije pronađen način kako prihvatiti imigrante i pomoći im da legalno napuste Grčku. Grčka je mala zemlja koja je u jako teškoj situaciji i bez problema ilegalnih imigranata. Naše institucije jednostavno nisu bile spremne za ovaj ‘ljudski tsunami’ od oko 1,5 milijun izbjeglica, koliko ih je prošlo kroz Grčku”, rekao nam je Nomikos, dodavši da po njegovim saznanjima svaki imigrant plaća oko sedam tisuća eura turskim krijumčarima da ih prebaci u EU i upozorava da Turska vlada ne čini dovoljno da zaustavi taj oblik kriminala.

“Možda se stvari sada napokon pokrenu s mrtve točke jer je do sada imigracijska politika bila sve samo ne zajednička. Nemoguće je riješiti problem ako svaka država članica ima svoju vlastitu imigracijsku politiku koja se potpuno razlikuje od države do države. Zbog toga je nužno da se iz Bruxellesa šalju direktive o imigracijskoj politici i da svaka država zna što treba raditi u određenoj situaciji. Do sada je Europska komisija pokazala da više voli raspravljati o ovoj temi nego što je pokazivala želju za akcijom, odnosno za rješavanjem problema”, tvrdi Nomikos i napominje da se Grčka nalazi u sedmogodišnjoj recesiji te da bez pomoći Europske unije jednostavno ne može normalno funkcionirati u ovakvoj situaciji.

“Problem je što do sada Europska unija nije učinila dovoljno i što nam nije dala smjernice po kojima bismo se trebali ponašati. Ponovno naglašavam da je situacija kritična i da Grčkoj prijeti humanitarna katastrofa zbog velikog broja imigranata. Grčka ima oko 11 milijuna stanovnika, a imigranata je oko 1,5 milijuna. Znači više od deset posto populacije danas čine ilegalni imigranti, te brojke nitko ne spominje. Svi se pitaju koliki je grčki vanjski dug, koliko je nezaposlenih i hoće li Grčka ostati u eurozoni, ali nikoga nije briga kako Grčka financira 1,5 milijun izbjeglica. To je neodrživo”, tvrdi Nomikos i upozorava da bi, ako se nešto hitno ne poduzme, stanovnici Europske unije mogli postati nervozni i svoje nezadovoljstvo mogli bi početi izražavati nasiljem.

“Već sada možemo vidjeti rast popularnosti radikalno desnih stranaka poput Zlatne zore u Grčkoj ili Sjeverne lige u Italiji. Rasizam, ksenofobija i slične loše stvari uskoro bi mogle postati svakodnevna pojava u društvu i to moramo spriječiti”, zaključio je direktor Europske obavještajne akademije te redovni profesor na sveučilištu New Westminster.

MEĐUTIM, TSIPRASOVA POLITIKA očito je iziritirala Bruxelles i vodeće europske političare koji rješenje krize očito ne vide u Ateni, nego su se potpuno okrenuli Ankari i turskom predsjedniku Erdoğanu. Iako je Milanović prozvao Grčku i njenu ulogu u izbjegličkoj krizi, europski političari više ne računaju na Atenu i premijera Tsiprasa kao nekoga tko bi mogao riješiti problem. Neizravno je to potvrdio i šef Europskog parlamenta Martin Schulz koji je u izjavi za jednu njemačku radijsku postaju rekao da ‘’Europska unija hitno mora financijski pomoći države u kojima se nalazi veliki broj izbjeglica, kao što su Turska, Libanon i Jordan. Ako novčano ne pomognemo te države, onda nema sumnje da će uskoro još više imigranata krenuti prema zapadnoj Europi”. Schulz je potvrdio i da će Europska unija napraviti sve da poboljša uvjete u kojima se izbjeglice nalaze u kampovima u Turskoj, kako bi što manje ljudi odlučilo da će krenuti na put u Europu. Međutim, ostaje pitanje hoće li najavljena pomoć od milijardu eura biti dovoljna ili će izbjeglice i dalje preko Turske i Grčke kretati na put prema zapadnoj Europi.