Korporacije u Europskoj uniji moraju snositi odgovornost za zagađenje okoliša,poručila je većina europarlamentaraca na ovotjednom plenarnom zasjedanju.

U raspravi i izvješću usvojenom s 536 glasova za, 121 protiv i 36 suzdržanih, Europski parlament je istaknuo da je nužno postići ravnotežu između ekoloških i korporativnih interesa.

Za dugoročno održivo europsko poslovanje i zaštitu zelenog okruženja, ključno je osigurati da tvrtke preuzmu odgovornost za štetu nanesenu okolišu, naglasili su europarlamenterci , dodajući da je broj poduzeća koja se kazneno gone u predmetima povezanima s okolišem malen u svim državama članicama.

Liberal Ilhan Kyuchyuk (Renew Europe), uvjeren da europske države ne poštuju načelo “onečišćivač plaća”, upitao je: “Što se događa kada je oštećenje ekosustava, vode i tla rezultat nemarnog djelovanja tvrtki? Tko je odgovoran za takvo zagađenje?”

Načelo „onečišćivač plaća” podrazumijeva da bi poduzeća trebala snositi sve troškove za štetu u okolišu koju su izravno prouzročila, a uspostavljeno je direktivom o odgovornosti za okoliš.

Saskia Bricmont iz kluba Zelenih naglasila je da je potrebno “ojačati pravne instrumente za borbu protiv ekoloških zločina” budući da svjedočimo uništenju prirode za koje nitko ne odgovara.

“Šećerana Tereos, smještena na sjeveru Francuske, izazvala je veliku ekološku katastrofu nakon puknuća nasipa u sedimentacijskom bazenu čime je došlo do ogromnog zagađenja rijeke Schelde. Za faunu i floru bit će potrebno najmanje tri godine za povratak u normalu. Za utvrđivanje odgovornosti i dobivanje naknade (…) trebat će puno više vremena”, kazala je Bricmont.

Hrvatska europarlamentarka Sunčana Glavak iz Europske pučke stranke (HDZ, EPP) u raspravi je upozorila da se “jedan od osam smrtnih slučajeva u Europi može povezati s onečišćenjem”.

“Diljem Europske unije i svijeta svjedočili smo neobjašnjivim uginućima riba, zamućivanju jezera i rijeka te onečišćenjima mora uslijed industrijskih nesreća ili havarija. Lanac odgovornosti u takvim slučajevima mora biti transparentan, a odgovorni moraju biti sankcionirani”, kazala je Glavak.

Nekoliko europarlamentaraca upozorilo je da svu odgovornost treba pripisati isključivo korporacijama.

Europski pučanin Tomislav Sokol (HDZ, EPP) napomenuo je da “je na državama članicama isto tako velika odgovornost jer postoje znatne razlike u provedbi i izvršavanju direktive o odgovornosti za okoliš”.

Kosma Złotowski u ime konzervativaca i reformista (ECR), tvrdi da bi se “trebalo osigurati da europske tvrtke imaju dovoljnu financijsku sposobnost da ispune svoje obveze u slučaju oštećenja okoliša”.

EU Direktiva o odgovornosti za okoliš donesena je 2004., a Europski parlament je rezolucijom usvojenom ovoga tjedna dao konkretne zakonodavne preporuke za odgovornost poduzeća za štetu u okolišu.

Prema stajalištu EP-a, glavne mjere za sprečavanje ekoloških incidenata su smanjenje rizika, jačanje načela predostrožnosti i načela „onečišćivač plaća”, stvaranje jednakih uvjeta za poduzeća i jamčenje da porezni obveznici ne snose troškove štete u okolišu.

Zastupnici stoga pozivaju Komisiju i države članice da dodijele financijske i ljudske resurse za sprečavanje, istragu i kazneni progon kaznenih djela protiv okoliša.