Organizatori beogradske Parade ponosa koja je ove godine završni dio Europridea, najavili su da će se skup održati unatoč najavljenoj zabrani srpskih vlasti. Istovremeno, uz potporu SPC-a očekuje se i okupljanje velikog broja kontraprosvjednika
Odluke Vlade će se poštovati. Ako je neki skup zabranjen, taj skup bit će zabranjen… To što ste odlučili imati, država je odlučila da nećete imati – i točka. Mogu me zvati Joseph Biden, Putin, Zelenskij, Erdoğan – neće biti promjene te odluke. To ste valjda naučili, kako se država ponaša. Država mjeri bezbroj puta i kada prelomi i donese odluku, ona se poštuje“, govorio je 30. kolovoza predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, tvrdeći da je Vlada čiji rad apsolutno kontrolira zabranila održavanje Parade ponosa, planirane za 17. rujna, u okviru višednevne manifestacije Europride 2022, čije je domaćinstvo Beograd, uz mnogo truda, osvojio 2019. godine, u oštroj borbi s konkurentima iz Španjolske, Irske i Portugala.
Vučić je 30. kolovoza govorio o odluci Vlade Srbije, koja je u tehničkom mandatu jer novi kabinet nije formiran ni pet mjeseci poslije izbora, održanih početkom travnja. Predsjednica Vlade i dalje će biti Ana Brnabić, ali sastav njenog kabineta nije poznat. Ana Brnabić je pripadnica gej zajednice i tvrdnje o stavu svoje vlade o onemogućavanju Parade ponosa ocijenila je više kao molbu nego kao zabranu.
Razloge za zabranu Vučić je definirao kao sigurnosne, odnosno „bezbroj problema“, uključujući odnose Beograda i Prištine i „sukobe velikih sila preko naših leđa“. „Neki su govorili ’ovo je jednako važno kao Kosovo’. Stvarno? Toliko vam je malo važno Kosovo koliko vam je važno hoće li biti šetnje nekih ljudi“, izjavio je Vučić, uz konstataciju: „Kada im kažete da ne postoje sigurnosni uvjeti, umjesto da kažu ’žao nam je, borit ćemo se za svoja prava, tražit ćemo načine da to prevladamo’, oni kažu ’mi ćemo ići vidjeti što će raditi huligani i hoće li nas država zaštititi’.“
Govoreći o „drugoj strani“, Vučić je ocijenio da postoji „nepotrebna i besmislena histerija protiv Parade, „umjesto da se skloniš ako ti se ne sviđa“.
Kao predsjednik svih građana Srbije, Vučić je naveo: „Ne sviđa se ni meni. Tog dana odem na Avalu, Kosmaj, bilo gdje, ne moram gledati.“
„U eri društvenih mreža i sukoba velikih sila preko naših leđa, uvijek strada normalna Srbija. Ima li tu netko tko će reći – ljudi, hajde da pokušamo biti normalni. Pokušajmo reći da su tih sedam do 10 posto ljudi naši građani, o njima se moramo brinuti, to su naša braća, sestre, roditelji, djeca, ali da i njima kažemo – ne morate baš uvijek prst u oko ubadati svakome ne biste li nešto dokazivali… Postoji ugroženost sa svih strana te normalne, zdrave Srbije. Morate štititi zdravo tkivo, normalnost u Srbiji“, poručio je Vučić pristašama „normalne i zdrave“ države čiji je predvodnik duže od 10 godina, bez preciznijeg objašnjenja o tome kako situacija na Kosovu, „era društvenih mreža“ i „sukobi velikih sila preko naših leđa“ utječu na sigurnost sudionika najavljene Parade ponosa u Beogradu. Nije poznato jesu li predsjednici Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Ukrajine i Turske – Joseph Biden, Vladimir Putin, Volodimir Zelenski i Recep Tayyip Erdoğan – u međuvremenu razgovarali s Vučićem, ali šef srpske države je u subotu, 11 dana nakon što je tvrdio da je Srbija zabranila beogradsku Paradu ponosa – „i točka“, izjavio da će odluku o toj manifestaciji donijeti policija 96 sati prije njenog planiranog početka.
Pred kamerama, prilikom upoznavanja javnosti s tom ne baš neznatnom promjenom svog u pravilu nepokolebljivog stava, Vučić se obratio Ani Brnabić: „Je l’ nije nekorektno ako kažem homoseksualci, nisam pogriješio nešto, nisam se ogriješio o vas?“
„Ne znam tu terminologiju, onda pozovem Anu pa je pitam“, izjavio je šef srpske države i navodno najbolji student u povijesti beogradskog Pravnog fakulteta te nastavio: „Zabrinuti smo za sigurnosnu situaciju zemlje. Neću razumjeti nevjerojatnu neodgovornost onih koji su od gotovo nevažne teme ili važne teme za samo dio našeg društva, napravili križarski rat… Ne želimo vidjeti bilo kakve sukobe. Moglo bi doći do većih nemira u kojima bi naša sila morala biti veća, što želimo izbjeći. Ti se ljudi mogu okupljati po konferencijama, skupovima, pjevanjima, igranjima, ali o svemu drugom će Ministarstvo unutarnjih poslova obavijestiti njih i građane.“
Beogradska policija ima iskustva s nasiljem na Paradama ponosa.
Prvi pokušaj gej parade 2001. godine, manje od devet mjeseci poslije svrgavanja s vlasti do tada najmoćnijeg Srbina Slobodana Miloševića, kada je Srbija, kako su tvrdile tadašnje vlasti, hrlila k Europskoj uniji, završio je linčovanjem malobrojnih sudionika. Usprkos sloganu „Ima mjesta za sve nas“ i činjenici da je na čelu srpske vlade bio proeuropski premijer Zoran Đinđić, sudionici parade su, gotovo bez ikakve zaštite policije, bili žrtve prebijanja huligana i pripadnika desničarskih organizacija. Povrijeđeno je više od 40 osoba.
Novi pokušaj organiziranja Parade ponosa otkazan je 2004. godine, a 2009. su se vlasti u Beogradu sramotno povukle pred prijetnjama nacionalističko-fašističkih organizacija i otkazale tu manifestaciju.
U listopadu 2010. se Parada ponosa pretvorila u ratni sukob, s više od 10.000 sudionika, požarima, helikopterima, suzavcem, oklopnim vozilima, krvlju na ulicama…
Vlasti u Beogradu tada su odlučile garantiranje osnovnih ljudskih prava demonstrirati na autentičan srpski način – nekoliko stotina sudionika Parade ponosa, među kojima su značajan dio činili medijski izvjestitelji, okupilo se u parku kod Jugoslovenskog dramskog pozorišta, krenulo u petnaestominutnu šetnju pored zgrada Vlade Srbije i Generalštaba i završilo na tulumu u Studentskom kulturnom centru, iz kojeg su poslije manje od dva sata „evakuirani“ (termin organizatora) policijskim maricama na različite lokacije po gradu, kako ne bi bili žrtve „zdrave srpske omladine“.
Vučić je 30. kolovoza govorio o odluci Vlade da zabrani Paradu ponosa u Beogradu, a prošle subote, 11 dana nakon zabrane, rekao je da će o svemu odlučiti Ministarstvo unutarnjih poslova
Za to vrijeme policija je, nakon što je kordonima izolirala centar Beograda, na više mjesta sprječavala gomile tinejdžera da dopru do sudionika Parade ponosa i pokažu im što misle o njihovu „nezdravom i nesrpskom“ seksualnom opredjeljenju.
Više od četiri sata trajao je rat između 5600 policajaca i oko 6000 pripadnika ultradesničarskih, nacionalističkih i fašističkih organizacija. Bilanca je bila oko 160 povrijeđenih, od čega 132 policajca, i više od 250 uhapšenih. Uništeni su deseci automobila, oštećena su vatrogasna vozila, autobusi, trolejbusi, kamenovan je, dok su liječnici pregledavali pacijentice, pokretni mamograf za otkrivanje raka dojke, zapaljeno je sjedište Demokratske stranke tadašnjeg šefa države Borisa Tadića, demoliran je štab Socijalističke partije Srbije ministra policije Ivice Dačića…
U grupama koje nisu bile veće od 300 ljudi, uz skandiranje „Idite na Kosovo“ i „Djeca će vam pederi biti“, protivnici Parade su napadali policiju po cijelom gradu. Kod Hrama svetog Save iskoristili su činjenicu da se uređuje obližnji park, pa su naslagane ploče za izradu staza lomili i njima bombardirali policiju, čiji su štitovi pucali pod silinom udaraca. Na juriš čuvara reda odgovorili su povlačenjem na stepenice Hrama svetog Save, znajući da se policija neće usuditi primijeniti silu u neposrednoj blizini najveće srpske crkve. U samom središtu Beograda, uz verbalnu podršku starijih sugrađana koji su policiji poručivali „nemojte tući djecu“ i „samo ustaše podržavaju pedere“, opljačkali su sportsku trgovinu „Nike“. Pokušali su upasti u najveću gradsku bolnicu kako bi napali ambasade zapadnih zemalja.
Policija je, uz upotrebu suzavca, konja, pasa, helikoptera, poslije nekoliko sati borbe ispunila osnovni zadatak – zaštitila je sudionike Parade ponosa, uz zaključak da su huligani iz desničarskih organizacija demonstrirali iznenađujuću organiziranost i sjajnu koordinaciju akcija. O činjenici da se radi o vrhunskoj organizaciji vrlo široke operacije, govorio je policijski podatak da 60 posto uhapšenih nije bilo iz Beograda, već iz unutrašnjosti.
Parada ponosa obnovljena je u Beogradu 2014. godine, otkad se, uz manje incidente i pandemiju koronavirusa, održava redovito, uz snažno policijsko osiguranje i odsustvo nasilja. Što se vezuje uz tvrdnje da je Vučić u mladosti bio aktivan dio populacije nogometnih navijača, o čemu voli govoriti, zbog čega je moguće da je imao utjecaja na uključenje neprijateljskog odnosa huligana prema Paradi ponosa dok je bio u opoziciji i na ravnodušni stav ekstremista otkad je 2012. postao ključni dio vlasti.
Ovogodišnja beogradska Parada ponosa, međutim, samo je završni dio manifestacije Europride 2022, koja bi trebala trajati od 12. do 18. rujna. Sastoji se od filmskih festivala, izložbi, rasprava o seksualnim radnicama…
Europride je kontinentalni događaj čiji su domaćini u protekla tri desetljeća bili London, Berlin, Amsterdam, Kopenhagen, Pariz, Stockholm, Rim, Beč, Köln, Manchester, Hamburg, Oslo, Madrid, Zürich, Varšava, Rim, Marseilles, Riga, Göteborg. Broj sudionika je 2011. u Rimu procijenjen na milijun, dok ih je u Varšavi godinu ranije, zbog brojnih protesta, bilo oko 10.000.
Beograd je prvi domaćin Europridea u jugoistočnoj Europi.
Srpskom Europrideu protivi se niz desničarskih organizacija, čija česta masovna okupljanja – a radi se o tisućama ljudi u centru Beograda – ni zbog čega ne predstavljaju sigurnosni problem za policiju. Razlog za opušteniji odnos policije mogli bi biti patriotski nazivi tih skupova, pod sponzorstvom Srpske pravoslavne crkve (SPC), kao što je „Litija za spas Srbije“ čiji su se sudionici u centru Beograda u nedjelju protivili održavanju Parade ponosa, uz ikone, križeve, svijeće i slike Putina i ratnog zločinca, četničkog komandanta iz Drugog svjetskog rata Draže Mihailovića.
Vladika banatski Nikanor nedavno je anatemizirao sudionike i organizatore Europridea, uključujući Anu Brnabić.
„Izreći ću kletvu, ali ne nad njihovim obiteljima i djecom. Zapravo, oni i nemaju djece. Oni ne priznaju svoju djecu, nisu ni roditelji, što su oni? Hoćemo li slušati onu koja je oskvrnavila našu zemlju, dozvolila da njen rođeni brat bude otac njenog sina? Znate o kome govorim. Niti je naše vjere niti porijekla, nego su njeni roditelji i djedovi bili neprijatelji i koljači srpskog naroda. Proklet ću sve koji organiziraju i budu sudjelovali u tako nečemu. Da imam oružje, i to bih upotrijebio“, poručio je vladika Nikanor.
Ana Brnabić je, što se tiče navodne koljačke prošlosti predaka, odgovorila da je „užasno, ljudski“ pogođena onim što je izgovorio Nikanor, ali da je SPC jedan od osnovnih stupova srpskog društva i naroda i da je „potrebna stabilnost, a ne da se svađamo“.
Poglavar SPC-a patrijarh Porfirije ocijenio je otkazivanje Parade ponosa ispravnim.
Srpskom Europrideu protivi se niz desničarskih organizacija, čija česta masovna okupljanja – a radi se o tisućama ljudi u centru Beograda – ni zbog čega ne predstavljaju sigurnosni problem za policiju
„Ova tema je nama umjetno nametnuta i potpuno je suprotna sustavu vrijednosti našeg naroda i naše braće i sestara drugih vjera i nacija s kojima živimo. O tome su mi posvjedočili predstavnici tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica. Stoga otkazivanje ove manifestacije smatram ispravnim… Potpuno razumijemo bitno opravdanu veliku zabrinutost našeg naroda koji je u grubom promoviranju i nametanju politika i ideologija koje imaju za cilj porušiti stupove na kojima se vjekovima gradi naš identitet, da sve postane krhko, relativno i fluidno, osjetio dubinsko i sistematsko ugrožavanje svih temeljnih vrijednosti kojima je vjekovima odan, a posebno svetinje braka i obitelji. Zato smo više puta u neposrednom razgovoru s najvišim predstavnicima države iznijeli razloge zbog kojih smatramo da je nužno i opravdano otkazivanje Europridea… Podsjećam da Crkva Kristova poštuje bogom darovanu slobodu svakog ljudskog bića i zato je protiv svakog oblika nasilja, javnog žigosanja i progona bilo koga. Zlo se ne liječi i ne pobjeđuje nasiljem, nego se tako samo umnožava“, poručio je patrijarh Porfirije.
LGBT zajednica bila je iznenađena Porfirijevom izjavom o „zlu“, vezanom za Paradu ponosa.
Istovremeno je Vučić otvorio srce i obavijestio javnost da „u široj obitelji ima divnu ženu koja je gej“. „Ni za što je na svijetu ne bih mijenjao za nekog drugog. Predivna je i predobra i ne mislim da je bilo kakvo zlo. Mnogi od mojih suradnika su homoseksualci, a pomažu mi toliko da vam ne mogu reći“, rekao je Vučić.
Patrijarh Porfirije je u nedjelju, kako bi isključio mogućnost da bude pogrešno shvaćen, poručio: „Nikome ne namećemo svoj način života i ne želimo da nam bilo tko, s bilo koje strane svijeta, dolazi i nameće pogled na svijet i vrijednosti. Nećemo da nam itko nameće pravila, pogled na svijet, nećemo da nam bilo tko kaže što mi trebamo biti, jer nama je mjera Božja riječ, zapovijedi njegove. Epilog ovih ideologija posthumanističkog društva nije samo gubitak ideje što je muško i žensko, nego da na kraju, opora riječ je – da nas nove ideologije vode k tome da nećemo moći sa sigurnošću reći što je to čovjek. Mi smo im smetnja… Nije svaka sloboda spasonosna i smislena. Ne miješamo se u to kako tko organizira život, ali ne možemo prihvatiti osobne slabosti i izbore koji nisu u skladu s Božjim poretkom, a nameću se kao nova društvena norma i pravilo.“
Veliki je misterij kako je to u Beogradu teško kupiti litru mlijeka. Vučić je tu činjenicu objasnio tvrdnjom da se lažno govori kako su ljudi u Srbiji siromašni jer si 60 posto ljudi može priuštiti trajno mlijeko
Naravno da je patrijarh Porfirije ukazao na poruku da su „drugi došli u našu kuću i nama propagiraju svoje ideje, nameću ih“.
„Oni nam žele reći što trebamo i kakvi trebamo biti. Mi smo u ovoj priči oni koji su izloženi nasilju. Siluju nam pamet, siluju nam dušu. Htjeli bi, ali neće moći“, izjavio je Porfirije.
Usprkos takvoj tvrdnji poglavara SPC-a o nasilju pameti i duše, organizatori Parade ponosa tvrde da će se 17. rujna šetati Beogradom.
Možda bi se toga dana građani Srbije trebali upitati što se dogodilo s Vučićevim najavama da ih 1. rujna očekuje rat na sjeveru Kosova, zbog inzistiranja Prištine na jedinstvenim dokumentima. Ništa blizu rata nije se dogodilo – Beograd je prihvatio prištinske dokumente.
Građani Srbije imaju priliku da se do tog 17. rujna upitaju zašto ih Vučić zbog rata u Ukrajini plaši polarnom zimom i nedostatkom grijanja i hrane kakav nije zabilježen u modernoj povijesti. Jer Vučić je prethodno govorio da Srbija ima ogromne rezerve ugljena i da nije ovisna ni o ukrajinskoj žitnici ni o ruskoj nafti ili pšenici.
Možda bi se građani Srbije mogli upitati što se dogodilo s nekada vrlo uspješnim izvoznikom struje – državnom firmom Elektroprivreda Srbije, koja se raspala pod Vučićevom vlašću i prijeti restrikcijama.
Veliki je misterij kako je u Beogradu teško kupiti litru mlijeka. Vučić je tu činjenicu objasnio tvrdnjom da se lažno govori kako su ljudi u Srbiji siromašni, jer 60 posto populacije to demantira svojom sposobnošću da kupi trajno mlijeko. Tko će ga znati, ako kupuju trajno mlijeko, koliko tek tih bogataša kupuje bijeli kruh?
Vučić je u nedjelju poručio iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) da je osigurao milijardu dolara kredita po savršenoj kamatnoj stopi od tri posto. Možda bi netko postavio pitanje zašto bi Vučićevoj Srbiji, kao „ekonomskom tigru“ čiji je bruto domaći proizvod najveći u Europi, bio potreban kredit iz UAE, čak i pod tim povoljnim uvjetima.
Vučićev ministar financija Siniša Mali pružio je djelić odgovora: “Ovako snažimo financije i imamo novca za vraćanje nekih starih kredita, ali s druge strane daje nam mogućnost da reagiramo i kada je nabava plina i drugih energenata u pitanju, kao i mogućnost da sa što manje posljedica prebrodimo krizu.“
Mali je posuđivanje novca objasnio kao „snaženje financija“. Čovjek s ulice pomislio bi da se zadužuješ kada više nemaš dinara u džepu, ali je pristup u službenom financijskom Beogradu drugačiji.Možda bi neutralni izvor informacija mogla biti američka Centralna informativna agencija (CIA), koja uživa reputaciju vrlo ozbiljne firme. Usprkos „zlatnom dobu“, u koje je Srbiju uveo Vučić dolaskom na vlast, zli Amerikanci tvrde da je Srbija prva na svijetu po broju umrlih na 1000 stanovnika i četvrta u Europi po najnižem očekivanom trajanju života. Sa 72 godine Srbija je slabija samo od Ukrajine, Moldavije i Kosova.
Olakšanje je da je Srbija, na temelju tih CIA-inih zločinačkih podataka, tek 55. na globalnoj ljestvici konzumiranja alkoholnih pića, ali je četvrta što se tiče broja pušača – poslije konkurenata kakvi su najmanja država na svijetu Nauru, Mjanmar i otočna država Kiribati u Tihom oceanu.
Komentari