Europski parlament odbio je prijedlog nove Uredbe o autorskim pravima na digitalnom tržištu koja je trebala donijeti veću zaštitu autorskih prava na internetu. O tome što Uredba može donijeti i zašto joj se protivi, govori njemačka europarlamentarka

S 318 glasova protiv, 278 za i 31 suzdržanim, Europski parlament prošlog četvrtka odbio je kontroverzni prijedlog nove Uredbe o autorskim pravima na digitalnom tržištu, koja je trebala donijeti veću zaštitu autorskih prava i promjene u odnosu autora, izdavača, velikih internetskih servisa i korisnika na internetu. Nakon glasanja izvjestitelj Axel Voss, njemački zastupnik iz kluba Europskih pučana, izjavio je: “Žao mi je što većina zastupnika Europskog parlamenta nije podržala stajalište koje ja i Odbor za pravna pitanja zagovaramo. Ali to je dio demokratskog procesa. Toj temi vratit ćemo se u rujnu radi daljnjeg razmatranja.”

Za i protiv tog prijedloga snažno se lobiralo, a osobito su glasni bili glazbenici i predstavnici filmske industrije. Paul McCartney, James Blunt i Placido Domingo samo su neka od zvučnijih imena od 1300 glazbenika koji su potpisali otvoreno pismo EU parlamentu, izražavajući podršku Uredbi. I hrvatska glazbena scena, kao i bivši predsjednik Ivo Josipović, autor hrvatskog Zakona o autorskim pravima, pridružili su se lobiranju, a i hrvatski eurozastupnici na svoje e-mail adrese dobili su brojne poruke glazbenika, kompozitora i pjevača kojima su ih nastojali uvjeriti da glasaju za Uredbu. SDP-ova zastupnica Biljana Borzan rekla je da je u posljednjih nekoliko dana dobila preko 4000 mailova, između ostalog i jedan od hrvatske glazbene legende Drage Diklića. Takav stav autora i izdavača čija djela se preuzimaju, preslušavaju, čitaju, prepisuju s interneta bez ikakve naknade, sasvim sigurno ne čudi. Bilo je, naravno, i mailova u kojima se zastupnike nagovaralo da glasaju protiv Uredbe jer će njome biti povrijeđeni kreativnost i sloboda govora, s obzirom na to da će “algoritam teško razlikovati povredu autorskog prava i legitimnu uporabu materijala u svrhu istraživanja, komentara, parodija i drugih dozvoljenih vrsta korištenja izvora … Članak 13 tehnički je neizvediv i smiješno je očekivati da se sud u RH, ali i sudovi u ostalim državama članicama Europske unije, bavi određivanjem ‘najboljih’ filtera”.
Novu uredbu podržavaju i veliki europski izdavači poput Ruperta Murdocha ili Axela Springera, kao i mnogi drugi tiskani mediji koji do danas nisu uspjeli pronaći recept kako naplatiti vijesti i tekstove na kojima internetski divovi masno zarađuju, a njima daju tek mrvice zarade od reklama koje uz njih objavljuju. Budući da je većina internetskih servisa smještena u SAD-u i nalazi se pod američkom jurisdikcijom, Europska unija odlučila je zaradi koja se u digitalnom svijetu bazira na tuđem radu, a osobito radu europskih autora, stati na kraj. No, s druge strane, postoje milijarde korisnika interneta koji bi po svojoj osnovnoj ideji trebao biti slobodan i besplatan i oni nemaju ni naviku niti želju plaćati sadržaje koje konzumiraju. Uoči prošlotjednog glasanja više od stotinu zastupnika Europskog parlamenta iz različitih političkih grupacija potpisalo je pismo u kojem se apelira da se prijedlog Uredbe pošalje u redovitu proceduru. Najviše ih je bilo iz Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D), Zelenih / Europskog slobodnog saveza (Zeleni / EFA), Konfederalnog kluba zastupnika Ujedinjene europske ljevice i Nordijske zelene ljevice (GUE / NGL), kao i iz euroskeptičnog Kluba zastupnika Europe slobode i demokracije (EFDD). Od hrvatskih europarlamentaraca pismo su potpisali Ivan Jakovčić i Jozo Radoš, koji pripadaju Klubu saveza liberala i demokrata (ALDE). Mnoge nevladine udruge i predstavnici znanstvene zajednice također se protive novoj Uredbi, jer smatraju da bi ona ozbiljno ugrozila slobodu izražavanja, pravo na pristup informacijama i znanstvenim sadržajima.

Najsporniji su u novoj Uredbi članci 11. i 13. Članak 11. predviđa plaćanje naknade internetskih servisa za svaku postavljenu poveznicu na vijest do 20 godina starosti, dok članak 13. obvezuje internetske servise da uvedu automatsko prepoznavanje i filtriranje postavljenih sadržaja na stranicama, što bi, prema mišljenju kritičara, značilo kontrolu nad svime što građani Europske unije postavljaju na internet. Prema tvrdnjama organizacije EDRi – Europska digitalna prava, time će se postići kontraefekt jer će internetski servisi umjesto da uplaćuju novac izdavačima, radije isključiti mnoge male portale i medije i tako onemogućiti čitateljima da dođu do vijesti. To će štetiti pluralizmu interneta i pogodovati velikim izdavačima, s kojima će se velike internetske kompanije dogovoriti oko zarade od oglašavanja. I Ujedinjeni narodi izrazili su zabrinutost zbog mogućnosti donošenja takve uredbe. David Kaye, posebni UN-ov izvjestitelj za slobodu izražavanja, poslao je pismo Europskoj komisiji u kojem je također upozorio da će članci 11. i 13. Prijedloga potpuno ugroziti neprofitne i male portale koji nemaju ni financijske niti organizacijske mogućnosti da sklope licence s velikim medijskim kompanijama. Jedan od onih koji je prošloga četvrtka glasao protiv je Ivan Jakovčić, koji je nakon toga izišao s prijedlogom o stvaranju nove zajedničke Europske platforme. “Ta bi platforma štitila europske autore, ali istodobno europskim građanima omogućavala slobodu izražavanja”, naglasio je zastupnik IDS-a. Dodao je i da u nekim drugim okolnostima i pod drugačijim uvjetima, takve platforme imaju Kina i Rusija.

Julia Reda, mlada njemačka zastupnica iz Piratske stranke, članica kluba Zelenih u Europskom parlamentu te izvjestiteljica “u sjeni”, među najglasnijim je protivnicima nove Uredbe. Njeni argumenti temelje se na istraživanju koje je provedeno 2015., a za čiju je izradu Europska komisija nizozemskoj tvrtki Ecorys platila 360.000 eura. Unatoč tome, ono nikada nije objavljeno pa je Reda do njega došla na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama. Prema tom istraživanju, nema dokaza da kršenje autorskih prava filmova objavljenih na internetu smanjuje prihode od njihove prodaje. U intervjuu je objasnila zašto se protivi određenim člancima Uredbe i zašto smatra važnim da se o tome provede šira rasprava u Europskom parlamentu, a ne da se postojeći prijedlog odmah šalje na međuinstitucionalno usuglašavanje.

NACIONAL: Uspjeli ste sakupiti 10 posto potpisa zastupnika protiv nove Uredbe o autorskim pravima na digitalnom tržištu. Zašto ste protiv te uredbe?

Mi zapravo nismo ni za niti protiv jer ima određenih dijelova s kojima se slažemo, mi smo se samo zalagali da se Uredba stavi u redovitu demokratsku proceduru, odnosno na raspravu i glasanje u Europskom parlamentu, kako bi se mogli donijeti amandmani na plenarnoj sjednici u rujnu.

NACIONAL: Zašto se onda inzistiralo na hitnoj proceduri?

Mislim da predlagači nisu uvidjeli kolateralnu štetu koju određeni članci Uredbe mogu prouzročiti. Postoji mnogo nerazumijevanja o tome što su stvarni problemi, osobito u člancima 11. i 13. Čak je i glavni izvjestitelj Axel Voss u jednom intervjuu priznao da ni sam ne zna hoće li se Uredba odnositi na Facebook ili ne.

NACIONAL: Prema prijedlogu Uredbe dosta toga ostavilo bi se nacionalnom zakonodavstvu zemalja članica. Zar se ne bi trebalo zajednički urediti europsko digitalno tržište?

Smatram da bi bilo puno bolje da se donese jedinstvena europska uredba, budući da su internetske platforme ionako internacionalne. To znači da ja nikako nisam protiv europskog zakonodavstva na tom području, nego samo smatram da je ovaj prijedlog još uvijek nedorečen i da će dovesti do još veće fragmentacije, budući da će svaka zemlja to implementirati u nacionalnu legislativu na drugačiji način. Najjednostavnije rečeno – čini mi se da se Uredbom žele riješiti problemi medijske industrije na internetu, ali na način koji im zapravo neće pomoći, već će uzrokovati nove probleme.

NACIONAL: U Hrvatskoj su glazbenici, kompozitori i izvođači vrlo dobro zaštićeni Zakonom o autorskim pravima i dobivaju tantijeme od svega što je emitirano u klasičnim medijima. Pretpostavlja se da je ideja EU-a da se to sada uredi i na internetu. Zašto mislite da je to pogrešno?

Osnovni problem koji je članak 13 trebao riješiti jest glazba koja se preslušava na YouTubeu. Naime, preko reklama koje se uz nju objavljuju, YouTube ostvaruje velike prihode, a autori od te zarade ne dobivaju dovoljno. U tom dijelu, po mom mišljenju, nema kontroverze. Slažem se da autori i izvođači trebaju dobiti pravičan dio tog novca. No postoji protuprijedlog koji je prihvatilo nekoliko parlamentarnih odbora poput Odbora za građanska prava i koji to omogućuje. Ono što je nama problematično jest činjenica da bi internetski servisi trebali obvezno ugraditi filtere za automatsko prepoznavanje sadržaja. Iz prakse znamo da oni u takvim slučajevima naprosto izbrišu neke legalne izvore ili manje i nezavisne portale i medije, da im ne bi morali ništa plaćati. Njihove sadržaje preuzimaju velike kompanije, a originalni izvor je izbrisan. U tom slučaju u igri ostaju samo veliki mediji i izdavači koji s internetskim divovima dijele zaradu.

NACIONAL: Zašto mislite da susjedno pravo za izdavače tiskanih medija, koje se želi uspostaviti, neće dovesti do željenog rezultata?

Kao što znate, nekada su tiskani mediji i novine puno zarađivali na reklamama. Danas taj novac uzimaju Google, Facebook i ostali internetski divovi. Prijedlog nove Uredbe temelji se na ideji da oni zarađuju toliko novca zato što mogu povezati korisnike novinskim člankom bez plaćanja. No to zapravo nije slučaj. Razlog zbog kojeg Google toliko zarađuje od oglašavanja jest u tome da on zapravo skuplja osobne podatke o svojim korisnicima i to im omogućuje targetirano oglašavanje usmjereno na pojedince koji su najprijemčiviji za određene reklame. No čak i ako se Google neće moći besplatno povezati s nekom viješću ili tekstom, i dalje će zarađivati od reklama. Prema ovoj uredbi, ako želite pročitati neku vijest ili tekst, za to će vam trebati odobrenje izdavača, čak i za samo prenošenje naslova – na koji se ni po jednom zakonu ne odnose autorska prava. Iz njemačkog iskustva znam, jer u mojoj zemlji je uveden takav zakon – da će internetski servisi, u slučaju da moraju platiti dozvolu, radije izbrisati link na određene manje izdavače i neće dopustiti povezivanje, što će rezultirati time da će korisnicima na kraju biti uskraćena informacija.

NACIONALI: Ali izdavači, pa i novinari koji pišu tekstove, moraju nekako naplatiti svoj rad. Koje rješenje vi nudite?

Rješenje je da se regulira targetirano oglašavanje. To je najveći problem. Trebaju se postaviti ograničenja na oglašavanje na društvenim medijima, jednako kao što postoje ograničenja na televizijama, na primjer. Isto tako, potrebno je uvesti strožu zaštitu osobnih podataka, kako bi se takvo ciljano oglašavanje onemogućilo. Dakle, ako je probleme u medijskoj industriji izazvalo targetirano oglašavanje, onda rješenje nije u promjeni Uredbe o autorskim pravima, već treba mijenjati zakone o oglašavanju.

NACIONAL: Predlažu se i tri nove obvezne iznimke od zaštite autorskih prava na području obrazovanja, istraživanja i očuvanja kulturne baštine te na ilustraciji nastave. Slažete li se s tim dijelom Uredbe?

Da, naravno. Dobro je da se uvedu obvezne iznimke jer su do sada sve bile na dobrovoljnoj bazi, što znači da su ih neke zemlje imale, a druge nisu. Takve su iznimke osobito važne za prekogranično obrazovanje, online tečajeve ili studije. Mislim da je to vrlo dobra ideja. Dakle, na području obrazovanja postavljen je minimalni standard, kako bi korisnici na cijelom europskom tržištu mogli doći do takvih sadržaja bez ograničenja koje uspostavlja Zakon o autorskim pravima.

NACIONAL: Što je s nekomercijalnim sadržajima? Trebaju li oni biti zaštićeni?

Tu se radi o sadržajima koji više nemaju komercijalnu vrijednost – na primjer knjiga koja je na tržištu preko pet godina ili vijest objavljena na nekom mediju koja je stara nekoliko dana. Postoje i mnoga djela koja nikada nisu bila na prodaju. Na primjer, politički pamfleti, plakati koji su dio zbirke nekih arhiva ili muzeja. Ovaj prijedlog nastoji riješiti taj problem tako da se dopusti arhivima ili muzejima da stave takve sadržaje na internet, kako bi ga se moglo koristiti bez naknade. Taj prijedlog omogućuje da takva djela postanu dostupna javnosti, jer na njima zapravo više nitko ne zarađuje. Naravno, ako postoji vlasnik autorskih prava nad takvim djelom koji se s time ne slaže, onda se to ne smije učiniti.

NACIONAL: Uredba, prema riječima izvjestitelja, zapravo omogućuje veća prava za izdavače i medije jer ih stavlja u bolju poziciju za pregovaranje s internetskim servisima. Svi oni koji proizvode sadržaje slažu se da bi to trebalo urediti, tako da ne zarađuju samo Google, Facebook ili YouTube. Zašto se tome protivite?

To susjedno pravo za izdavače zapravo je najgori dio prijedloga. U Njemačkoj je takav zakon uveden 2013. i nije uspio ispuniti niti jedan od svojih ciljeva. Danas se svi njemački stručnjaci slažu da je on bio pogrešan. Bilo bi bizarno da ako već iz njemačkog iskustva znamo da takva legislativa ne funkcionira, inzistiramo da bude donesena na europskoj razini. Kao što sam rekla – taj zakon štiti čak i naslove i kratke rečenice koji ne mogu potpasti pod autorska prava, jer nisu originalna djela. To je kao da uvedete autorsko pravo na činjenice. Postoji niz boljih načina da se pomogne izdavačima u pregovorima s internetskim servisima.

NACIONAL: Imate li primjer boljeg prijedloga?

Da, postoji protuprijedlog u kojem piše da bi izdavači trebali pregovarati s internetskim servisima o ugovaranju dozvola za objavljivanje ako preuzimaju cijele članke i tako krše autorska prava onih koji su ih napisali. U tom slučaju, oni bi imali svako pravo na tužbu. No ako platforme preuzimaju samo rečenicu ili naslov, to ne bi bilo moguće. Nije vam potreban susjedni zakon da biste zaštitili i dijelove koji nisu originalno autorsko djelo. Postoji lakši način koji korisnicima ne bi priječio povezivanje s određenim sadržajima, a izdavačima omogućio da tuže one koji zloupotrebljavaju njihova originalna autorska djela. Smatram da postoje dva različita problema – jedan je da ljudi preuzimaju cijele tekstove bez da za njih plate. Na tom planu svakako trebamo nešto učiniti i zato postoji prijedlog zakona koji bi omogućio izdavačima da ta djela zaštite. Drugi je problem zarađivanje na tim sadržajima. A ja ponavljam da problem tu nije pitanje autorskih prava, već oglašavanje i marketing. Zato smatram da treba urediti tržište oglašavanja, a ne autorskih prava. Postoje načini da se to regulira, za početak – ograničavanjem količine reklama i zabranom korištenja osobnih podataka za targetirano oglašavanje na društvenim mrežama. Google i Facebook sada imaju monopol nad globalnim tržištem oglašavanja i mogu staviti oglase doslovce uz svaki sadržaj.

NACIONAL: Što je sa znanstvenim radovima?

Smatram da bi Uredba mogla imati negativan utjecaj i na internetske stranice na kojima ljudi objavljuju svoje znanstvene radove. Ako Europska komisija toliko agitira za otvoreni pristup znanosti, platforme koje objavljuju takve radove mogle bi se naći u zoni velike zakonske nesigurnosti, iako te radove vrlo često na njih stavljaju sami autori. Treba li onda tražiti dozvolu od svakog autora ako neki korisnik preuzme dio teksta? Oni bi to unaprijed morali provjeriti sa svakim pojedinim znanstvenikom koji stavi svoj tekst na njihovu platformu, kako bi bili sigurni da su usklađeni sa zakonom.

NACIONAL: Ne bi li bilo najlakše da izdavači potpišu ugovor s velikim internetskim servisima i za svaki klik dobivaju određeni novac, kako je to u Hrvatskoj uređeno Zakonom o autorskim pravima za glazbenike?

Možda bi takav dogovor o nekoj fiksnoj cijeni za posjete određenim stranicama na godišnjoj razini bio dobar, no ne žele svi autori da se njihova djela objavljuju na Googleu ili Facebooku, dapače, oni to žele spriječiti. A s ovakvim prijedlogom Uredbe to je ionako neprovedivo. Naime, ako neki radio ili televizija žele emitirati neku pjesmu, oni ne moraju pitati autora smiju li to učiniti. Oni je emitiraju, a na kraju godine plaćaju neke tantijeme. Nitko im ne može zabraniti, a osobito ne sami autori ili izdavači, da određene glazbene sadržaje emitiraju. Ovakva Uredba upravo bi to omogućila autorima, da to rade na internetu. Što se tiče glazbene industrije, koliko mi je poznato, oni se slažu s time da se njihova glazba skida s YouTubea, sve dok oni za to dobivaju neku naknadu, a dobivaju je, iako po njihovu mišljenju ne dovoljnu. No za druge vrste autorskih djela priča je potpuno drugačija. Osobito za filmsku industriju, koja ne želi da se filmovi piratski skidaju s interneta, osobito ne prije no što su bili prikazani u kinima. Takvo rješenje osobito ne želi europska filmska industrija, koja želi imati kontrolu nad time gdje se i kako europski filmovi prikazuju i gledaju. Zato oni i podržavaju ovakvu Uredbu koju predlaže Europska komisija.

NACIONAL: Zajednička pozicija oko Uredbe postignuta je u svibnju ove godine, iako su neke stranke i odbori bili protiv.

Bila je to zapravo zajednička pozicija Vijeća – odnosno Vlada zemalja članica, iako je šest zemalja bilo protiv: Njemačka, Mađarska, Belgija, Nizozemska, Finska i Slovenija. Dakle – nije bio konsenzus, ali imali su dovoljnu većinu da prijedlog pošalju u EU parlament. Vjerujem da će Parlament zauzeti poziciju da je potrebno imati pravu plenarnu raspravu o prijedlogu Uredbe i unijeti određene amandmane. Vjerujem da će do te rasprave doći već u rujnu i da ćemo uspjeti izmijeniti sporne članke, na dobrobit i autora i korisnika.