Europska unija procjenjuje da će od 2025. tržište baterija biti vrijedno i do 250 milijardi eura godišnje. Riječ je o tehnologiji koja je ključna za zelenu energetsku tranziciju, održivu mobilnost i postizanje klimatske neutralnosti Unije do 2050. Sredinom prošle godine Europarlament je stoga prihvatio nova pravila o dizajnu, proizvodnji i otpadu svih vrsta baterija koje se prodaju u EU. Automobilskih, industrijskih i prijenosnih…

„Baterije predstavljaju ključan element budućeg razvoja. Procjenjuje se da će se globalna potražnja za njima do 2030. povećati 14 puta. Zato smo trebali novi sveobuhvatni zakon koji će definirati proizvodnju baterija na europskom tlu, od njihova dizajniranja do recikliranja na isteku roka trajanja. One koje će se proizvoditi na Starom kontinentu bit će među najodrživijima na svijetu, i po pitanju zaštite okoliša. Za potrošače je iznimno pozitivna stvar što će sve baterije koje će se plasirati na europsko tržište, bile one proizvedene u Kini ili negdje drugdje, morati imati iste karakteristike. Nova pravila na tragu su Zelenog plana EU-a, Akcijskog plana Unije za cirkularnu ekonomiju i nove industrijske strategije. Sa solarnim panelima Europa je napravila veliku pogrešku. Uvezli smo ih iz Kine, a nakon što smo ih iskoristili, nismo znali što bismo s njima na kraju njihova vijeka trajanja. Vratili smo ih u Kinu, što su Kinezi objeručke prihvatili. S baterijama tu pogrešku ne smijemo napraviti. Stoga smo s novim zakonodavstvom obuhvatili cjelokupni ciklus baterija“, objasnio je talijanski socijaldemokrat Achille Variati, koji je bio izvjestitelj Europskog parlamenta za Uredbu o baterijama.

‘Baterije će imati važnu ulogu u nultoj emisiji štetnih plinova u atmosferu, itekako će pomoći zelenoj ekonomiji i poduprijet će digitalizaciju’, tvrdi Achille Variati. FOTO: Frédéric MARVAUX/EP

Novi zakon, koji je preduvjet strateške autonomije Europske unije, mogao bi postati referentan za globalno tržište baterija. Jer one europske imat će mali karbonski otisak, koristiti minimum štetnih tvari, trebati manje kritičnih sirovina uvezenih izvan EU-a…

„U konačnici je odluka na tržištu. Ali stvaranje usklađenih pravila na našem unutarnjem tržištu je ključno, osigurava da europska industrija baterija ostane globalno konkurentna. Drugi bi trebali biti spremni slijediti naše vodstvo. Kako bismo ih na to potaknuli, moramo stvoriti odgovarajući regulatorni okvir za poticanje ulaganja u industriju baterija u Europi“, upozorila je Šveđanka iz redova „pučana“ Jessica Polfjärd, izvjestiteljica iz sjene za Uredbu o baterijama.

‘Američki zakon o smanjenju inflacije bio je Bidenova reakcija na vodeću ulogu koju su Kina i u manjoj mjeri EU već imali u proizvodnji baterija’, kaže analitičar Jon Ferris. FOTO: Tim Buelens

Baterije postaju strateško tržište, Europskoj uniji nasušno treba vlastiti lanac opskrbe. EU u toj priči želi smanjiti ovisnost o Aziji. Istovremeno vodi stratešku bitku i s SAD-om, nakon što je Bidenova administracija u domaću proizvodnju komponenti baterija i rijetkih metala upumpala najmanje 150 milijardi dolara te izdašnim subvencijama vabi svjetske tvrtke da nove tvornice baterija za električne automobile otvore upravo na američkom tlu (dugoročno to Amerikancima donosi više novih radnih mjesta i jeftinije električne automobile na domaćem tržištu). Bruxelles je stoga olabavio striktna pravila o subvencijama za projekte sa zelenim predznakom. Izgradnja najmanje deset tvornica za proizvodnju litij-ionskih baterija u EU trenutačno je ili na čekanju ili postoji opasnost da od toga ne bude ništa. Njihovi vlasnici, naime, važu između američkih i europskih subvencija, poreznih olakšica i brzine dobivanja potrebnih dozvola. SAD je zasad u prednosti. Rješenje bi mogao biti središnji fond za financiranje dostupan svim zemljama članicama Unije, koji će dati prioritet projektima sa zatvorenim opskrbnim lancem, obnovljivim izvorima energije i pametnim elektroenergetskim mrežama.

„Europska unija već niz godina promiče proizvodnju baterija. Strateški instrument ‘Bitni projekti od zajedničkog europskog interesa’ iz 2019. i 2021. primjer je dovoljno ranog razmišljanja i djelovanja Europe, a kako bi osigurala vlastiti vrijednosni lanac baterija. Američki Zakon o smanjenju inflacije bio je Bidenova reakcija na vodeću ulogu koju su Kina i u manjoj mjeri EU već imali u proizvodnji baterija. Unija sada mora odgovoriti na činjenicu da se mnoge tvrtke odlučuju investirati u SAD umjesto u Europu. Kako bi se izbjegla izgradnja gigatvornica izvan Europe, najveće europske subvencije mogle bi doći iz Privremenog okvira za krizne situacije i tranziciju. Dosad su zahtjev za dozvolu za trošenje količina novca koje narušavaju tržišnu utakmicu podnijele Njemačka, Francuska, Španjolska, Mađarska i druge zemlje“, naveo je energetski analitičar Jon Ferris iz konzultantske kuće LCP Delta.

‘Sirovine ima nekoliko država, ali rafiniranje i proizvodnja materijala potrebnih za baterije odvijaju se uglavnom u Kini, ostavljajući drugim zemljama ograničene mogućnosti opskrbe’

Plan je da do 2030. na Europu otpada četvrtina svjetske proizvodnje baterijskih ćelija. Dotad se na Starom kontinentu planira izgraditi gotovo 50 gigatvornica (one koje proizvedu dovoljno baterija da svake godine osiguraju oko 15 GWh kapaciteta, termin je skovao Elon Musk kako bi opisao prvu Teslinu tvornicu za proizvodnju ćelija litij-ionskih baterija u pustinji Nevade). Nemali broj njih u azijskom je vlasništvu. Na dobitku bi najviše trebale biti Njemačka, Francuska i Italija. Procjenjuje se da je trenutačno u Europi operativno 12 pogona za proizvodnju baterija s kapacitetom većim od 1GWh godišnje. Na 40-ak lokacija najavljeno je proširenje postojećeg pogona ili izgradnja novog. Uz subvencije tvrtkama koje investiraju u izgradnju tvornica, a koje su većinom nastale kao joint venture ili podružnice velikih proizvođača automobila i tehnoloških kompanija, bitan je i pristup zelenoj energiji, kao i dostupnost kvalificirane radne snage.

„Danas na tržištu dominiraju azijske nacije, europska industrija trenutačno tek pokreće nekoliko velikih projekata. S povećanjem razine ulaganja u industriju baterija u EU-u vidimo golem potencijal i za stvaranje novih radnih mjesta. Ekonomija budućnosti nije moguća bez rješenja za skladištenje energije, a ono bi trebalo biti čim održivije“, rezolutna je Polfjärd.

‘Uredbom o baterijama zabranjuje se uporaba softverskih tehnika poput uparivanja dijelova kako bi se spriječilo da baterije mijenjaju neovisni serviseri’, rekla je Cristina Ganapini.

Zbog slabije opskrbe kritičnim sirovinama poput litija, kobalta i mangana, u nekima od postojećih tvornica mijenjaju kemijski sastav baterija i okreću se proizvodnji baterija od litij-željeznog fosfata (nikal-mangan-kobalt baterije imaju veću gustoću energije i poželjnije su za električna vozila). Nema dvojbe, Unija treba siguran i održiv vlastiti opskrbni lanac kritičnim sirovinama, iz održivih izvora. Zato i jest iznimno bitan Europski akt o kritičnim sirovinama, izglasan u Europarlamentu krajem prošle godine. U njemu se utvrđuju referentna mjerila za domaće kapacitete u strateškom lancu opskrbe do 2030. – 10 % godišnjih potreba za vađenje, 40 % za preradu i najmanje 25 % za recikliranje.

„Prošlogodišnje iskustvo s povećanjem cijena litija pokazalo je kako tržište u velikoj mjeri oblikuju troškovi. Kada su cijene bile visoke, skuplje metode recikliranja koje su donijele povrat više litija bile su održive. To je potaknulo industriju recikliranja. Međutim, budući da su cijene litija u ovoj godini pale, pao je i interes za njegov povrat iz starih baterija. Mnogi proizvođači baterija i automobila ipak ulažu u postrojenja za recikliranje, shvaćaju to kao ozbiljan dugoročni posao. Zbog svoje kemijske superiornosti litij će sigurno zadržati značaj u industriji električnih automobila. Cijene litija uvelike su inače potaknute potražnjom za električnim automobilima u Kini“, pojašnjava Jon Ferris, naglašavajući da će pristup litiju i ubuduće biti političko pitanje.

‘Europa pokušava ublažiti učinke političke i financijske moći Kine stvorene na monopolu tržišta baterija. U toj priči bitna je strateška autonomija na području ključnih lanaca opskrbe’

Europa rudarenjem na Starom kontinentu može zadovoljiti do 50 posto svojih potreba za litijem, tek 10 posto onih za niklom i kobaltom. Veliko europsko tržište sa sobom donosi i goleme mogućnosti kada je riječ o recikliranju neispravnih ili već korištenih baterijskih ćelija, kao i otpadu iz budućih tvornica baterija ili starih rudnika, a što je gotovo jednako potencijalu eksploatacije tih kritičnih sirovina u EU-u. Novi europski zakon o baterijama olakšat će njihovo recikliranje. Od 2031. obvezne su minimalne razine obnovljenog kobalta (16 %), olova (85 %), litija (6 %) i nikla (6 %), koji se iz proizvodnog i potrošačkog otpada moraju upotrijebiti u novim baterijama.

„Sirovine se nalaze u nekolicini zemalja, ali rafiniranje i proizvodnja materijala potrebnih za baterije odvijaju se uglavnom u Kini, ostavljajući drugim zemljama ograničene mogućnosti u opskrbi baterijskim materijalima i baterijskim ćelijama. Uz porast potražnje za baterijama, to postaje sve veći problem. Europa pokušava ublažiti učinke političke i financijske moći Kine stvorene na monopolu. U toj priči bitna je strateška autonomija na području ključnih lanaca opskrbe. Podsjećam da je Unijinim Aktom o kritičnim sirovinama određeno da do 2030. maksimalna ovisnost o uvozu iz jedne zemlje može iznositi 65 posto“, zaključuje Ferris.

Mnogi proizvođači baterija i automobila ulažu u postrojenja za recikliranje shvaćajući to kao ozbiljan dugoročni posao. FOTO: Dominique-Hommel FRANCE/EP

„Pristup kritičnim sirovinama bit će ključan za održivije gospodarstvo. Nedostatak dovoljno resursa ozbiljno otežava proizvodnju industrije baterija. Procjene govore da će održivi izvori energije najviše od svih sektora trebati nekoliko strateških minerala. Europa ima priliku stvoriti snažno tržište kritičnih sirovina i povećati svoju opskrbu, pojednostavnjenjem procedura i poticanjem privatnih ulaganja u taj sektor“, optimistična je Jessica Polfjärd.

Novi zakon određuje da se sav otpad iz baterija za laka električna vozila, automobile i teretna vozila prikuplja besplatno, bez iznimke. Minimalni cilj za prijenosne baterije do 2030. iznosi 73 %, a 61 % do 2031. za one iz električnih bicikala ili električnih skutera. Baterije iz električnih automobila prikupljat će se u potpunosti. Jer riječ je o štetnom, a neizbježnom nusproduktu znatnog smanjenja emisije stakleničkih plinova u prometu. Očekuje se da će na europskim prometnicama do 2030. voziti najmanje 30 milijuna električnih vozila.

‘Moramo stvoriti odgovarajući regulatorni okvir za poticanje ulaganja u industriju baterija u Europi’, upozorila je Šveđanka iz redova pučana Jessica Polfjärd. FOTO: Genevieve ENGEL/EP

„Baterije će imati svoju važnu ulogu u nultoj emisiji štetnih plinova u atmosferi, itekako će pomoći zelenoj ekonomiji. Poduprijet će digitalizaciju. Rat u Ukrajini naučio nas je tome da moramo pokušati biti čim manje ovisni o drugim igračima. Baterije će nam pomoći na tom putu. Od onih najjednostavnijih do baterija za automobile, sve će imati digitalnu putovnicu. Ona će sadržavati sve bitne informacije koje će pomoći krajnjem korisniku da zna sve o vijeku trajanja te baterije ili njezinom karbonskom otisku, primjerice. Proizvođači će imati potpunu odgovornost, i onu etičku, te će morati jamčiti da se i u zemljama u kojima se eksploatiraju litij ili kobalt potrebni za proizvodnju baterija poštuju osnovna ljudska prava radnika“, rekao je Achille Variati, podsjećajući da je Europska komisija još 2017. osnovala Europski savez za baterije.

„Godine 2017. tržišni udjel pametnih telefona s baterijama koje se ne mogu ukloniti dosegnuo je 90 posto. Do 2019. više nije bilo nijednog popularnog modela pametnog telefona koji nije za svoje kućište imao ljepilom pričvršćenu bateriju. Slično kao i kod pametnih telefona, većina najprodavanijih prijenosnih računala i svih tableta dizajnirana je danas tako da ima integrirane baterije, koje se mogu ukloniti samo odvrtanjem, ljuštenjem ljepila i isključivanjem kabela. Bitno je reći da je naša studija 2021. otkrila je kako je kvar baterije jedan od najčešćih problema kod mnogih proizvoda potrošačke elektronike i često je to prva komponenta koja je neupotrebljiva u lakim električnim vozilima. Zato je nova zakonska regulativa Unije o baterijama koja omogućava njihovo uklanjanje i zamjenu, a što je razlika u odnosu na sadašnju situaciju, odlična vijest i za potrošače i za okoliš. Iako zakon u slučaju prijenosnih uređaja predviđa baterije koje se mogu zamijeniti, odredbe o pametnim telefonima nude izuzeće u slučaju dugotrajnih baterija. Snažno osporavamo implicirani kompromis između dugovječnosti baterija i mogućnosti popravka, zamjenjivost i pouzdanost baterija mogu koegzistirati. Nadalje, Uredbom o baterijama jasno se zabranjuje uporaba softverskih tehnika poput uparivanja dijelova, a kako bi se spriječila zamjena baterija od strane neovisnih servisera. Moramo promicati pristup neovisnim popravcima kako bismo se borili protiv digitalnih monopolista i učinili popravke pristupačnijima za potrošače. Pravila o pametnim telefonima, s druge strane, omogućuju pristup informacijama i alatima za zamjenu softverski uparenih dijelova. Iskorak je i to da će novi prijenosni uređaji i lagana prijevozna sredstva morati biti dizajnirani tako da imaju zamjenjive baterije. Proizvođači će također imati obavezu da pet godina nakon što na tržište izađe posljednji komad nekog modela, baterije budu dostupne kao rezervni dijelovi. Više neće moći koristiti nepoštenu praksu uparivanja dijelova u baterijama, koju koriste za ometanje neovisnih popravaka. Pozitivna je stvar da će i baterije električnih bicikala postati popravljive. To znači, na primjer, da će serviser morati moći zamijeniti neispravnu ćeliju u bateriji umjesto da zamijeni cijelu bateriju, a što je bolje i za planet i za potrošače“, objasnila je Cristina Ganapini, koordinatorica u savezu 100 organizacija iz 21 europske zemlje imena Pravo na popravak, koji godinama poziva na uvođenje uklonjivih i zamjenjivih baterija.

U Stockholmu se uskoro održava velika globalna konferencija na kojoj će se raspravljati o pitanjima vezanim uz opskrbni lanac litij-ionskih baterija do izgradnje gigatvornica baterija u Europskoj uniji

Čak 42 posto kvarova na pametnim telefonima i 27 posto njih na laptopima povezano je s baterijom. Prema novim pravilima, baterije u mobitelima i tabletima trebale bi izdržati 1000 ciklusa punjenja i pražnjenja, zadržavajući najmanje 80 posto svog početnog kapaciteta. Bez sumnje, uskoro nastupa novo doba održivosti elektroničkih proizvoda. Osim što će baterije biti sigurnije, a od 2027. moći će se jednostavnije ukloniti i zamijeniti, nosit će i naljepnice i QR kodove preko kojih će potrošači moći pristupiti digitalnoj putovnici pojedine baterije s informacijama vezanima uz njezin kapacitet, performanse, trajnost, mogućnost popravka ili zamjene i slično. Baterije električnih automobila, kao i električnih skutera i bicikala, te industrijske baterije s ponovnim punjenjem morat će imati i deklaraciju o svom ugljičnom otisku.

„Meni je važno da ojačamo prava potrošača. Naravno, ta pravila moramo primijeniti na način koji odgovara i proizvođačima. Postizanje te vrste ravnoteže za mene je bilo ključno u procesu donošenja novog zakona. Deklaracije o ugljičnom otisku i digitalne putovnice za baterije jednostavan su i transparentan način provjere usklađenosti proizvoda s našim novim pravilima“, sumira švedska eurozastupnica Polfjärd.

Ambiciozna primjena Zelenog plana EU-a nameće se kao imperativ kao nikad dosad. Baterije su bitan dio te priče. Sredinom sljedećeg mjeseca u Stockholmu se održava velika globalna konferencija na kojoj će se raspravljati o nekima od najbitnijih pitanja vezanih za opskrbni lanac litij-ionskih baterija, od eksploatacije kritičnih sirovina do financiranja izgradnje gigatvornica. Za Europu su to krucijalne i dugoročne teme. Uostalom, potreba EU-a za litijskim baterijama do 2030. porast će 12 puta…

Novi zakon određuje da se sav otpad iz baterija za laka električna vozila, automobile i teretna vozila prikuplja besplatno, bez iznimke. FOTO: Christian CREUTZ/EP