Na polovici prve zime europskog energetskog rata s Rusijom, samo jedna strana pobjeđuje.

Kad je Vladimir Putin u rujnu upozorio da će se Europljani “smrznuti” ako se Zapad bude držao svojih energetskih sankcija protiv Rusije, činilo se da ucjena Moskve fosilnim gorivima ide točno po planu.

Europske veleprodajne cijene plina bile su ispod 200 eura po megavat satu, oko 10 puta više nego što su bile tijekom većeg dijela 2021. Izrađeni su planovi za smanjenje potražnje za plinom i osiguranje da se opskrba može premjestiti preko granica u zemlje s najvećom nestašicom. Redoviti nestanci struje u EU bili su vrlo realna mogućnost.

Putinova strategija – zagorčati život europskim stanovnicima isključivanjem plina, prisiljavajući ih da odustanu od podrške Ukrajini – izgledala je moćna.

Ali kako nova godina počinje, slika je pozitivnija za Europu nego što je gotovo itko predviđao. Za Putina, igranje ratnih igara s golemim ruskim plinskim i naftnim bogatstvom počinje izgledati kao samoporažavajuća strategija.

Cijene plina pale su na 65 eura po MWh — još uvijek iznimno visoke u usporedbi s normom iz prošlog desetljeća, ali lakše podnošljive od zapanjujućih skokova viđenih 2022.

Pad cijene i stabilizacija opskrbe plinom svodi se na dvije stvari: izuzetno blage zimske uvjete i uspjeh Europe u prelasku s ruskog plinovodnog plina na brodski ukapljeni prirodni plin (LNG) od prijateljskih dobavljača.

Povećanje zaliha

Uz velike troškove, europske zemlje povećale su globalne zalihe LNG-a sredinom do kraja 2022., povećavši uvoz s 83 milijarde kubičnih metara (bcm) u 2021. na 141 bcm u 2022., prema Oxfordskom institutu za energetske studije. To je nadoknadilo oko tri četvrtine od 80 bcm koje Europa više nije primala iz ruskih plinovoda. Nova infrastruktura za uvoz LNG-a niče diljem Europe, uključujući i Njemačku gdje će šest plutajućih terminala biti operativno do kraja ove godine.

Velik dio LNG-a koji je već uvezen – veći dio isporučen iz SAD-a – sada se nalazi u europskoj mreži podzemnih skladišta. Blago vrijeme, u kombinaciji s velikim padom potrošnje plina uzrokovanim višim cijenama, znači da su ta skladišta još uvijek puna 82 posto. To je otprilike ono gdje su bila kad je Putin prije četiri mjeseca zaprijetio “zamrzavanjem”.

Dana 1. siječnja europske su zalihe bile oko 31 milijardu kubnih metara više nego godinu dana prije, prema Jacku Sharplesu s Oxfordskog instituta. “To nas je stavilo u vrlo dobru poziciju za početak godine.”

Moskva u međuvremenu počinje osjećati posljedice energetskih protumjera Zapada.

Jedna analiza Centra za istraživanje energije i čistog zraka procjenjuje da zabrana uvoza ruske sirove nafte od strane EU-a i ograničenje cijene barela G7 od 60 dolara zajedno Rusiju koštaju 160 milijuna eura dnevno.

Unatoč sankcijama i smanjenju opskrbe, Moskva je 2022. zaradila 155 milijardi eura od izvoza nafte i plina — 30 posto više nego prethodne godine. No s padom globalnih cijena nafte i plina, 2023. vlastite procjene Kremlja govore da će ti prihodi pasti za 23 posto – brojka za koju neki stručnjaci misle da je optimistična.

Je li Europa već dobila energetski rat?

“Riječ ‘pobijedio’ je prejaka. Još je rana zima i ima puno stvari koje još uvijek mogu poći po zlu”, rekao je Dieter Helm, profesor ekonomske politike na New Collegeu u Oxfordu i bivši savjetnik za energetiku Europske komisije. “Ali Europa je prošla mnogo bolje nego što je većina komentatora očekivala.”

“Za sada stvari izgledaju dobro”, složio se diplomat EU. “Rusi su imali samo jedno oružje u energetskom ratu: plin. To je snažno oružje, sa jakim kratkoročnim učinkom. Ali oni su to već iskoristili.” Diplomat je rekao da je “arsenal” EU-a raznolikiji, uključujući: jačanje obnovljivih izvora energije, nabavu opskrbe s drugih mjesta i poduzimanje koraka za korištenje manje energije. “Ali ne možemo si priuštiti da budemo zadovoljni. ”

To je poruka koja je odjeknula u glavnim gradovima EU.

“To je Europa 1, Rusija 0”, rekao je jedan ministar energetike EU – ali natjecanje je daleko od kraja. Već mjesecima europski čelnici upozoravaju da bi sljedeća zima mogla biti opasnija od ove, sa skučenim globalnim tržištem LNG-a i mogućnošću ponovnog otvaranja Kine nakon karantene zbog COVID-a, natječući se za ograničenu ponudu.

Plaćanje cijene

Jaka pozicija Europe u siječnju također je imala cijenu.

Industrijska proizvodnja održala se prilično dobro, ali su energetski intenzivni sektori posebno teško pogođeni, s padom proizvodnje za gotovo 13 posto u odnosu na prošlu godinu u studenom, prema ING-u.

Vlade su također na udaru golemih plaćanja potpore za račune za energiju potrošačima i poduzećima — prema Bruegel think tanku u ukupnom iznosu od 705 milijardi eura diljem Europe. Takvi ogromni iznosi opterećivat će nacionalne proračune godinama koje dolaze.

Ali u možda ključnoj mjeri – javnoj i političkoj potpori Ukrajini – Rusija svakako nije uspjela u svom pokušaju da slomi europsku odlučnost. Anketa Eurobarometra provedena u listopadu i studenom i objavljena ovaj tjedan pokazuje da je 73 posto građana EU-a poduprlo podršku Kijevu i sankcijama Rusiji.

Postoji nekoliko znakova da su se pogledi promijenili tijekom zime. Njemačka krajnja desnica ima oštre prosvjede protiv sankcija, a mađarska vlada često se protivi stajalištu EU-a o Ukrajini — ali do sada su takvi osjećaji ostali manjinska težnja u Europi, piše POLITICO.

“Ovo je političko kao i ekonomsko pitanje i mislim da su Europljani pokazali izuzetan stupanj solidarnosti”, rekao je Helm. “Ovo je europski projekt, potrebne su mu europske strategije, a snaga Europske unije bila je sjajno prikazana.”