Umjetnička organizacija Eurokaz nedavno je na platou zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti promovirala svoju dugoiščekivanu monografiju Eurokaz: trošenje vremena, koju urednički potpisuje Gordana Vnuk, utemeljiteljica Eurokaza i njegova dugogodišnja umjetnička ravnateljica
U 420 stranica vizualno raskošne knjige nije utkana samo programska kronologija 27 festivalskih izdanja, već i različiti aspekti teorije, recepcije kao i kontroverze koje su, za današnje prilike u nevjerojatnom opsegu, pratile rađanje nove, a danas dominantne kazališne estetike.
„Monografija izbjegava svaku prigodničarsku ugođenost, nostalgični duktus, apologetiku i revanšizam; ona je kritički narativ o poznatom festivalu, naglasila je Gordana Vnuk za Zagreb News.
Naime, Eurokaz je bio međunarodni festival novog kazališta koji živi u kolektivnoj memoriji nekoliko generacija koje pamte uzbudljive, nekonvencionalne često i šokantne predstave, a koje su svojim estetički riskantnim pristupima politici, erotici, građanskom i teleološkom moralu svojedobno protresle ustajalo hrvatsko kazalište. Smatrao se jednim od najznačajnijih kulturnih i kulturoloških događaja u ovim prostorima, a u Europi i svijetu bio je prepoznat po autentičnosti selekcije i radikalno autorskom nemerkatilnom pristupu koji mu je priskrbio zavidnu međunarodnu reputaciju.
Prvi put je održan 1987. godine kao dio kulturnog programa Univerzijade, da bi prerastao u redovitu godišnju manifestaciju koja se uvijek održavala krajem lipnja, a do 2013. na Eurokazu je gostovalo više od 300 kazališnih grupa i institucija iz cijeloga svijeta, i to u najrazličitijim žanrovima, pristupima te organizacijskim modelima. Te se godine Eurokaz transformirao u produkcijsku kuću koja je i danas aktivna te na tragu estetičkih koncepcija utemeljenih festivalom, na kazališne daske godišnje iznese barem dva-tri vrlo ambiciozna projekta.
„U počecima, davnih osamdesetih, Eurokaz je bio među prvim festivalima u svijetu koji su stvarali platformu za novu generaciju umjetnika koji su otvarali teatar prema novim medijima, tehnologiji i znanosti, vizualnim umjetnostima, pokretu i plesu, što će sve postati dominantnom estetikom sljedećih desetljeća, istaknula je Gordana Vnuk pionirsku ulogu Eurokaza, kao preteče kazališnih izričaja i strujanja te ozračja estetike, koji su kao cjelina utabali put za budućnost suvremenog kazališta.
Tako je zagrebačka publika godinama imala povlasticu vidjeti i pratiti neka od najvećih imena svjetskog kazališta na samom početku njihovih karijera (La Fura dels Baus, Soc. Raffello Sanzio/Romeo Castellucci, Rosas/Anna Teresa De Keersmaeker, Needcompany, Jan Fabre, Forced Entertainment, Royal de luxe, Ilotopie i mnogi drugi) te etablirane umjetnike i institucije kao što su Robert Wilson, William Kentridge, Sasha Waltz, Akram Khan, Israel Galvan, Faustin Linyekula, The Wooster Group, bečki Burgtheater, berlinska Schaubühne, Deutsches Schauspielhaus iz Hamburga, pariški Théâtre Gerard Philippe de Saint-Denis te brojni drugi.
„Uz to, Eurokaz je na europskom nivou artikulirao umjetničke pravce ikonoklastičkog teatra i post-mainstreama koji pronalazi nove poticaje u izvaneuropskim kulturama, a program je redovito bio posvećen važnim kazališnim fenomenima: body art, tehnološki teatar, teatar intime, muzički gestus u teatru, nove forme političkog teatra, novi hrvatski teatar; prvi dovodi u Hrvatsku novi cirkus…, izdvojila je Gordana Vnuk neke od esencija Eurokazova djelovanja tijekom godina uspješne kazališne produkcije i recepcije i publike i kritike.
Eurokaz se pojavljivao i kao producent i koproducent brojnih projekata s domaćim i internacionalnim umjetnicima i partnerima, što nakon samoukinuća festivala postaje glavnom djelatnošću organizacije.
Više informacija o Eurokazu te njegovim prošlim i sadašnjim aktivnostima može se pronaći na www.eurokaz.hr
Komentari