HDZ – Pobjeda na pola koplja

Prognoze su jednoglasne – HDZ na europskim izborima osvaja najviše mjesta. Realno je da vladajući dobace do pet mandata. Šest bi Andrej Plenković mogao slaviti kao veliki uspjeh, četiri bi značila podbačaj. U svakom slučaju HDZ je gotovo siguran pobjednik izbora. Nikakvo iznenađenje za stranku koja na rang-listama već godinama drži prvo mjesto i često se čini da je bez dostojne konkurencije. Posve očekivano za stranku koja se, za razliku od svojih rivala, trenutno kupa u milijunima pa je u vlastitu kampanju mogla uložiti mnogo više od drugih. Čak je u vrlo problematičnim okolnostima promijenila zakone kako bi se njeni financijski mega-apetiti legalizirali. Na koncu, za stranku koja je zapasala cijelu državu i pretvorila je u vlastito leno, žetva se mandata podrazumijeva.

HDZ-ova je pobjeda predestinirana, ali neće biti blistava, kako stranački šefovi uvjeravaju javnost. Iz nekoliko razloga. Prvo, Andrej Plenković na europske izbore poslao je drugorazrednu, razočaravajuću ekipu. HDZ-ova lista podcjenjuje vlastito biračko tijelo. Na čelo je postavio svoga klona, mladog, javnosti donedavno potpuno nepoznatog Karla Resslera, koji je možda pametan dečko, ali se to u kampanji baš nije dalo primijetiti. Više je djelovao kao živi primjer političkog antitalenta. S nula političke strasti i uvjerljivosti, cijelo vrijeme vergla dosadne i šuplje fraze. Njegove su izjave nepamtljive i neponovljive. Baš nijedna nije zazvonila. Možda Plenković u njemu vidi svog nasljednika, ali drvenom Ressleru smiješi se mogućnost da postane HDZ-ov Davor Bernardić.

Drugo, način na koji je HDZ upregao državu u svoju stranačku kampanju posve je nesimpatičan, vjerojatno i kontraproduktivan. Korištenje i zloupotrebu državnih kapaciteta za potrebe jedne stranke Plenković je digao na razinu beskrupuloznosti koja u Hrvatskoj dosad nije viđena. Ministri su u jatima odrađivali stranačke poslove, HDZ-ovi kandidati bez pardona upadali u protokol i postajali dio državnih događanja. Granica između HDZ-a i države potpuno se pogubila.

Treće, superiornost HDZ-a načeta je i sindikalnom referendumskom inicijativom. U jeku kampanje sakupljeno je više od pola milijuna, navodno skoro 700 tisuća potpisa protiv Vladinih zahvata u mirovinski sustav. Gnjev javnosti oštrio se podacima o enormno naraslim privilegiranim mirovinama, kojima aktualna HDZ-ova vlast ne prestaje častiti svoje klijentelističke skupine. Dio tih raspoloženja prelit će se vrlo vjerojatno i na europske izbore. Ni pompozni ih Plenkovićev skup s njemačkom kancelarkom Merkel usred Zagreba neće izbrisati.

SDP – Povratak otpisanih

Suprotno očekivanjima, šef SDP-a postupio je posve drugačije, i pametnije, od Andreja Plenkovića pa je izbornu listu složio od jakih stranačkih ličnosti, od kojih su neke i njegovi direktni oponenti. Na njih je tako adresirao odgovornost za izborni uspjeh. Istraživanja govore da im se postavljeni cilj – osvajanje triju mandata u Europskom parlamentu – čini prilično realnim. Što bi značilo da je stranka možda zaustavila vlastito propadanje. U ovom slučaju rezultati europskih izbora ne odlučuju samo o briselskoj reprezentaciji. Odlučuju o životu ili smrti SDP-a.

17.05.2019., Varazdin – Na Kazalisnom trgu odrzan je zavrsni skup SDP-ovih kandidata za Europski parlament. Ranko Ostojic, Mladen Novak, Barbara Antolic Vupora, Gordan Maras, Ivana Posavec Krivec, Tonino Picula, Josko Klisovic, Biljana Borzan, Davor Bernardic Photo: Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL

U jako blijedoj kampanji stranka je pokušala kapitalizirati zasluge svojih dosadašnjih europarlamentaraca. Pod egidom „Ravnopravna Hrvatska“ ponavlja zahtjev o jednakoj kvaliteti proizvoda u zemljama stare i nove Europe, u čemu je njihova Biljana Borzan postigla značajne rezultate. Ali sadržaj Nutelle ipak nije krucijalno europsko pitanje. SDP-ova izborna nadogradnja, zahtjev o istoj visini plaća i mirovina u cijelom EU-u, jeftini su populizam koji ne priznaje ekonomske zakonitosti.

Vjerojatno zadovoljavajući uspjeh na izborima stranka prije svega može zahvaliti svom novosklepanom jedinstvu. Zapravo obustavljanju vlastitih bratoubilačkih ratova, kojima je SDP posljednjih godina sam sebe uništavao. „Rame uz rame“, reklamiraju u svojim spotovima. Dovoljno, izgleda, za povratak otpisanih. Ali, po svoj prilici, nedovoljno za trajnu konsolidaciju stranke. Trenutno primirje moglo bi krenuti prema novim sukobima i lomovima čim okončaju europski i krenu pripreme za predsjedničke izbore. Dio SDP-a već mjesecima vodi kampanju za Zorana Milanovića, pripremajući teren za njegovu kandidaturu, a da se on, glumeći Sfingu, o toj mogućnosti uopće ne izjašnjava. Ako donese odluku, veliko je pitanje može li stranka preživjeti njegov povratak.

MILORAD PUPOVAC – Otac pobjedničke kampanje

Milorad Pupovac može se nakon europskih izbora zaposliti kao vrhunski PR stručnjak. Kampanja koju je osmislio za svoju stranku već je proglašena najuspješnijom. Njegovi jumbo plakati na kojima miješa latinicu i ćirilicu izludjeli su hrvatske šovene. Što ih oni svojim porukama mržnje više šaraju i uništavaju, to je njihov sadržaj medijski atraktivniji i prisutniji. Iz Pupovčeve stranke – ne bez ironije – srbomrscima ovih dana javno zahvaljuju što su se uključili i postali dio njihova marketinga.

19.05.2019., Rijeka – Grafiti protiv Pupovca na plakatu na zidu stadiona Orjent.
Photo:Goran Kovacic/PIXSELL

SDSS-ova je kampanja superiorna zato što je urađena s vrlo jasnom idejom koja nadilazi izborne potrebe. Iznimna je i po ljekovitom zrnu humora. Pupovčeva nasmiješena fotografija na traktorčiću koji je krenuo prema Bruxellesu, najbolji je mogući odgovor onima koji javno žale što se 1995. nije pridružio egzodusu Srba iz Hrvatske. “Naši su ciljevi mnogo veći, ovo je više od politike”, kažu u stranci. Izbornu utakmicu iskoristit će kao dobrodošlu priliku za izvlačenje ćirilice iz ilegale i Srba u Hrvatskoj iz pozicije dežurnih krivaca. Spot u kojem legendarni Ćiro Blažević, deklarirani obožavatelj Franje Tuđmana, izrijekom podržava Pupovca, širi prostore tolerancije i normalizacije hrvatskog društva. Možda uspije proširiti i Pupovčevu izbornu bazu. Premda tvrdi da ovoga puta – što je velika novost! – aspirira i na glasove nesrba, SDSS teško može osvojiti mandat u Europskom parlamentu. Ali može pomoći HDZ-u u pobjeđivanju SDP-a. Ako uz sebe veže onaj dio Srba koji tradicionalno glasa za socijaldemokratsku ljevicu. Zato su valjda kuloari počeli šuškati da je angažiranje Blaževića dogovoreno s premijerom Plenkovićem. Šefu HDZ-a u svakom slučaju odjednom ne smeta što član njegove stranke javno podupire nekoga drugoga. Na sva je usta pohvalio Ćirin potez. „Više Ćiro nama kao narodu vrijedi nego mnogi drugi“, rekao je. Točno, ali oprezni podsjećaju da je „trener svih trenera“ svojedobno slično pomagao i Milanu Bandiću, pristajući da ga ovaj stavi na svoju izbornu listu. Što se, navodno, također dogodilo ne mimo, nego u dogovoru s HDZ-ovim gremijem.

AMSTERDAMSKA KOALICIJA – Spašavanje od utapanja

Ankete govore da bi Amsterdamska koalicija, blok koji čine regionalni IDS, niskopodni HSS i Glas te još neke slične patuljčice, mogla postići nemoguće. Preskočiti vlastitu sjenu i osvojiti jedan mandat u Bruxellesu.

Zagreb: Predstavljanje kandidata Amsterdamske koalicije za EU izbore 23.02.2019., Zagreb – U Tvornici kulture odrzano je predstavljanje Amsterdamske koalicije za europske izbore. Kreso Beljak, Anka Mrak Taritas, Boris Miletic Photo: Filip Kos/PIXSELL

Ako se to zaista i dogodi, šarena lijevo-liberalna koalicija održat će lekciju mnogima koji su precijenili vlastite snage pa su ispali iz igre. Održat će lekciju i neujedinjenoj ljevici i razjedinjenoj desnici. Dalija Orešković nije se uspjela dogovoriti sa svojim prirodnim saveznicima iz stranke Pametno pa će njihovi glasovi vrlo vjerojatno otići u ništa. Nekoliko desničarskih grupacija također bi – zbog rascjepkanosti – moglo ostati praznih ruku. Umjesto da zdesna konkuriraju HDZ-u, pet, šest stranaka i grupacija – Most, Suverenisti s Ružom Tomašić, Neovisni s Brunom Esih, demokršćani te iznenađujuće prodorna lista Marijane Petir – tuku se jedni s drugima i rasipaju glasove.

Amsterdamska se udružila pa će vrlo vjerojatno slaviti. Premda joj ništa nije išlo na ruku. Ni pojedinačni rejtinzi. Ni činjenica da je njen donedavni stariji partner, SDP, mjesecima strašno glavinjao pa je morala osmisliti vlastitu novu strategiju. Nije joj pomogla ni činjenica da se IDS svojom ulogom u propasti Uljanika jako kompromitirao. Kao ni činjenica da je vlastitim ulaskom u zonu sukoba interesa svoj ugled prilično ruinirala i nositeljica liste Anka Mrak Taritaš. Spasila ih je jedino odluka da svoje glave stave na kup. Što je pokazatelj sposobnosti realnog procjenjivanja vlastitih mogućnosti. U zemlji egotripera i političke grandomanije to je prilično rijetka i time dragocjenija odlika.

MOŽEMO! – Izgradnja alternative

Premda nemaju šanse za osvajanje mandata u Europskom parlamentu, koaliciju koja nastupa pod imenom Možemo! najvrsniji politički analitičari uzimaju kao dokaz da pristojna Hrvatska više ne može tvrditi da nema za koga glasati. Tradicionalnim strankama više se ne suprotstavljaju samo populistički i antisistemski konkurenti.

17.05.2019., Zagreb – Kandidati koalicije za EU izbore Mozemo, Nova ljevica i ORaH Tomislav Tomasevic, Rada Boric, Dragan Markovina i Sandra Bencic odrzali su na Iberovom trgu konferenciju za medije i akciju povodom, kako kazu, zaboravne politike SDP-a.
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Destruktivci poput Živog zida. Lista Zelene ljevice, proizišla iz pokreta Zagreb je naš, na čelu s Tomislavom Tomaševićem koji je na prošlim lokalnim izborima sa šačicom suradnika ušao u Zagrebačku skupštinu i postao jedina ozbiljna opozicija gradonačelniku Bandiću, sada svoju priču pokušava preseliti na nacionalnu razinu. Okupili su respektabilne ljude koji su svoje karijere izgradili izvan politike, ugledne profesore i doktore, kulturnjake, dokazane aktiviste s civilne scene, koji politiku godinama pokušavaju mijenjati izvana, a sada su – uvjereni da je vrag odnio šalu – odlučili ući u samo srce političke mašinerije koja po učincima na Hrvatsku djeluje poput Černobila.

Nešto je slično svojedobno pokušavao napraviti Most, sa svojim ešalonom dalmatinskih gradonačelnika, također dođoša u politiku, koji su u vlastitim sredinama izveli prave prevrate, stavljajući lokalne uprave i njihove proračune u funkciju potreba građana. Prodavali su zatečene službene limuzine, otvarali vrtiće, ganjali korupciju… Za razliku od Mosta, koji se u međuvremenu profilirao kao teška desničarsko-klerikalna opcija pa se razišao sa svojim nekadašnjim top akvizicijama, Možemo! je posve jasno lijevo obojen. Riječ je o grupaciji nove, moderne ljevice, kakve u Hrvatskoj dosad nije bilo, a prijeko joj je potrebna. Premda vrlo vjerojatno sada neće ostvariti značajniji rezultat, oni ciljaju na budućnost. Ovo im je tek zagrijavanje za parlamentarne izbore.