Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (ESLJP) odbacio je dvije tužbe protiv Hrvatske u kojima su podnositelji tvrdili da im je država povrijedila prava na pošteno suđenje, odnosno redovito kontaktiranje s djetetom.

U slučaju Klasić protiv Hrvatske podnositelj je 2008. osumnjičen za pljačku Hrvatske pošte u Topolovcu. Nakon uhićenja zatražio je odvjetnika koji nije bio dostupan te je branitelja izabrao s liste dežurnih odvjetnika po službenoj dužnosti.

U odvjetnikovom prisustvu dao je iskaz istražiteljima, no kasnije se na sudu branio šutnjom i tvrdio da je iskaz koji je dao u policiji nezakonit te da mu je korištenje tog iskaza u kaznenom postupku povrijedilo pravo na pošteno suđenje.

Analizirajući sve činjenice predmeta i dokaze Europski sud je utvrdio da podnositelj nije prigovorio ni jednoj činjenici vezanoj uz njegov iskaz pred policijom. Sud je istaknuo i da se podnositelj pritužio na navodnu neregularnost u uzimanju iskaza pred policijom tek u kasnijoj fazi kaznenog postupka te da prethodno ni on niti njegov odvjetnik nisu imali nikakvih primjedbi.

Slijedom navedenog sud je zaključio da je podnositelj propustio iznijeti kredibilne dokaze u prilog svojih tvrdnji da su mu povrijeđena prava iz Konvencije te je zahtjev proglasio nedopuštenim, izvijestio je Ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

U drugom slučaju sud je razmatrao je li država poduzela sve potrebne korake kako bi podnositelj imao pravo na kontakt sa svojom maloljetnom kćeri.

Europski sud je primijetio da su pravosudne i socijalne službe tijekom cijelog postupka pred sudom radi odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, održavale redovite procesne aktivnosti bez nepotrebnih odgađanja. S druge strane, podnositelj je prouzročio brojne odgode kontakata neprekidnim zastrašivanjem socijalnih radnika, zbog čega ih je 11 zatražilo razrješenja s mjesta voditelja nadzora.

Europski sud je primijetio da su se kontakti podnositelja i maloljetne kćeri redovito održavali, izuzev razdoblja između listopada 2015. i svibnja 2016. Međutim, u tom razdoblju podnositelj je odbio prijedlog centra za socijalnu skrb za privremenim održavanjem kontakata u javnoj ustanovi.

Podnositelj i dijete su bez poteškoća nastavili svoje kontakte u svibnju 2016., a odluka o zabrani susreta s djetetom prije odgovarajuće stručne obrade je donesena u skladu s najboljim interesima djeteta. Prema tome, nedostatak kontaktiranja tijekom spornog razdoblja nije ostavio nepopravljive posljedice na njihov odnos, zaključio je ESLJP.

S obzirom da je domaći postupak pokrenut u srpnju 2013., a pravomoćno je okončan u lipnju 2019. te da je u međuvremenu Ustavni sud podnositelju dodijelio naknadu za prekomjerno trajanje postupka od 1.300 eura, Europski sud je smatrao da taj iznos predstavlja odgovarajuću naknadu za pretrpljenu povredu pa stoga podnositelj više nije “žrtva” povrede prava na suđenje u razumnom roku, izvijestio je Ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.