Europski sud za ljudska prava presudio je da je Hrvatska povrijedila pravo na zabranu ponižavajućeg postupanja i pravo na poštovanje privatnog života žrtvi bludnih radnji koje je počinio njen preblago kažnjen kolega s posla i dosudio joj naknadu od 10.000 eura te 3050 eura za troškove postupka.

Prvostupanjski sud je počinitelju bludnih radnji izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od deset mjeseci. Međutim, odlučujući o žalbi drugostupanjski sud je zatvorsku kaznu zamijenio radom za opće dobro.

Podnositeljica je pred sudom u Strasbourgu prigovarala da je zamjena zatvorske kazne radom za opće dobro rezultirala nerazmjerno blagom sankcijom uzimajući u obzir težinu počinjenih kaznenih djela.

ESLJP je primijetio da prilikom izricanja sankcije domaći sudovi nisu uzeli u obzir brojne relevantne čimbenike, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

Među njima su posljedice kaznenog djela na žrtvu, odnosno njezina dijagnoza i duga odsutnost s posla, ali i počiniteljeve navodne prijetnje žrtvi te njegov očiti nedostatak kajanja i truda da nadoknadi štetu.

Smatraju da je prvostupanjski sud jasno utvrdio da je stupanj počiniteljeve kaznene odgovornosti bio osobito visok, obzirom da je spolne delikte protiv podnositeljice počinio tijekom kratkog vremenskog razdoblja u više navrata.

Međutim, iako se drugostupanjski sud složio s ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, smatrao je da bi se zamjenom kazne radom za opće dobro ostvarila svrha kažnjavanja uzimajući u obzir protek vremena i činjenicu da počinitelj nije počinio daljnja kaznena djela.

Blagosti u kažnjavanju nasilja nad ženama

Pri tome žalbeni sud nije spomenuo visoki stupanj kaznene odgovornosti počinitelja niti je iznio uvjerljive razloge koji bi objasnili zašto je puki protok vremena – koji se ni na koji način nije mogao pripisati podnositeljici zahtjeva i koji ju je kao žrtvu morao samo dodatno traumatizirati – prevagnuo nad ozbiljnim otegotnim okolnostima.

Europski sud je izrazio zabrinutost što je unatoč počinjenju kaznenih djela bludnih radnji u dva navrata na štetu podnositeljice, žalbeni sud odabrao zatvorsku kaznu zamijeniti radom za opće dobro bez navođenja odgovarajućih razloga i ne vodeći računa o interesima žrtve.

Takav pristup domaćih sudova, po mišljenju ESLJP-a, može biti pokazatelj blagosti u kažnjavanju nasilja nad ženama umjesto prenošenja snažne poruke da se nasilje nad ženama neće tolerirati te zauzvrat može obeshrabriti žrtve od prijavljivanja takvih djela.

Prema dostupnim podacima, nasilje nad ženama zabrinjavajuće je često i nedovoljno se prijavljuje. Navedeno proizlazi i iz izvješća GREVIO-a o Hrvatskoj, prema kojem su hrvatske vlasti pokazale blagu kaznenu politiku u slučajevima nasilja u obitelji i nasilja nad ženama te su vlasti pozvane osigurati da kazne izrečene u takvim slučajevima budu učinkovite, razmjerne i odvraćajuće naravi, zaključio je sud.

Presuda još nije konačna, a to će postati ukoliko ni jedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca od objave presude ne podnese zahtjev za njenim preispitivanjem pred velikim vijećem.