Profesor Esad Duraković, arabist i stručnjak za orijentalne jezike, predavač na Odsjeku za orijentalne jezike i književnost Univerziteta u Sarajevu, član Akademije nauka i umjetnosti BiH te Arapske akademije znanosti u Damasku i dobitnik međunarodne nagrade Sharjah koju dodjeljuje UNESCO za poseban doprinos arapskoj kulturi, jedan je od uglednijih bosanskohercegovačkih intelektualaca. Analitičan i kritičan, sklon je britkoj, neuljepšanoj retorici koja secira aktualno stanje u Bosni i Hercegovini. Iako nije uključen u politiku, posljednjih godina je u bosanskohercegovačkoj javnosti otvoreno iznio niz kritika ne samo na račun političara i politike u vlastitoj državi, već je jednaki pristup imao i kada je riječ o predstavnicima hrvatske i srpske političke scene, ali i o neučinkovitoj i pasivnoj politici Europske unije prema događajima u Bosni. Istodobno optužuje i znanstvenike za šutnju i pasivnost u odnosu na brojne negativne pojave koje razaraju bosanskohercegovačku političku scenu i društvo. O svemu tome govorio je u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: U medijima često ističete tvrdnju da hrvatski i srbijanski političari i danas nastavljaju agresorsku politiku prema BiH kakvu su 90-ih vodili Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Iz kojih argumenata i njihovih postupaka izvlačite takav zaključak?

Dobro je poznato da su i Tuđman i Milošević vodili agresorsku politiku prema BiH s jasnom namjerom da podijele njezin teritorij. S velikom dozom gorčine vidim i prepoznajem da se vladajuće oligarhije Hrvatske i Srbije ni danas nisu odrekle svojih ratnih ciljeva. Oni to kontinuirano rade, naravno ne više oružjem, ali se ne ponašaju prijateljski prema BiH i djeluju izrazito destruktivno prema mojoj zemlji, a posebno preko svojih „izvođača radova“ – predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH iz redova srpskog naroda. I Čović i Dodik u stvarnosti su produžene ruke i instrumenti hrvatske i srpske politike, koje se nisu odrekle teritorijalnih pretenzija prema BiH. Na njima je najveća odgovornost što je politička situacija u BiH već punih 25 godina blokirana i zemlja ne ide ni naprijed ni natrag, a Hrvatska i Srbija čekaju odgovarajući međunarodni trenutak da svoje aspiracije i ostvare.

NACIONAL: Koji su konkretni argumenti koji, po vašem mišljenju, ukazuju na ekspanzionističku politiku Hrvatske i Srbije u BiH?

Evo vam najsvježijeg primjera: ni punih godinu dana od općih izbora u BiH još uvijek nije formirana vlast jer Dodik i Čović stalno postavljaju nekakve uvjete, Čović otvoreno zahtijeva izmjene Ustava, odnosno izbornog zakona, i što je još zanimljivije i posebno šokantno, to rade u očitoj međusobnoj sprezi. Oni su politički partneri koji rade protiv interesa BiH jer ih udružuje zajednički politički interes – podjela BiH. I neke izjave predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović jednako su tako loše za odnose Hrvatske i BiH. Znate, doći u posjet BiH i onda izjaviti da su Bošnjaci zbog svoje navodne radikaliziranosti prijetnja Europi izjednačena s terorizmom, jednostavno je neprihvatljiv i opasan gaf.

‘Ovdašnji političari prešutno pristaju na europski plan pretvaranja BiH u veliki izbjeglički kamp. To što nam Europa šalje par milijuna eura da nahranimo izbjeglice i smjestimo ih u šatore, nije rješenje krize’

NACIONAL: Kako ste vi doživjeli izjavu Kolinde Grabar-Kitarović o navodnoj radikaliziranosti Bošnjaka? Koji je, prema vašem mišljenju, bio smisao te izjave i kako je ona protumačena u bosanskohercegovačkoj javnosti?

Sjetite se kako su majke Srebrenice prije nekoliko godina dočekale hrvatsku predsjednicu i proglasile je kraljicom Balkana. To je bio dobronamjeran čin s bošnjačke strane. No umjesto prihvaćanja dobrodošlice, Grabar-Kitarović Bošnjacima pripisuje radikalizam, a sve nas okarakterizirala je kao opasne teroriste. Meni je to neprihvatljivo i politički vrlo opasno. Hrvati i Bošnjaci nikada nisu bili neprijatelji, nisu to ni danas, ali i HDZ u Hrvatskoj i ista ta stranka u BiH silom guraju ta dva naroda u fazu aktivna neprijateljstva. I hrvatski i bosanski HDZ ne rade samo protiv BiH kao države, nego i protiv interesa Hrvata koji žive u BiH. Radikalizam je posljednjih godina prisutan u cijelom svijetu, jednako kao i islamofobija, a hrvatska predsjednica ima sklonost podilaženja aktualnim trendovima. To je karakteristika populizma. A populizam i vizionarstvo ne idu zajedno jer vizionarstvo političara cijelo društvo gura naprijed, dok ga populizam vuče unatrag. Podilazeći trendovima, Grabar-Kitarović zapravo osujećuje vlastiti politički autoritet i vizionarstvo i teško šteti vlastitom narodu. I umjesto da pomaže prevladati uzajamne netrpeljivosti i neprijateljstva, ona ih takvim destruktivnim izjavama potiče. Osim toga, predsjednica je još jednom podlegla brojnim ranijim pokušajima da se Bošnjaci predstave i prikažu isključivo kroz vjersku dimenziju islama, a ne kao ravnopravni politički i nacionalni subjekt. Ne želim kazati da među jednim dijelom Bošnjaka nema radikalizma. Ima ga, kao što ga ima i u svakom drugom narodu, no on nije generalna pojava. I ja sam uvjeren da će i hrvatski i srpski predsjednici u skoroj budućnosti upravo u toj tvrdnji o navodnom islamskom ekstremizmu Bošnjaka tražiti ključni argument za podjelu BiH.

NACIONAL: Znači li to da vi i dalje vjerujete da Hrvatska ima otvorene teritorijalne pretenzije prema BiH?

Apsolutno da. Takozvana Herceg-Bosna ni danas nije eutanazirana. Dapače, ona je i dalje vrlo aktivna i brojni je hrvatski političari svojim posjetama i izjavama i dalje drže na životu. Nije rijedak slučaj da hrvatski političari posjećuju područja Hercegovine, a da pritom zaobilaze Sarajevo i ne sastaju se sa službenim političkim predstavnicima BiH. Takvih je slučajeva bilo više i to je neprihvatljiva bahatost i arogancija u politici koja mnogo govori o stavu hrvatskih političara prema Hercegovini koju oni i dalje smatraju dijelom Hrvatske. Osobno bih volio da se odnosi između Hrvatske i BiH, pa onda i odnosi između Hrvata i Bošnjaka, ne samo verbaliziraju kao dobri, nego da takvi budu i u praksi jer smo jedni drugima previše važni. No bojim se da i u BiH i u Hrvatskoj postoji vrlo jaka sprega između religijskih i državnih struktura, a za posljedicu imamo aktualni kleronacionalizam koji religiju pretvara u ideologiju, sa svim opasnostima koje takve ideologije sa sobom nose. Najveća od tih opasnosti je nasilje prema drugima i drugačijima. Nažalost, u svojim upozoravanjima prilično sam usamljen, a najviše me boli što su pripadnici akademske zajednice u BiH prevelike kukavice i konformisti koji ne podižu glas protiv negativnih pojava u društvu.

NACIONAL: Osim političkog, postoji još jedan izvor sukoba između Hrvatske i BiH, a odnosi se na postupanje prema izbjeglicama koji preko BiH pokušavaju ući u EU. Hrvatska će početkom iduće godine preuzeti predsjedanje Europskom unijom, što znači da će taj problem posebno biti u fokusu interesa Hrvatske. Što očekujete od Hrvatske i vjerujete li da će ona na pravi način pristupiti problemu?

Taj problem jako šteti odnosima dviju zemalja i ide na ruku onima koji Bošnjake žele predstaviti kao radikalne. Ne sumnjam da će Hrvatska pitanje izbjeglica u šest mjeseci svojega predsjedanja Unijom rješavati jednako kako ga je rješavala i do sada. Kao članica EU-a Hrvatska svojim stavom prema izbjeglicama koji pristižu iz BiH provodi politiku Unije i štiti njezine interese, radeći prema nalozima i uputama Unije.

NACIONAL: Vrlo ste kritični prema Europskoj uniji kada je u pitanju izbjeglička kriza, kao i odnos država ne samo regije, nego i cijele Europe prema valu izbjeglica s Bliskog istoka i iz arapskih zemalja. Zašto i što vam u stavovima Europske unije najviše smeta?

Europska unija je danas, nažalost, izrazito dehumanizirana i birokratizirana, a neću pretjerati ako kažem i da je vrlo licemjerna. S druge strane, BiH je politički, ekonomski i pravno kaotična i neuređena država – a dobrim dijelom je takva upravo zbog poteza Europske unije – u koju pristižu na tisuće izbjeglica koje mi realno, zbog naše loše ekonomske i političke situacije, ne možemo prihvatiti. A to oni vrlo dobro znaju. Taj isti EU zatvorio je svoje granice ogradama, žicama i policijskim kordonima, ostavivši izbjeglice nama na brigu, a njegovi predstavnici redovito dolaze u BiH i drže nam predavanja o tome kako mi moramo pokazati empatiju, humanost i suosjećanje s patnjama izbjeglih i kako se prema njima trebamo ponašati, obećavajući nam pritom milijune na ime pomoći za njihovo zbrinjavanje. Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić u više je navrata izjavljivao da iz EU-a doista pristiže novac za smještaj i zbrinjavanje izbjeglica. Zar to nije licemjerno? Svi dosadašnji pokušaji raspoređivanja izbjeglica po članicama EU-a su propali, mnoge od tih zemalja usprotivile su se obvezi prihvata izbjeglica, a oni koji ulaze u BiH i ovdje ostaju dolaze upravo preko zemalja članica EU-a, odnosno preko Grčke i Bugarske. No ono što mene posebno šokira i što me natjeralo da zaključim da EU sve radi prema dobro isplaniranom projektu jest činjenica da je EU u isto vrijeme značajno liberalizirao izdavanje dozvola za boravak i rad državljana BiH u zemljama članicama Unije, iako mi nismo članica. Naši mladi, obrazovani stručnjaci u najboljoj reproduktivnoj dobi masovno odlaze živjeti i raditi u Europu koja ih rado prihvaća jer smo dio europskog korpusa, prihvatljive smo rase, vrijedni smo i lako se adaptiramo u novoj sredini, a ovdje ostaju oni koje Europa ne želi. Zar to nije licemjerno?

‘Ja sam arabist, i sam sam musliman, dobro poznajem tu kulturu i nitko mi ne može predbaciti da mrzim muslimane ili Arape. Neka dođu u BiH kao turisti, ali nemojte im prodavati zemlju i nekretnine’

NACIONAL: Logičan zaključak koji se iz toga izvlači jest da EU svjesno stvara izbjegličku enklavu na jugoistočnom rubu Europe, u državi koja zbog vlastitih problema nije u stanju pridošlicama osigurati ni ekonomsku ni socijalnu budućnost, kao ni stabilan život u budućnosti, a iz takvih uvjeta onda se rađa socijalni bunt i kreću neredi koji se lako prelijevaju preko državnih granica. Je li moguće da EU svjesno ugrožava vlastitu budućnost, stvarajući na ovim prostorima novo „bure baruta“?

Nažalost, to je samo dokaz nedostatka vizije europskih političara koji nisu u stanju razmišljati dugoročno i sveobuhvatno. Dolazak velikog broja izbjeglica islamske vjeroispovijesti neminovno će utjecati na onaj dio Bošnjaka koji već imaju radikalne stavove, a potencijalno će radikalizirati i neke druge slojeve stanovništva upravo putem religijskog utjecaja. Takav proces radikalizacije samo će dati argument više i Hrvatskoj i Srbiji za njihov plan odcjepljenja Republike Srpske i Hercegovine, a preostat će prostor koji ja nazivam „Bošnjakistan“, naseljen domaćim Bošnjacima, izbjeglicama i Arapima koji će se dodatno radikalizirati. I tada će se doista dogoditi „bure baruta“. A EU to ne vidi i to je njegov golemi problem. Ne vide to ni ovdašnji političari koji prešutno pristaju na taj europski plan pretvaranja BiH u veliki izbjeglički kamp. To što nam Europa šalje par milijuna eura da nahranimo izbjeglice i smjestimo ih u šatore nije rješenje izbjegličke krize, to je guranje problema pod tepih i pranje europske savjesti. U EU-u sjedi gomila bešćutnih birokrata bez vizije, etičnosti i morala, koji nisu u stanju vidjeti i prepoznati što se Europi sprema.

NACIONAL: Kako bosanskohercegovački politički vrh gleda na situaciju s izbjeglicama? Prepoznaju li ovdašnji političari plan EU-a o pretvaranju BiH u izbjegličku enklavu i nastoje li ga spriječiti?

U više navrata pokušavao sam upozoriti ovdašnju javnost na taj ozbiljan problem, no nitko ne želi slušati. Bojim se da bošnjački političari, barem po onome što ja znam iako se s njima ne družim i ne kontaktiram, nisu svjesni tog problema. Sadašnja politička nomenklatura u ovom trenutku je zabavljena raspoređivanjem fotelja i funkcija, zbog kojih već godinu dana nisu u stanju formirati vlast. O svemu ostalome, pa ni o problemu izbjeglica, nemaju ni vremena ni volje razmišljati.

NACIONAL: Brojne nevladine udruge za ljudska prava često optužuju hrvatsku policiju za grubost prema izbjeglicama, odnosno za protuzakonito i nasilno vraćanje izbjeglica preko granice natrag u BiH. Europska unija na te optužbe ostaje vrlo suzdržana i ne poduzima nikakve konkretne korake protiv Hrvatske niti je otvoreno kritizira. Dapače, Hrvatska je dobila potvrdu da uskoro ulazi u Schengensku zonu. Kako to komentirate?

Mogu razumjeti da svaka zemlja nastoji zaštititi svoje granice, ali smatram da način na koji to radi hrvatska policija nije prihvatljiv. Hrvatska policija izrazito je gruba i nasilna prema izbjeglicama, tome svjedočimo svakodnevno, a to je posebno zabrinjavajuće prisjetimo li se da će Hrvatska uskoro predsjedavati Europskom unijom. Točno je, EU ne prigovara hrvatskoj policiji tu grubost, gleda joj kroz prste, jer Hrvatska provodi ono što je EU zacrtao. Da nije tako ne bi EU mirno promatrao nasilje hrvatskih policajaca prema izbjeglicama.

‘Grabar-Kitarović Bošnjacima pripisuje radikalizam, a sve nas okarakterizirala je kao opasne teroriste. HDZ u Hrvatskoj i ista ta stranka u BiH silom guraju Hrvate i Bošnjake u fazu aktivna neprijateljstva’

NACIONAL: Još jedna vrlo simptomatična pojava natjerala vas je na razmišljanje o budućnosti svoje zemlje, a to je sve veći interes državljana arapskih zemalja i onih s Bliskog istoka za kupovinu nekretnina i doseljavanje u dijelove BiH s većinskim muslimanskim stanovništvom. Kako tumačite taj interes i u kojem će to smjeru, po vašem mišljenju, odvesti BiH?

Tijekom rata se u BiH formirala zajednica vehabija, izrazito konzervativnih muslimana, koja pokazuje tendenciju širenja. Postoji također prilično velika šijitska zajednica o kojoj se vrlo malo zna i koja živi vrlo povučeno. Uz sve to stiže nam i golemi val izbjeglica, a paralelno s njim i muslimani s Bliskog istoka i arapskih zemalja ubrzano kupuju zemlju i nekretnine. A sve se to događa u pravno, politički i ekonomski neuređenoj državi kakva je BiH. Imam opravdan strah da država neće moći kontrolirati taj val koji ubrzano nadire. Masovni dolazak doseljenika s Bliskog istoka razvijat će negativne trendove u BiH. Kad sam upozoravao na tu opasnu pojavu, često su mi znali spočitavati da dižem buku bez razloga i pritom su mi davali primjere bogatih Arapa koji su kupovali nekretnine i ulagali u Velikoj Britaniji pa tamo, kažu, nitko od toga nije pravio problem. No Veliku Britaniju i BiH nikako ne možete uspoređivati, jer je Britanija uređena država koju nikada neće ugroziti jedan Arapin investicijom u nekretnine. Oni to mogu apsorbirati. Mi ne možemo. Tim više što tu nije riječ o masovnom dolasku bogatih Arapa koji sa sobom donose kapital i žele investirati u velike projekte koji donose nova radna mjesta i zaradu. Takvih je stvarno vrlo malo. Većina tih doseljenika pripadnici su srednjeg sloja koji tu dolaze da bi se nastanili jer im se BiH sviđa i koji kupuju kuće, farme, čak i grade čitave kvartove i vlastita naselja. U neka od tih naselja ne smijete ni ući. U BiH se masovno osnivaju fiktivne tvrtke koje uopće ne posluju, već služe isključivo za kupovinu nekretnina i zemljišta i ja opravdano sumnjam da se u tim poslovima preprodaje nekretnina vrti golem novac koji nekome donosi vrtoglavu zaradu. Ja sam arabist, i sam sam musliman, dobro poznajem tu kulturu i nitko mi ne može predbaciti da mrzim muslimane ili Arape. Ovo o čemu govorim je objektivna opasnost na koju upozoravam godinama, a doživljavam samo prijetnje i proglašavaju me antisemitom. Nemam ništa protiv toga da Arapi i muslimani s Bliskog ili Dalekog istoka dolaze u BiH i borave tu kao turisti. Ali nemojte im prodavati zemlju i nekretnine.

NACIONAL: U BiH postoji zajednica šijita kao manjinska muslimanska vjerska zajednica. Dobro je poznato da vehabije pripadaju sunitskoj većini i da sukob među tim dvjema islamskim sljedbama traje stoljećima. Može li se iz te činjenice izvući zaključak da isti krvavi sukobi između šijita i sunita kakvima svjedočimo na Bliskom istoku, uskoro neće biti rijetkost i na tlu BiH?

To je posve realna opasnost. Trebate znati da su autohtoni bosanski muslimani u svojoj duši Europljani i kozmopoliti. Odlazak u džamiju stvar je vjerske opredijeljenosti, no to ne znači da su Bošnjaci nasilni ili radikalni. Posve suprotno. No negativan utjecaj došljaka i ubrzana promjena demografske slike države, mogu u kratkom roku promijeniti situaciju. Na gore.