Poljska kompanija OT Logistics, čija je nesposobna uprava na čelu s bivšim šefom Jedrzejem Mierzewskim u samo godinu dana Luku Rijeka „bacila na koljena“ i 2018. godinu završila s gubitkom od gotovo 30 milijuna kuna, prije nekoliko dana je sitno povećala svoj vlasnički udio u Luci kupnjom 95.908 dionica Erste mirovinskog fonda. Za 3,3 milijuna zlota, oko 800 tisuća eura, koje će isplatiti u deset obroka zaključno s veljačom 2020. godine, kupili su 0,7% dionica i kao najveći pojedinačni dioničar drže 27,2% dioničkog paketa. Ovu transakciju, premda je relativno male vrijednosti, i sami su Poljaci, odnosno predsjednik Grupacije OT Logistics Radosław Krawczyk, označili važnom jer im daje jamstvo da Erste fond neće iskoristiti opciju prodaje dionica Luke Rijeka nekom trećem u sljedećih godinu dana, a neće ni aktivirati opciju ponude prodaje cijelog svog udjela OT Logistiscu iz važećeg međudioničarskog sporazuma, za što OT Logistics nema novca. Iz poljske kompanije istodobno su obavijestili da „vode razgovore i s hrvatskim mirovinskim fondom Allianz o ovom pitanju i očekuju ‘povoljno’ rješenje“. Ostvari li se i ta transakcija po jednakim pravilima kao ova s Ersteom, OT Logistics će ojačati svoju suvlasničku poziciju i prava koja iz nje proizlaze, što u složenim međuvlasničkim odnosima u Luci Rijeka nije zanemarivo. Upravni odbor OT Logisticsa o sklapanju ugovora s Erste fondom obavijestio je financijsku javnost na Varšavskoj burzi, Luka Rijeka pak o tome još nije izvijestila na Zagrebačkoj burzi.

Potez OT Logisticsa vrlo jasno pokazuje da se Poljaci, koji su početkom 2018. godine temeljem ranijeg sporazuma s našim mirovinskim fondovima, Ersteom i AZ-om, stekli operativnu kontrolu u Luci i postavili svog menadžera na čelno mjesto, ne namjeravaju odreći toga prava. Vrlo je vjerojatno da samo čekaju kraj godine i istek mandata Duška Grabovca, imenovanog za šefa Luke Rijeka nakon što je smijenjen Mierzewski, kako bi ponovno preuzeli upravljanje.

S obzirom na to da su se pokazali nedoraslima i nesposobnima za vođenje složenog lučkog sustava (ili su im namjere bile posve druge prirode), otvara se pitanje što bi to značilo za tu tvrtku koja je od šireg strateškog značenja za Hrvatsku. Treba podsjetiti da je poljska uprava na čelu s Mierzewskim, na što je Nacional prvi upozorio još u srpnju prošle godine, tek dva-tri mjeseca po preuzimanju upravljanja Lukom krenula u aktivnosti vezane uz prodaju pozadinskog terminala Luke na Škrljevu nudeći ga kineskoj kompaniji Mint Group za 130 milijuna eura, a usporedo s time razrađivali su plan prodaje udjela Luke Rijeka u kontejnerskom terminalu Brajdica. Za te poteze odobrenje Nadzornog odbora nisu imali. Koliko im se žurilo potvrđuje podatak da su bili spremni svojih 49% Brajdice prodati za stotinjak milijuna kuna, što je bio iznos znatno ispod realne vrijednosti. Usto, doveli su u pitanje dva važna projekta na terminalima Rijeka i Bakar, odnosno njihovo sufinanciranje europskim novcem iz CEF instrumenta. Na kraju, izravna posljedica njihove katastrofalne poslovne politike su pokazatelji o padu prometa u ovoj godini, jer u vrijeme kad je trebalo dogovarati terete za 2019., Poljaci su se bavili sami sobom zbog poslovnih potresa u matičnoj kompaniji koja je godinu završila s gubitkom od 25,5 milijuna eura. Legitimno je sumnjati u njihove dobre namjere u Luci Rijeka i uzeti si pravo zaključiti da je namjeravana prodaja imovine Luke Rijeka trebala financijski pomoći matičnoj kompaniji.

Na Luku Rijeka, iako je samo jedan od koncesionara na riječkom lučkom području, treba gledati kao na važnu kariku funkcioniranja riječkog prometnog pravca koji je za Hrvatsku od strateške važnosti. Drugim riječima, procjenjuje se da bi strateškim državnim interesima moglo štetiti ako bi se AZ mirovinski fond poveo primjerom Erste fonda i išao na ruku OT Logisticsu prodajom i jedne jedine dionice. Država s 25% plus jednom dionicom i portfelj mirovinaca – uz Erste i AZ, tu je i PBZ fond – jedina su garancija da se u mogućim spornim situacijama koje bi išle na štetu razvoja Luke i hrvatskih interesa, ako ne bude konsenzusa suvlasnika, Poljake preglasa. Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković nedavno je izjavio da sa svojom upravom Poljaci u Luci nisu „položili ispit“. Opravdano je pitati: zašto im ponovno dati šansu? Teško je očekivati da su sposobni osigurati sredstva za značajnija ulaganja koja su Luci nužna, u opremu i mehanizaciju, infrastrukturu. Zapravo je jedini pravi potez za Luku Rijeka, čije poslovanje Grabovac mora stabilizirati, da država i mirovinci nađu način za dokapitalizaciju kojom bi osigurali novac za potrebna ulaganja i pritom povećavajući vrijednost Luke umanje postotke vlasništva sadašnjih suvlasnika i u konačnici preuzmu upravljanje.