Objavljeno u Nacionalu br. 904, 28. kolovoz 2015.

Na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu, 67-godišnji argentinski pisac Ernesto Mallo predstavlja svoju knjigu ‘One koje plaču’

Na trećem Festivalu svjetske književnosti koji će se održati od 3. do 11. rujna u Zagrebu, hrvatskoj publici prvi put će se predstaviti 67-godišnji argentinski pisac Ernesto Mallo, i to 8. rujna na tribini “Razotkrivanje”, te 10. rujna na okruglom stolu “Osobne povijesti”. Radnja njegova romana “One koje plaču”, treće knjige o inspektoru Psetu Lascanu koju će objaviti nekoliko dana prije početka festivala, događa se tijekom 90-ih, za vrijeme vladavine predsjednika Carlosa Menema.

“On je bio odgovoran za lošu ekonomsku situaciju u Argentini. Uveo je neke mjere koje su favorizirale korporacije i bio je vrlo blizak s trgovcima drogom, a trgovanje drogom vrlo je blisko povezano s trgovanjem ljudima. Tada, ali i danas, trgovanje ljudima je drugi najveći i najbogatiji ilegalni biznis – nakon dilanja drogom. To je vrlo aktualna tema jer se danas puno ljudi nalazi u raznim oblicima ropstva. Zato sam želio o tome pisati. U romanu pišem o trgovanju ljudima za prostituciju, ali postoje i oni koji ljudima trguju zbog teškog rada ili krađe organa”, kaže Ernesto Mallo koji smatra da se situacija u Argentini odonda uopće nije promijenila. Dapače, kaže, vjerojatno je i gora.

“Imam osjećaj da danas na ovakve stvari nitko ne obraća pozornost i da su stvari čak još i gore. Najveći izazov u Argentini je taj da se postigne politička stabilnost i da se pojave vlade koje misle o budućnosti i razmišljaju dugoročno. Naši političari misle samo na kratko razdoblje, samo na ono što će napraviti za sebe u nekoliko godina, a ne na ljude ili zemlju. Ali čini mi se da to događa svugdje, a ne samo u Argentini”, govori Mallo.

Za današnju predsjednicu Argentine, Cristinu Fernández de Kirchner, koja je vlast naslijedila od supruga Nestora Kirchnera, Mallo nema riječi hvale. Smatra ju peronisticom, a vladavina te obitelji smatra se desničarskom i opterećenom korupcijom.

“Vrlo je teško ljudima izvan Argentine razumjeti što znači peronizam. To je više religija nego politička ideologija. Napravila je neke dobre stvari, ali i jako puno loših. Ne sviđa mi se njezin stil, previše personalizira svoj rad, a da ne govorim o tome da je populistica. Ali snažna ruka i jaka osoba na vlasti karakteristične su za Latinsku Ameriku, pa smo zahvaljujući lokalnim šerifima imali jako puno vojnih vladavina. Totalitarizam je nažalost sustav koji u Latinskoj Americi jako dobro poznajemo, preuzeli smo ga još od španjolskih konkvistadora”, pojašnjava Mallo i dodaje da je situacija u Latinskoj Americi, unatoč tome što neki pričaju o napretku, vrlo loša. Smatra da politika svih zemalja ide u lošem smjeru, da je sve gore i nije nimalo optimističan.

S obzirom na to da u Latinskoj Americi Katolička crkva ima najviše utjecaja i vjernika, za Nacional je otkrio svoj stav o njoj, ali i novom papi Franji, njegovu sunarodnjaku.

“Katolička crkva radi ono što je činila oduvijek, kozmetički mijenja neke stvari da ne bi morala mijenjati nešto veliko. Papa Franjo čini isto – govori da će on mijenjati neke stvari, najavljuje promjene, ali pritom ništa ne radi i ništa ne mijenja. On je jedan obični populist kao i svaki Argentinac na vlasti. Svi govore ono što ljudi žele čuti, ali ništa se neće promijeniti. Promjena bi se dogodila kad bi Crkva dopustila svećenicima da se žene, ili kad bi žene imale isti položaj kao i muškarci. Ljudi joj vjeruju, naravno, ali ne shvaćaju da je Crkva osnovana na temelju laži – da Bog postoji. Iz Crkve stalno ponavljaju isto – ovo je istina, Bog je stvorio ovo, ili napravio ono.

Da Bog postoji, morao bi biti prisutan na neki način, ali mi ga nigdje ne možemo vidjeti. Dakle, ta istina je zapravo samo namjera jednih da imaju moć nad drugima jer ti drugi vjeruju u to da Bog postoji, da ima života nakon smrti i da će biti nagrađeni ako rade stvari na način kako to želi Crkva. Sve to je pogrešno. Nisam religiozan, kao što ste primijetili, ali znam samo da je Bog u našim mislima, dakle postoji u nama”, pojasnio je Mallo koji je upravo završio i četvrti roman o Lascanu. Zove se “Konspiracija mediokriteta”, a prati Lascana kao mladog čovjeka i njegove početke. Radnja romana smještena je u 70-e, a Mallo piše o pokretu Alianza Anticomunista Argentina, takozvanoj skupini “trostruko A”, parapolitičkoj vladinoj organizaciji, a zapravo ekstremno desničarskom odredu smrti osnovanom u peronističkoj eri 1973., kao opozicija svemu lijevome a najviše komunizmu. Pseto Lascano će im se suprotstaviti, a uz njega će biti i njegova prva supruga.

‘I VI U HRVATSKOJ ZNATE ŠTO ZNAČI jaka vojska. U Argentini to je bilo organizirano tako da su ljudi uzeli oružje i počeli vladati. Dijelili su bogatstvo između sebe. Širili su strah i teror’

Kao i njegov lik Lascano – o čijim su avanturama iz prve dvije knjige već snimljeni filmovi u Argentini – tako je i Mallo u svojim mlađim danima bio buntovan. Bio je član lijevoga gerilskog pokreta Montoneros koji se 60-ih i 70-ih borio protiv vojne diktature.

“Bio sam jako aktivan tijekom vojne diktature i ostao sam bez mnogih prijatelja koji su tada izgubili živote. Kao član Montonerosa sudjelovao sam u oružanim borbama, bio sam u zatvoru, mučili su me, svašta sam proživio i bili su to grozni dani. Danas, kao pisac, osvećujem se tim ljudima tako da pišem kako su vladali i što su radili te pokušavam pojasniti svima da je tijekom diktature izgubljeno 30.000 ljudi, uglavnom mladih. Ne želim ih osuđivati, ali želim samo da se zna kakvi su ti dani bili. A bili su užasni. I vi u Hrvatskoj znate što to znači diktatura i jaka vojska. U Latinskoj Americi, u Argentini, to je bilo organizirano tako da su ljudi uzimali oružje i počeli vladati. Dijelili su bogatstvo između sebe. Širili su strah i teror da bi ostvarili neke ekonomske ciljeve”, ispričao je Mallo koji ne žali za tim dijelom svog života, ali nije ni pretjerano ponosan na njega. Prije svega zato što su, kaže, on i njegovi gerilci platili vrlo visoku cijenu za ništa, jer nisu ništa postigli. Ali ponosan je na to da je pokušao nešto promijeniti.

“Ljudi protiv kojih smo se borili umrli su jer je to bilo davno, neki su u zatvoru, ali ostaje žal za tim vremenima jer nismo uspjeli ništa promijeniti. Radio sam ono što je puno mladih činilo u tim vremenima i ne znam u kakve bi ekstreme ti ljudi otišli da ih nismo pokušali spriječiti. Tako da možda nije sve bilo uzalud, ne znam”, kaže argentinski književnik koji je osnovao književni festival Buenos Aires Negra!, čije je četvrto izdanje završilo prije dva tjedna. Mallo kaže da su festivali odličan način da se razgovora s publikom, pa je odlučio da će osnovati jedan jer Argentina, prije svega, ima veliku tradiciju u pisanju krimića.

“Prvi krimić na španjolskom jeziku napisan je baš u Argentini, imamo odlične pisce iako je tržište malo, ne samo u mojoj zemlji nego u cijeloj Latinskoj Americi. Ali postaje sve važnije i sve veće. Na festivalu smo, primjerice, u tjedan dana imali oko 30.000 posjetitelja”, rekao je Mallo koji je prvi roman “Ubojstvo u Židovskoj četvrti” napisao tek 2004. Prije toga je pisao drame za kazališta i scenarije.

No kad je u Argentini nastupila recesija, preteča onoga što će se dogoditi nekoliko godina kasnije u SAD-u i Europi, morao je nešto raditi. Nije bilo novca u kazalištima i odlučio je napisati roman koji je osvojio puno nagrada i imao je velik uspjeh, pa je Mallo nastavio pisati. Uspio je napisati taj prvi roman iako je imao velikih privatnih problema, a u to vrijeme čak je razmišljao o samoubojstvu. No danas se ne vraća na te dane i misli pozitivno, veseli se svakom trenutku i svakom novom romanu.