Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec kazao je u četvrtak u parlamentu da očekuje potporu svih političkih stranaka tekstu pisma kojim će vlada obavijestiti Europsku komisiju da namjerava tužiti Hrvatsku zato što ne želi implementirati arbitražnu presudu o granici.

“Očekujem da će sve parlamentarne stranke podržati odluku vlade da se Komisiji pošalje to pismo”, kazao je Erjavec pred početak sjednice vanjskopolitičkog odbora na kojemu se o tome raspravlja iza zatvorenih vrata.

Erjavec je rekao da je pismo adresirano na predsjednika Junckera i potpredsjednika Komisije Timmermansa i da ono znači početak procesnih postupaka u skladu sa 259. člankom ugovora o djelovanju  Europske unije i da je vlada odlučna da iskoristi sva pravna sredstva koja joj stoje na raspolaganju da dođe do implementacije koju Hrvatska ne poštuje zbog stajališta da je iz arbitraže izašla i da je odluka arbitara ne obvezuje jer je Slovenija kompromitirala taj proces.

Sjednici parlamentarnog odbora na kojemu Cerar želi dobiti “širu političku potporu” za svoj potez prisustvuje i sam premijer koji prilikom dolaska u parlament nije davao izjave.

O odnosima s Hrvatskom i arbitražnom sporu, posebno oko granice na moru, Cerar je govorio u srijedu u Kopru, na proslavi 7. ožujka koji se u Sloveniji slavi kao Dan pomorstva, istaknuvši poznate pozicije Slovenije oko arbitraže, granice na moru i odnosa s Hrvatskom.

Slovenija je u svojim strateškim opredjeljenjima uvijek poštovala i držala se pomorskog prava i međunarodnih pravila. I to je jedan od razloga zbog kojih je presuda arbitražnog suda glede granice na moru za Sloveniju i za Hrvatsku konačna i obvezujuća, kazao je u svom govoru na proslavi Cerar.

Dodao je kako će se Slovenija u pogledu prostorskih planova na moru i dalje kao osnove držati “međunarodnih pravnih normi” te da se nada kako će “taj put što prije izabrati i Hrvatska”.

Uz to, Cerar je kazao da njegova vlada kao jedan od prioriteta u razvoju vidi gospodarstvo i ekologiju te da je svjesna potrebe ekološke zaštite Jadranskog mora kao “zajedničkog dobra” i “neprocjenjivog bogatstva” koje treba čuvati i njime upravljati na održivi način.