Objavljeno u Nacionalu br. 1235, 26. prosinac 2021.

Bivši potpredsjednik austrijske vlade i osnivač udruge novinara Istočne i Jugoistočne Europe (SEEMO), ekskluzivno za Nacional govori o trenutačnoj burnoj političkoj situaciji u Austriji i na Zapadnom Balkanu te o političkim potezima hrvatskog premijera Andreja Plenkovića

Uz najstrože epidemiološke mjere u Europi i lockdown koji je trajao puna tri tjedna, kao i nasilne demonstracije antivaksera, u susjednoj Austriji posljednjih mjeseci događali su se pravi potresi na političkoj sceni.

Položivši 6. prosinca prisegu pred austrijskim predsjednikom Alexandrom van der Bellenom, novi kancelar postao je dosadašnji ministar unutarnjih poslova Karl Nehammer, ujedno i novi predsjednik Narodne stranke Austrije. Zamijenio je Alexandra Schallenberga, koji je tu dužnost obnašao od početka listopada, kada je najmlađi europski premijer, „čudo od djeteta“ Sebastian Kurtz dao ostavku na kancelarsku dužnost zbog optužbi za korupciju.

Državno tužiteljstvo za gospodarski kriminal i borbu protiv korupcije (WKStA) istoga je dana pokrenulo istragu protiv Kurtza i još devetero političara, među kojima su i njegovi bivši suradnici iz Narodne stranke, zbog sumnji na pronevjeru javnog novca, kojim su plaćali oglase u tabloidima u zamjenu za praćenje i favoriziranje Kurtza i njegove stranke u anketama. U samo dvije godine to je bila druga i očito posljednja ostavka mlade europske političke zvijezde koja je jednako brzo ugasla kao što je i zablistala.

Naime, Kurtz je prilično šokirao javnost kada je početkom prosinca najavio potpuno povlačenje s političke scene, a time i s mjesta predsjednika OVP-a, što je izazvalo domino efekt u vladi te je palo nekoliko ostavki, između ostalih i ministra financija Gernota Blümela. U međuvremenu je podrška Narodnoj stranci znatno pala, no ostali su na vlasti zahvaljujući podršci Zelenih, s kojima su u koaliciji.

O aktualnoj političkoj situaciji u Austriji, a i na Zapadnom Balkanu, tjednik Nacional razgovarao je s Erhardom Busekom, veteranom europske politike, bivšim potpredsjednikom austrijske vlade i uglednim članom Narodne stranke Austrije. Busek je bio i ministar znanosti i obrazovanja te dugogodišnji gradonačelnik Beča, a kao veliki prijatelj i zagovarač zemalja Zapadnog Balkana od 2000. godine bio je koordinator SECI-ja (Inicijative za suradnju u Jugoistočnoj Europi), posebni izaslanik austrijske vlade za proširenje EU-a, kao i koordinator Pakta o stabilnosti od 2002. do 2008.

Inicijator je i osnivač SEEMO-a (South East Europe Media Organization) – udruženja urednika i novinara medija iz Jugoistočne i Istočne Europe, unutar kojeg je utemeljio i godišnju nagradu za bolje razumijevanje u regiji, koja se dodjeljuje novinarima i medijskim stručnjacima. Zahvaljujući njegovu zalaganju 2014. godine osnovan je i međunarodni poslijediplomski specijalistički studij Europske interdisciplinarne studije u Centru za napredne studije Jugoistočne Europe (SEE CNS) na Sveučilištu u Rijeci.

‘Procijepljenost je u Austriji relativno visoka, preko 70 posto, no nama je cilj dostići zemlje poput Portugala, gdje je procijepljenost oko 90 posto. Možda će Austrija donijeti odluku o obveznom cijepljenju’

NACIONAL: U Austriji se posljednjih mjeseci događaju potresi na političkoj sceni; Sebastian Kurz, koji je pod istragom zbog korupcije, najavio je povlačenje iz politike, a ostavku je nakon toga dalo još nekoliko ministara. Jeste li iznenađeni „umirovljenjem“ najmlađeg premijera u EU-u i jeste li to očekivali?

Nisam iznenađen zato što on više nema nikakve šanse i trebao je otići. To sam rekao javno i to sam rekao i njemu. Mislim da je u kratko vrijeme ostvario priličan uspjeh – dvaput je izabran za kancelara, moja stranka osvojila je većinu, što mislim da i nije tako lako, ali sada na njega možemo zaboraviti. Napravio je i neke jako loše stvari, prije svega okružujući se u Vladi pogrešnim ljudima. To je stvarno bilo strašno. S njim je, kao što ste rekli, smijenjeno i nekoliko ministara, ali ne zbog korupcije, već zato što su nekvalitetni i nesposobni. Po meni, trebalo ih je i više smijeniti. Žao mi je jedino što je otišao ministar obrazovanja, jer on je jedini radio dobar posao.

NACIONAL: Kurtz je otišao zbog optužbi za korupciju, oko kojih se provode istrage. Svi su zapravo očekivali da će se izvući, kao i nakon prve ostavke, i vratiti na vlast, ali nije. Znači li to da je ta korupcija puno dublja i ozbiljnija nego što se mislilo?

Mislim da je za njega najveći problem bio što bi morao na sud, a poznavajući austrijski pravosudni sustav, ta suđenja trajala bi godinama. Pretpostavljam da će optužbe protiv njega djelomično biti teško dokazati, s obzirom na to da se radi o nekim rubnim aktivnostima. Za njega je puno veći problem pitanje koliko je znao o zapošljavanju i angažmanu određenih ljudi i je li moguće dokazati da je znao. Osim toga, naručivanje stranački naklonjenih anketa javnog mnijenja i medijskih oglasa koje je financirala vlada, potpisivao je ministar financija, a ne on. Dakle, njegov potpis nećete nigdje naći. Puno je ružnija priča kako je izbacio svog prethodnika na mjestu predsjednika stranke. Rekao bih da je on kao premijer bio zanimljiva mješavina osobina – donosio je neke odluke koje su bile dobre, međutim, pozadina svega jest da je želio ostati na vlasti, pod svaku cijenu. Jedna od dobrih odluka bila je ona o zabrani nošenja fašističkog znakovlja na Bleiburgu i ta nije imala nikakve veze s njegovom željom za vlašću. Gledano iz pozicije Austrijanaca i Europe, ta je odluka bila korektna.

NACIONAL: Za razliku od Austrije, u Hrvatskoj, koja je među tri najkorumpiranije zemlje EU-a, ostavke se ne daju tako lako. Svjedočili smo uhićenjima brojnih istaknutih članova HDZ-a optuženih za korupciju – posljednji slučaj je bivša ministrica regionalnog razvoja Gabrijela Žalac, no premijeru i predsjedniku HDZ-a ne pada na pamet zbog toga ponuditi ostavku. I OVP i HDZ članice su obitelji Europskih pučana. Kako to komentirate?

Nažalost, Europska pučka stranka nema neki utjecaj na unutarnje odluke svojih članica. To se najbolje moglo vidjeti u slučaju Viktora Orbána, za čiji Fidesz godinama nije bilo nikakvih sankcija dok sami nisu odlučili napustiti klub EPP-a. No što se tiče Hrvatske, u ovakvim slučajevima mislim da bi neke smjene bile vrlo korektne. Ipak, više volim biti kritičan prema svojoj vlastitoj zemlji – u kojoj postoji atmosfera „tihe korupcije“, kako je mi nazivamo. Mislim da je ona postojala u svakoj vladi, pa i u onima kojih smo bili dio. Prešutno se odobravaju neka „prijateljska“ pogodovanja i za to se nalaze različite izlike. A to onda i dovodi do ovakvih čudnih situacija.

NACIONAL: I u Hrvatskoj i u Austriji održane su brojne demonstracije protivnika cijepljenja i covid-potvrda. No protuepidemiološke mjere u Austriji puno su strože nego u Hrvatskoj. Koliko to šteti austrijskoj vladi?

Sigurno da šteti. Svjedočili smo relativno velikim demonstracijama u Beču, na kojima je sudjelovalo više od 40 tisuća ljudi. To je stvarno čudno za Austriju, jer mi doista nismo dugo imali tako širok pokret tako kritičan prema vladi, prvenstveno zbog cijepljenja i epidemioloških mjera. Osim toga, primjećujem da su birači postali ekstremno mobilni – odnosno, okreću se novim, antivakserskim strankama, od kojih jedna – Stranka ljudi, slobode i temeljnih prava – Menschen-Freiheit-Grundrechte – ima veliki uspjeh u Gornjoj Austriji i ušla je u Parlament na izborima ovog rujna sa 6 posto osvojenih glasova. S druge strane, uslijed pandemije, vjerujem da će rasti i broj onih koji više uopće ne žele izlaziti na izbore, jer im je dosta svega što se oko njih događa.

NACIONAL: Najavljeno je da će i nakon ukidanja lockdowna oni koji nisu cijepljeni biti ograničeni u kretanju. Očekujete li zbog toga nove napetosti?

Da, očekujem. Uključen sam u politički život Austrije preko 50 godina, no čini mi se da se razina agresije nikada nije popela tako visoko. Vjerujem da će doći do novih okršaja, zbog čega će se i atmosfera pogoršati. Možda pretjerujem kada kažem da smo na rubu građanskog rata, ali bojim se da postoje naznake procesa koji bi mogli dovesti do nečeg sličnog tome, odnosno, do nasilja. Od 1945. godine nismo imali tako kritičnu situaciju na ulicama u Austriji. Mislim da su na to uvelike utjecali internet i društvene mreže koje prenose mnoge dezinformacije, govor mržnje i dovode do agresije. U Austriji smo čak imali i demonstracije ispred bolnica. To je šokantno, to nije moja zemlja. Međutim, ni vlada ni stručnjaci nemaju nikakav drugi savjet. To je jedini način na koji se možemo boriti protiv novog vala pandemije. Ove stroge mjere uvelike podržava i struka, znanstvenici i epidemiolozi koji se bave covidom. Inače, procijepljenost je u Austriji relativno visoka, preko 70 posto, no nama je cilj dostići zemlje poput Portugala, gdje je procijepljenost oko 90 posto.

NACIONAL: Hoće li Austrija, kao i Njemačka, uvesti obvezno cijepljenje?

Mislim da rasprave koje se o tome vode u Njemačkoj mogu pomoći i Austriji da donese odluku o obveznom cijepljenju od 1. veljače sljedeće godine. Pratim i ono što se događa u Švicarskoj i čini mi se da su i oni na tom tragu iako nisu članica EU-a.

‘Vezano za ustaška obilježja, mislim da Andrej Plenković još računa na dio birača koje ne želi izgubiti. Dugo smo imali slične probleme i kod nas u Austriji jer se uvijek gledalo na desnicu i njihove reakcije’

 

NACIONAL: Novog premijera Karla Nehammera, koji je prije bio ministar unutarnjih poslova, smatraju „tvrdolinijašem“ kada su u pitanju migranti. Kako to komentirate i kakav je vaš stav o odnosu EU-a u cjelini prema migrantima?

Mislim da je kancelar potegao dobar potez – tvrdolinijaš će biti novi ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner, dok je on sam postao mekši u svojim izjavama o migrantima i mislim da je vrlo mudro krenuo tim smjerom. Koliko će to biti održivo, to ne mogu reći. No kada govorimo o Europskoj uniji, možete li mi reći postoji li ikakva europska migracijska politika? Ne postoji. Ipak, treba biti korektan i reći da je u ovom trenutku izuzetno teško učiniti nešto konkretno oko zajedničkog stava. Morate znati da sadašnja, kao i prethodne austrijske vlade ima podršku većine Austrijanaca kada su u pitanju zatvaranje granica, pushback i odvraćanje migranata. To je stvarnost i mislim da nema pozitivnih pomaka u korist migranata ni što se tiče javnog mnijenja, a ni politike.

NACIONAL: Hrvatska policija više puta je optužena za nasilje nad migrantima, a Republika Hrvatska nedavno je dobila presudu Europskog suda za ljudska prava zbog smrti male afganistanske migrantice Madine, koja je poginula pod vlakom nakon što je granična policija cijelu obitelj potjerala natrag u Srbiju. Je li to način ponašanja članice EU-a koja želi u Schengen?

Nažalost, oni se tako ponašaju zato što smatraju da slijede pravila Europske unije – iako time krše ljudska prava i prava na azil. Još je opasnije da neke političke snage rade na tome da se potpuno ukinu svi propisi unutar EU-a, a u tom slučaju imat ćemo sve manje Europske unije i sve manje Europe. Dotle se sve više članica brine isključivo o vlastitim interesima, mnoge od njih gledaju unazad, a ne unaprijed, a rasprave o tome što Europska unija stvarno znači gotovo da i nema. Zapravo, mnoge od članica i nisu za jedinstvenu Europu. Pogledajte što se događa s Poljskom i Mađarskom – nitko iz Bruxellesa ne odlazi tamo razgovarati sa studentima, novinarima, nevladinim udrugama. Imamo manje kontakata s tim zemljama nego ikad prije. A tamo je popularnost vlasti rasla upravo na antimigrantskim politikama. No da budem sasvim iskren, smatram da je pravi problem u tome što sadašnja Europska komisija, uključujući i predsjednicu Ursulu von der Leyen, nije baš dorasla zadatku. Nisu previše uvjerljivi u tome što rade.

NACIONAL: Austrijska vlada nedavno je odlučila ukloniti spomen-obilježje na Bleiburgu kojim se veliča fašistička NDH i zabraniti komemoraciju koja se tamo godinama održava. Zašto taj primjer ne slijedi hrvatska vlada?

Jako sam sretan što je austrijska vlada donijela takvu odluku. Ne znam zašto hrvatska vlada ne slijedi taj primjer, ali u njenu obranu mogu reći da je i Austriji trebalo jako puno vremena – od 1945. do danas – da stvori jasan stav o nacizmu i svojoj ulozi u Drugom svjetskom ratu, kao i onome što se događalo poslije. Zato nije čudno da takve rasprave i u Hrvatskoj i u Srbiji još uvijek traju. Naime, suočavanje s prošlošću ne događa se preko noći.

‘Možda pretjerujem kada kažem da smo na rubu građanskog rata, ali bojim se da postoje naznake procesa koji bi mogli dovesti do nečeg sličnog. Od 1945. godine nismo imali tako kritičnu situaciju u Austriji’

 

NACIONAL: Ipak, Hrvatska je članica EU-a i trebala bi poštovati europske vrijednosti, a jedna od temeljnih je antifašizam. Međutim, Vlada Andreja Plenkovića još uvijek nije donijela zakon o zabrani upotrebe ustaških pozdrava i obilježja, iako je još prije godinu dana načelno prihvatila tu inicijativu predstavnika židovske zajednice, kao i zastupnika srpske manjine koji podržavaju koalicijsku vladu. Kako to komentirate?

Mislim da Andrej Plenković još uvijek računa na dio birača koje ne želi izgubiti. Dugo smo imali slične probleme i kod nas u Austriji, jer se uvijek gledalo na desnicu i njihove reakcije. I mi trenutačno imamo problem sa svojim novim ministrom policije Gerhardom Karnerom, kojeg optužuju za antisemitizam i koji se već suočio s kritikama zbog muzeja u gradu Texingtalu, gdje je posljednjih godina obnašao dužnost gradonačelnika. Taj muzej posvećen je Engelbertu Dollfussu, štovatelju talijanskog fašizma koji je od 1932. do 1934. bio autoritarni vođa Austrije. Karner je prije nekih 13, 14 godina opravdavao postojanje tog muzeja, no nedavno je rekao da žali zbog toga, da je bio u krivu i da će sljedeće godine preurediti muzej. Dakle, trebalo mu je 14 godina da nauči svoju lekciju. A što se hrvatske vlade tiče, ako je potpredsjednik koalicijske vlade predstavnik srpske manjine, u kojem političkom pravcu oni gledaju?

NACIONAL: Od 2000. do 2008. bili ste koordinator Pakta o stabilnosti. Međutim, u regiji Zapadnog Balkana situacija je sve osim stabilna…

Svjedočimo nazadovanju u gotovo svim zemljama Zapadnog Balkana. I zato se zaista zalažem da damo podršku Sjevernoj Makedoniji, koja je provela reforme i napravila nekoliko koraka naprijed, kao i Albaniji, gdje više nisam siguran da se stvari dobro razvijaju, da konačno otvore pregovore za članstvo u EU-u. Treba utjecati i na Crnu Goru, da ne bi krenula pogrešnim smjerom. Što se tiče Srbije, tamo je na snazi Vučićev autokratski režim i smatram da je to uvjerenje kako on radi dobro za svoju državu, velika pogreška. Ne možete sjediti na dvije ili tri stolice istovremeno – s jedne strane tvrditi da želite članstvo u EU-u, a s druge strane politički i na sve ostale načine surađivati s Rusijom i Kinom. Mislim da bi EU trebao prestati podržavati Vučića – u svakom smislu. I ekonomski i politički. Problem je što u Srbiji više nema opozicije. Nije dovoljno da se bune samo nevladine udruge, jer ekologija nije isto što demokracija.

NACIONAL: Osobito je napeto u BiH, gdje predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik intenzivno radi na razbijanju cjelovite Federacije i odvajanju institucija i vojske Republike Srpske od federalnih. Hoće li BiH preživjeti kao država i je li EU dovoljno aktivan na tom prostoru ili prepušta inicijativu SAD-u?

Nažalost, Bosna i Hercegovina je lažna država koja nikada nije ni zaživjela, pa je u tom smislu pogrešno govoriti o tome hoće li preživjeti. No iako sam veliki pobornik Europske unije i Europe, u ovakvim situacijama uvijek više vjerujem Amerikancima.

NACIONAL: Postoji li realna opasnost od oružanog sukoba i funkcionira li Daytonski sporazum, potpisan prije 25 godina?

Ne mislim da je itko tamo ponovo spreman na ratovanje. Međutim, činjenica je da Dodik radi sve kako bi razbio BiH na komadiće. Kao što je poznato, međunarodna zajednica – prije svega SAD, uz potporu EU-a – do sada je činila sve da BiH ostane unutar Daytona. Naime, nemaju recept za ono što bi se moglo dogoditi nakon raspada. Međutim, ja se u posljednje vrijeme sve više zalažem za novi Daytonski sporazum uz pomoć kojeg bi se pokrenuo novi razvoj BiH. No čini mi se da je problem u tome što ne postoje snage unutar same zemlje koje to podržavaju i koje bi to mogle provesti. Svi aktualni političari dio su sustava, ukopani u svoje nacionalne stranke i pozicije. I zato u razgovoru s predstavnicima SAD-a, EU-a i europskih vlada ističem nešto što možda nije popularno – a to je da bez pomoći međunarodne zajednice pomaka tamo neće biti. Ne sviđa mi se ovo što su reći, ali smatram da će biti nužno da se SAD i EU aktivnije uključe u rješavanje situacije i izvrše pritisak na izgradnju nove forme BiH. Ponekad se šalim i kažem da bi se ta nova forma trebala temeljiti na staroj formi, koja je postojala u BiH prije Prvog svjetskog rata, u doba Austro-Ugarske Monarhije. Bilo je to uspješno razdoblje za BiH – i u kulturnom i u ekonomskom smislu, a svi su narodi živjeli u međusobnom miru i kohabitaciji.

NACIONAL: U tom kontekstu, kako komentirate izjave hrvatskog predsjednika Milanovića vezane uz BiH?

Ne bih želio komentirati poteze hrvatskog političkog vodstva, ali jedino mogu primijetiti da imate puno ekscentričnih ljudi u regiji.

NACIONAL: Godinama ste se aktivno zalagali za slobodu medija u regiji. Po mnogima, situacija je gora nego devedesetih – u Hrvatskoj HDZ potpuno kontrolira javnu televiziju, nezavisne medije uništava se tužbama, a radijske frekvencije dodjeljuju se mafiji… Zašto europske institucije ne izvrše pritisak na hrvatsku vladu da se ponaša u skladu s europskim vrijednostima?

Jako sam razočaran jer na tom planu vidimo veliki nazadak. Davno sam utemeljio nagradu Busek za doprinos pomirenju u regiji. Namjera mi je utemeljiti novu nagradu, ali iskreno, ne znam u kojem bismo smjeru trebali ići. Razočaran sam i pasivnošću europskih institucija. Oni konstatiraju kakva je situacija i to stave u svoja izvješća. To je idiotsko ponašanje za koje su odgovorni i europski službenici, osobito oni u Europskoj komisiji. No ne smijemo izgubiti nadu. Nisam pobornik rezignacije.