Rezultat nedjeljnog turskog referenduma o ustavnim promjenama nije onakav kakvom se Recep Tayyip Erdogan nadao. Pobjeda je bila tješnja nego li je itko očekivao, a turska oporba bučno prigovara da se radi o prijevari.

Vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) evidentno je podbacila i čak njezine najvjernije pristaše otvoreno su razočarane s dobivenih jedva nešto preko 51 posto glasova, što umjesto jasne i nedvojbene pobjede otkriva duboko podijeljenu naciju.

“Ovo je veliki udarac za AKP. Pobijedili su za dlaku”, kaže Elmira Bayrasli, profesorica na njujorškom koledžu.

“Pola zemlje je glasalo protiv, a Erdogan ne može ignorirati činjenicu da je izgubio Istanbul, Ankaru i Izmir, tri najveća grada u zemlji”, dodaje Bayrasli.

Washington Post u članku pod naslovom “Velika podjela” posebno ističe da je Erdogan u više od 20 godina političke karijere prvi put izgubio Istanbul, grad u kojem je počeo politički uspon kao gradočelnik.

Tijesna pobjeda još i više čudi s obzirom na atmosferu u kojoj se odvijala kampanja. Većina medija u zemlji pod vladinom je kontrolom i navijački se odnosila prema referendumu, a u zemlji je i dalje na snazi izvanredno stanje, proglašeno nakon pokušaja puča prošle godine.

“Razlika u broju glasova je prilično iznenađujuća”, rekao je Howard Eissenstat, profesor povijesti na njujorškom svučilištu St Lawrence.

“U slobodnom okruženju, bez atmosfere straha, bez medijskog pritiska, mislim da je očito da bi Erdogan glatko izgubio”, dodao je.

Erdogan je uoči referenduma govorio kako je prijelaz na predsjednički sustav, kojim on dobiva široke izvršne ovlasti, nužan za stabilizaciju zemlje. Kako će to ostvariti ako je pola zemlje glasalo protiv?

“Mislim da će ovakav rezultat donijeti suprotno, odnosno povećati polarizaciju. Cijena stabilne vlade bit će nestabilno društvo”, smatra Ozgur Unluhisarcikli, ravnatelj podružnice Marshallove zaklade u Ankari.

Unluhisarcikli naglašava da je Erdogan obilno koristio državna sredstva u kampanji, a njegovi su nastupi bili u cijelosti prenošeni na državnim i komercijalnim televizijama.

Oporbi ne samo da je bio uskraćen pristup u medijima nego su im ponekad mjesne vlasti lojalne Erdoganu uskraćivale skupove koristeći se ovlastima koje im omogućava izvanredno stanje.

“Ako ljudi ne mogu održavati skupove, onda to nema veze sa slobodnim izborima”, kaže Unluhisarcikli.

Oporba ne priznaje rezultate. Političar Meral Aksener otvoreno kaže da je izborno povjerenstvo mijenjajući pravila usred glasanja “počinilo zločin”.

“Erdogan je dobio ono što je htio, ali ne onako kako je htio”, kaže Asli Aydintasbas iz Europskog vijeća za vanjske poslove.

“Želio je veću razliku. Ljudi sada propitkuju legitimnost procesa”, dodala je.

Istodobno, rezultat je i ‘hladan tuš’ Erdoganovim nastojanjima da proširi protueuropske osjećaje u Turskoj.

Eissenstat sumnja da će doći do zatopljenja odnosa Ankare i Bruxellesa nakon završetka kampanje. Prvi znaci održavanja napetosti pojavili su se odmah jer je Erdogan odmah nakon proglašenja pobjede obećao referendum o vraćanju smrtne kazne. Takav potez automatski bi značio prekid pregovora s EU.

Aydintasbas sugerira da Europa mora biti oprezna u odnosima s Turskom. “Većina Turaka nije nasjela na poruku da je Europa neprijatelj. Turska javnost ne smije biti kažnjena za protueropsku politiku svog vođe”, rekao je.