Uspon turskog lidera Recepa Tayyipa Erdogana na vlast započeo je političkim posljedicama potresa u Izmitu 1999. godine. Kada je početkom ove godine još jedan razorni potres opustošio velike dijelove jugoistočne Turske, mnogi su promatrači očekivali da će se time zaokružiti predsjednikova dva desetljeća vladavine.

Uspio je opstati

Umjesto toga, čini se da je Erdogan opstao. Prvi krug predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Turskoj 14. svibnja doveo ga je na vodeći položaj u utrci u kojoj su analitičari predviđali da bi mogao ostati bez svoje pozicije, piše CNN.

Osvojio je gotovo pet postotnih bodova prednosti u odnosu na svog glavnog suparnika, oporbenog čelnika Kemala Kilicdaroglua, a ostao je manje od pola postotnog boda ispod praga od 50 posto koji je potreban za pobjedu. Njegov parlamentarni blok osvojio je komotnu većinu u zakonodavnom tijelu, prenosi Index.

Ovog tjedna trećeplasirani predsjednički kandidat Sinan Ogan javno je podržao Erdogana, dodatno povećavajući njegove šanse protiv Kilicdaroglua u drugom krugu izbora u nedjelju.

Posrnulo gospodarstvo i loš odgovor na potres

“Ljudi će biti oni koji će ustoličiti kraljeve, a kada ljudi odluče, vjerujem da će stati uz one koji su uspješno služili turskom narodu posljednju 21 godinu”, rekao je Erdogan prošli tjedan za CNN.

Tijekom tog intervjua turski predsjednik se pokušao predstaviti u boljem svjetlu, zaobilazeći višegodišnju financijsku krizu u zemlji i pogreške svoje vlade u operacijama spašavanja nakon katastrofalnog potresa u veljači.

Označio je 74-godišnjeg Kilicdaroglua kao političkog amatera. Dva suparnika oblikovala su svoje kampanje kroz niz kontrasta. Dok je Erdoganu cilj bio pokazati svoje političko umijeće i hvaliti tursku obrambenu industriju koja brzo raste, Kilicdaroglu se predstavio kao suštinski tehnokrat: tih, pribran i pomirljiv.

Šest desničarskih i ljevičarskih oporbenih skupina ujedinilo se iza Kilicdaroglua u pokušaju bez presedana da svrgnu sadašnjeg predsjednika i bace široku mrežu na turske birače. Nadali su se da će iskoristiti nezadovoljstvo javnosti zbog posrnulog gospodarstva i posljedica potresa. S druge strane, Erdogan se usredotočio na ponovno jačanje svojih konzervativnih uporišta.

Javne demonstracije

Obojica su zaključila svoje predizborne kampanje sličnim javnim demonstracijama. Erdogan se molio u Aji Sofiji, istanbulskoj džamiji i bivšoj crkvi koju je turska vlada 1934. pretvorila u muzej iz poštovanja prema bizantskoj i osmanskoj povijesti. On je kontroverzno poništio tu odluku 2020. godine, što je jedan od mnogih populističkih poteza koji su začinili njegovu karijeru.

Kilicdaroglu je obilježio predvečerje glasanja polaganjem cvijeća na grobu Mustafe Kemala Ataturka, utemeljitelja Turske Republike koji je predvodio sekularizaciju zemlje. Činilo se da to odražava sve dublju polarizaciju Turske.

Vjerski žar iz Erdoganove potpore

Vjerski žar prožima većinu Erdoganove potpore. Čini se da je ona jedva narušena posrnulim gospodarstvom ili vladinim šablonskim odgovorom na potres, koji pogoršavaju tragediju koja je odnijela više od 50.000 života u Turskoj i susjednoj Siriji.

Izvan sjedišta stranke AK u noći prvog kruga predsjedničkih izbora taj je vjerski osjećaj bio raširen. “Bojim se. Zabrinuta sam da će izgubiti. Brinem se da će netko drugi pobijediti. Brinem se jer smo muslimani i želimo da nam musliman bude predsjednik”, rekla je Seda Yavuz, vidno nervozna Erdoganova pristalica.

“Vjerujem turskom narodu. Vjerujem da će on pobijediti”, rekla je Gozde Demirci za CNN. “Ovo je sloboda”, rekla je strastvena Demirci, pokazujući na svoju maramu. Erdogan je ukinuo ograničenja nošenja hidžaba u javnom sektoru 2013. godine, pozdravljajući to kao kraj “mračnog vremena”.

“Ovu slobodu imam zbog njega”, nastavila je Demirci. “Oporba ovo ne želi. Oni ne žele slobodu.”

“Analitičari javnog mnijenja i zapadni mediji nisu dobro uočili tu potporu sadašnjem predsjedniku”, rekao je za CNN Mehmet Celik, urednik novina Daily Sabah, koje podržavaju Erdogana.

“Mislim da je došlo do promjena u biračkom tijelu koje je potaknulo Erdoganov rezultat. Unatoč svim izazovima uspio je skupiti 49.5 posto glasova, bez obzira na to što je na vlasti već 21 godinu. Postoji taj zamor, ali on je i dalje vrlo popularan”, rekao je Celik.

Erdoganovi kritičari tvrde da je on dodatno potaknuo svoju bazu iznošenjem nepotkrijepljenih optužbi o oporbenom taboru. Optužio je Kilicdaroglua za tajni dogovor s kurdskim terorističkim skupinama i više puta je oporbenog vođu – pripadnika liberalne muslimanske alevitske manjine – nazvao nedovoljno dobrim muslimanom.

“Ova strategija ‘nedovoljno dobrog muslimana potpomognutog teroristima’ dopala se desničarskim glasačima za koje se mislilo da će glasati za Kilicdaroglua”, rekao je Soner Cagaptay, viši suradnik na Washingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku.

Cagaptay tvrdi da Erdoganova poruka nije imala odjeka u turskim velikim gradovima i na relativno bogatoj južnoj obali, gdje se većinom glasalo za oporbu, ali je dobio potrebnu potporu u siromašnijim dijelovima zemlje, točnije u središnjim regijama i na obali Crnog mora.

“Tamo je potpora Kilicdarogluu bila prigušena jer ga nisu odabrali desničarski birači čije su ga vlastite stranke podržavale”, rekao je Cagaptay.

Erdoganove izborne poruke pojačane su njegovim širokim utjecajem na turske medije, tvrde kritičari.

“Predsjednika Erdogana ne treba podcjenjivati jer on uvijek koristi političke taktike na vrlo zao način. Koristeći državne resurse i ukupnu medijsku moć osigurao je svoju jedinstvenu poziciju u političkoj igri. Situacija nije bila poštena”, rekao je Seren Selvin Korkmaz, izvršni direktor instituta IstanPol sa sjedištem u Istanbulu.

Prvi put drugi krug predsjedničkih izbora

Ipak, predsjednik je u ukupnoj silaznoj putanji. Nedjeljni drugi krug izbora je prvi drugi krug predsjedničkih izbora ikad održan u Turskoj. Godine 2019. Erdoganova vladajuća stranka izgubila je velike gradove na izborima za gradonačelnike, uključujući i njegov rodni grad Istanbul. Dana 14. svibnja većina glasova u Istanbulu otišla je opoziciji.

Erdogan je navodno jednom rekao: “Ako izgubimo Istanbul, gubimo Tursku.” A politički status najvećeg grada u zemlji osobno je bolna točka u predsjednikovoj karijeri.

“Stvarno mu je stalo do toga da osvoji Istanbul. On voli Istanbul jer simbolizira otomansku moć i njegovu viziju moći… On želi Tursku ponovno učiniti velikom. On želi obnoviti osmansku veličinu”, rekao je Cagaptay.

“Pitanje nije hoće li pobijediti u nedjelju, nego kakva će to pobjeda biti”

Zasad se čini da će Erdogan preživjeti političke i tektonske promjene u Turskoj. Također je obećao pojačati politiku koja je učvrstila njegovu vladavinu, ali je pogoršala trenutne nevolje u zemlji.

“Pitanje nije hoće li pobijediti u nedjelju, nego kakva će to pobjeda biti”, kaže Cagaptay.

Ako Erdogan uvjerljivo pobijedi, dodao je Cagaptay, neortodoksna ekonomska politika, manjkava vladavina prava i završetak društvene autonomije past će u drugi plan.