Objavljeno u Nacionalu br. 706, 2009-05-26

HRVATSKI SKANDAL s uhođenjem u tvrtkama u vlasništvu Deutsche Telekoma samo je dio šire afere: u Njemačkoj se priprema optužnica protiv bivše uprave, a navodno će bivši šef nadzornog odbora postati svjedok pokajnik

Od sredine prošlog tjedna u Hrvatskom telekomu vlada krizno stanje: svi članovi uprave i menadžeri brinu jesu li i oni proteklih godina bili pod nadzorom svojih njemačkih šefova iz Deutsche Telekoma, koje bi informacije iz njihova privatnog života mogli svakog trenutka osvanuti u javnosti te kolika je potencijalna poslovna šteta za obje kompanije. Iako to nitko ne želi priznati, unutar HT-a već tjedan dana vlada šok, zabrinutost ali i nepovjerenje prema svakom njemačkom menadžeru. Budući da iz njemačke centrale danima nije došlo nikakvo očitovanje o aferi koju je prošlog tjedna otkrio njemački poslovni magazin HandelsBlatt, uprava Hrvatskog telekoma oformila je posebni krizni stožer koji danonoćno radi na cijelom slučaju. U njemu su uključeni pravnici, tehničari, PR stručnjaci i voditelji odjela sigurnosti: po nalogu vrha HT-a istraženo je jesu li tehnički resursi hrvatske telekomunikacijske mreže bili korišteni u ilegalnom špijuniranju, no utvrdilo se da nisu.

U petak poslijepodne u Bonn je u ime HT-a odaslano ljutito pismo Ivice Mudrinića u kojem on zahtijeva odgovore na sva pitanja vezana uz nezakonito praćenje zaposlenika Hrvatskog Telekoma. Cjelokupni menadžment HT-a uvrijeđen je i ljut na njemačke šefove jer su o cijelom slučaju saznali iz medija, a da im iz Bonna nitko nije objasnio o čemu se točno radi. U upravi HT-a također se razmatra na koji način ta tvrtka može pomoći oštećenim osobama koje bi od centrale u Bonnu sudskim putem mogle tražiti višemilijunske odštete, a nije isključeno ni da HT zatraži financijsku odštetu od DT-a. Iako se dosad u njemačkim medijima to nije spominjalo, kako ističu Nacionalovi izvori, predsjednik uprave HT-a navodno uopće ne sumnja da je i on bio praćen i špijuniran. Naime, svih proteklih godina njemački su vlasnici često nadzirali i kontrolirali poslovanje HT-a i njegove uprave, ali se dosad nije znalo da su te kontrole jednim dijelom bile posve ilegalne. Zanimljivo je da se slučaj praćenja nekolicine menadžera HT-a vremenski poklapa s velikom supervizijom rada uprave HT-a tijekom 2003. i 2004. godine, kad se spekuliralo da Nijemci namjeravaju smijeniti šefa HT-a Ivicu Mudrinića. Konzultantska tvrtka PriceWaterhouseCoopers tada je sastavila interno izvješće u kojem se predlaže smjena tadašnje članice uprave HT-a Ivane Šoljan, ali i predsjednika uprave Ivice Mudrinića. Sudeći po tom izvješću, istražitelji koje je u Hrvatsku poslao njemački koncern posebno su istraživali rad tadašnjeg voditelja TK centra Split Jurja Buzolića, člana uprave HT-a Eugena Schulza i Brenta Muckridgea iz Direkcije za logistiku.

Sva trojica ubrzo su otišla iz HT-a, a Schulz je zbog korupcije pritvoren u Njemačkoj. Iz današnje perspektive, nije nemoguće da su ilegalni špijuni imali zadatak pronaći nešto kompromitirajuće što bi njemački šefovi iskoristili da ‘nagovore’ neke menadžere da se samovoljno povuku iz kompanije. Tih godina tadašnji čelnici DT-a pokušavali su na razne načine promijeniti vodstvo HT-a, pa su, između ostalog, u listopadu 2004. inicirali istragu koju je vodio MUP-ov odjel gospodarskog kriminala. Budući da su bili svjesni da je Ivica Mudrinić dobro povezan s hrvatskim političarima i vladom, Nijemci su u nekoliko navrata pokušali doprijeti do premijera Ive Sanadera mimo Mudrinićeva znanja. Kako ističu Nacionalovi izvori iz HT-a, u toj kompaniji zasad ne povezuju legitimne njemačke revizije koje su se periodično događale s ilegalnim praćenjima i prisluškivanjima vodstva HT-a. Isto tako, premda se povremeno spekuliralo o Mudrinićevoj smjeni, takve su priče posve utihnule nakon što je on dobio i treći mandat na čelu HT-a.

Ipak, iako postoje čvrste indicije da su neki zaposlenici HT-a doista bili nadzirani, pravna bitka oštećenih zapravo je vrlo neizvjesna, jer je zbog proteka vremena i vjerojatnog uklanjanja papirnatih tragova teško dokazati tko je bio naručitelj a tko konkretni izvršitelj spornih aktivnosti. Prema nekim izvorima, prošlotjedne informacije o špijuniranju zaposlenika HT-a prošlog su tjedna u njemačke medije navodno procurile iz njemačkog državnog odvjetništva, koje je zaključilo da su špijunske aktivnosti Deutsche Telekoma u Hrvatskoj po njemačkim zakonima već pale u zastaru, pa je jedini način svojevrsnog kažnjavanja te kompanije bilo da se s tim upozna javnost.

Za njemačku telekomunikacijsku kompaniju dodatno je neugodno to što se dugogodišnja afera špijuniranja prošlog tjedna povećala i po opsegu i po karakteru: dok se proteklih godina pretpostavljalo da su se ilegalna špijuniranja Deutsche Telekoma događala samo unutar Njemačke, sad je postalo jasno da se to događalo i u drugim zemljama – dosad su otkriveni slučajevi u Hrvatskoj, Mađarskoj, Makedoniji i Sloveniji, a to pak otvara mogućnost da je to bila praksa i u ostalim zemljama u kojima Deutsche Telekom posluje. Isto tako, vrh Deutsche Telekoma dosad je priznavao tek da su se analizirali ispisi telefonskih brojeva različitih osoba, a najnoviji slučajevi pokazuju da se išlo i mnogo dalje – degutantni opisi privatnog života nadziranih osoba pokazuju da su one bile i fizički praćene, a vjerojatno i snimane i prisluškivane. Prema nekim izvorima, špijuni su imali uvid i u bankovne račune i porezne prijave nadziranih osoba, što otvara mogućnost da su u ilegalne aktivnosti bili uključeni i pojedinci iz njemačkih banaka i državnih institucija.

Prave razmjere ove njemačke telekomunikacijske afere desetljeća bit će moguće sagledati tek kad Državno odvjetništvo u Bonnu objelodani rezultate velike istrage koja traje već godinu dana. Prema izvorima iz Njemačke, viši državni tužitelj Friedrich Apostel već sad ima dokumentaciju od gotovo osam tisuća stranica, a nominalno su za nezakonite špijunske operacije Deutsche Telekoma dosad identificirana trojica bivših šefova te tvrtke: nekadašnji šef Uprave Kai-Uwe Ricke, šef Nadzornog odbora Klaus Zumwinkel i bivši šef Odjela sigurnosti Klaus Trzeschan. Prema pisanju njemačkih medija, odnedavno se na udaru njemačkog državnog odvjetništva našao i čelni čovjek Deutsche Telekoma Rene Obermann, kojeg se neformalno sumnjiči da se trudio zataškati sporne aktivnosti svojih prethodnika.

A cijeli slučaj u Njemačkoj traje već punih devet godina, i u tom periodu moćni čelnici Deutsche Telekoma naručivali su prisluškivanja i praćenja mnogih ljudi: novinara, predstavnika sindikata, članova uprave i nadzornog odbora, menadžera i zaposlenika. Za takve ilegalne aktivnosti koristili su poseban odjel Deutsche Telekoma zadužen za sigurnost, u kojem se tradicionalno zapošljavaju bivši pripadnici zapadnonjemačke obavještajne službe BND. Neposredni izvršitelji spornih poslova bili su zaposlenici privatnih detektivskih agencija u Njemačkoj, u kojima su mahom bivši pripadnici istočnonjemačkih tajnih službi.

Prije nekoliko godina otkriveno je da prvi dokumentirani slučaj nezakonitog nadzora Deutsche Telekom provodio još u proljeće 2000. godine. Tasso Enzweiler, istraživački novinar iz poslovnog magazina ‘Financial Times Deutschland’ dugo je bio trn u oku uprave DT-a jer je često u svojim člancima objavljivao kompromitirajuće podatke o tvrtki. Hans-Jurgen Knoke, tadašnji šef sigurnosti u DT-u tek je osam godina kasnije njemačkim medijima potvrdio da je Enzweiler bio praćen, a za to je angažirana jedna detektivska agencija, čiji su djelatnici čak uspjeli upasti u novinarev ured gdje su tajnom kamerom snimali dokumente na kojima je Enzweiler radio.

Taj, kao i mnogi drugi slučajevi, dugo je bio skrivan od javnosti a u međuvremenu su se očito nastavila špijuniranja svih koje je tadašnji vrh Deutsche Telekoma označio kao ‘sigurnosnu prijetnju’. Iako je riječ o teškim povredama ljudskih prava, čelništvo DT-a i danas sve te aktivnosti pokušava opravdati tvrdnjama da im je jedini i isključivi cilj bilo zaustaviti curenje tajnih informacija u javnost. U tom periodu na meti uprave DT-a našli su se mnogi: novinari njemačkih poslovnih časopisa, članovi uprave i nadzornog odbora, menadžeri pa čak i predstavnici sindikata. Klupko špijunskih aktivnosti počelo se odmatati tek u svibnju 2008. godine, kad je predsjednik uprave Deutsche Telekoma Rene Obermann javno priznao da su se proteklih godina događali sporni slučajevi. Te aktivnosti potom su odmah pripisane nekadašnjim čelnicima tvrtke, Klausu Zumwinkelu i Kai-Uweu Rickeu. Ipak, ubrzo je otkriveno da je Obermann najmanje godinu dana bio upoznat s ilegalnim aktivnostima svojih prethodnika i da ih nije prijavio nadležnim njemačkim institucijama, kao i to da se vrh Deutsche Telekoma na sve načine trudio zataškati aferu. U tome ih je zapravo spriječio jedan bizarni slučaj iz 2007. godine.

Naime, jednog travanjskog jutra 2007. u ured Renea Obermanna, koji je na čelnoj funkciji DT-a bio manje od pola godine pristigla je alarmirajuća telefax poruka. Bio je to dopis vlasnika jedne privatne njemačke detektivsko-konzultantske tvrtke u kojem je on od nove uprave tražio da mu napokon isplate dug za ‘usluge’ koje je njegova tvrtka obavljala za Obermannove prethodnike. U krugu svojih suradnika Obermann je naložio internu istragu kojom su utvrđene različite špijunske aktivnosti koje sežu do 2000. godine, no pravnici su ga uvjerili da to treba ostati interni problem tvrtke, te da u cijelom slučaju nema ničeg nezakonitog što bi trebalo prijaviti njemačkim institucijama. U međuvremenu, Obermann je, po vlastitom priznanju, od zaposlenika u centrali Deutsche Telekoma o špijuniranjima dobio dodatne informacije i tijekom ljeta 2007. godine, ali je i dalje o tome šutio.

Ipak, priča o ilegalnim špijuniranjima polako se počela spominjati među novinarima – prema nekima, informacije o tome su procurile iz same tvrtke, dok drugi smatraju da je o tome iz osvete progovorio i vlasnik detektivske agencije kojem DT još uvijek nije platio ispostavljenu fakturu. Početkom svibnja prošle godine čelništvo Deutsche Telekoma dobilo je informaciju da njemački magazin «Spiegel» već mjesecima istražuje cijelu aferu i da je pitanje dana kad će mutni poslovi DT-a izaći u javnost. Obermann je odlučio preduhitriti medije i u potpunoj tajnosti je posjetio ured njemačkog državnog tužitelja gdje je podnio prijavu protiv nepoznatih počinitelja koji su unutar Deutsche Telekoma godinama naređivali prisluškivanja. Taj njegov postupak trebao je poslužiti kao lukava taktika kojom bi DT, jednom kad se afera nađe u javnosti, mogao tvrditi da je zahtjev za istragom potekao iz same kompanije.

Po svemu sudeći, državnog tužitelja Friedricha Apostola ponašanje Obermanna i uprave DT-a nije odviše impresioniralo: 29. svibnja 2008. ujutro u centralu DT-a u Bonnu upali su državni istražitelji koji su u raciji pročešljali sve urede njemačkog telekomunikacijskog diva, a neugodnog ispitivanja nije bio oslobođen ni sam Obermann. U istrazi je otkriven velik broj internih dokumenata koji su pokazivali da je ilegalno špijuniranje u DT-u godinama bila uobičajena praksa: osim različitih ‘izvješća’, poput onog o zaposlenicima Hrvatskog telekoma koje je prošlog tjedna doprlo u javnost, državni su istražitelji pronašli i niz plaćenih i neplaćenih računa koje su upravi DT-a ispostavljale različite ‘konzultantske’ tvrtke i detektivske agencije. Uprava DT-a sve je sporne poslove uporno svaljivala na nekadašnje čelnike kompanije Kai-Uwea Rickea i Klausa Zumwinkela.

Budući da je riječ o velikoj i osjetljivoj istrazi, ne čudi da njemačko državno odvjetništvo na slučaju radi već punih godinu dana. Osim Rickea i Zumwinkela nad kojima se provodila istraga, 17. prosinca prošle godine uhićen je i Klaus Trzeschan, bivši šef sigurnosti Deutsche Telekoma koji je zbog istrage navodno namjeravao pobjeći iz Njemačke. Posljednjih mjeseci istraga cijelog slučaja intenzivirala se i navodno će njemački tužitelji vrlo skoro izaći u javnost s rezultatima. Iako o tome nitko ne želi javno govoriti, čini se da je njemačko državno odvjetništvo našlo svojevrsnog pokajnika – po nekim izvorima, riječ je o Klausu Zumwinkelu, bivšem predsjedniku Nadzornog odbora Deutsche Telekoma. Taj je bivši ugledni menadžer, naime, još u veljači 2008. uhićen zbog utaje poreza, jer je otkriveno da je preko zaklade u Liechtensteinu pokušao ‘oprati’ nekoliko milijuna eura. Iako mu se zbog toga mogla dosuditi i višegodišnja zatvorska kazna, mnogima u Njemačkoj zanimljivo je da je on u sudskom procesu koji se krajem siječnja ove godine vodio pred Zemaljskim sudom u Bochumu prošao vrlo blago – budući da je priznao krivnju i platio utajeni porez, osuđen je tek na dvije godine zatvora uvjetno i na novčanu kaznu od milijun eura, što mu kao bogatašu nije bio nikakav problem. Zbog toga postoje sumnje da je došlo do tajnog dogovora Zumwinkela i Državnog odvjetništva, te da je u zamjenu za informacije o aferi prisluškivanja njemačko tužiteljstvo prema njemu bilo vrlo blago. Naime, Državno odvjetništvo ga je na sudu teretilo za utaju samo 970 tisuća eura. Da je utaja premašivala milijun eura, po njemačkim zakonima Zumwinkel nikako ne bi mogao izbjeći zatvorsku kaznu.

U svakom slučaju, velika afera prisluškivanja u Deutsche Telekomu trenutno je na vrhuncu: kako se čini, njemački državni organi ozbiljni su u namjeri da napokon istraže baš sve detalje ilegalnih aktivnosti koje su se u toj kompaniji zbivale puno desetljeće.