Epidemija koronavirusa ostavila je traga i na troškove saborskih zastupnika u 10. sazivu koji su u dugoj polovici protekle godine, bez plaća, potrošili manje nego inače, budući da uglavnom nije bilo putovanja avionom niti isplata dnevnica.

Saborski zastupnici tako su od 22. srpnja 2020., kada je konstituiran 10. saziv Hrvatskog sabora, do 18. prosinca 2020. kada je zaključeno prošlogodišnje zasjedanje Hrvatskoga sabora, potrošili, bez plaća, 2,4 milijuna kuna.

U tom razdoblju najviše se trošilo na korištenje osobnih automobila za službene svrhe (1,1 milijun kuna) te za najam stanova (709 tisuća kuna), pokazuje pregled troškova koji je objavljen na saborskim stranicama.

Sabor, naime, snosi troškove za kilometražu koju za dolazak na sjednice zastupnici prijeđu vlastitim automobilom ili im isplaćuje naknadu za dolazak u Zagreb i povratak kući.

Zastupnici na plenarna zasjedanja mogu doći i javnim prijevozom uz refundiranje troškova, no to puno rjeđe koriste pa je za tu stavku isplaćeno tek 8.668 kuna.

U pet mjeseci nešto manje od 200 tisuća kuna otišlo je na cestarine, a otprilike još toliko na naknade za odvojeni život. Naknadu za odvojenost, tisuću kuna mjesečno, zastupnici primaju samo kad Sabor zasjeda.

Za režije u stanovima koje zastupnici koriste isplaćeno je 46 tisuća kuna.

Osjetno su, međutim, bili niži troškovi za zrakoplovne karte, samo 11.353 kuna , koje je očito srezala epidemija koronavirusa. Zbog istog razloga skromniji su bili i troškovi hotelskog smještaj, 105 tisuća kuna.

Za dnevnice je isplaćeno samo 825 kuna.

Očekivano, najveće troškove imali su zastupnici koji su najudaljeniji od Zagreba. Najviše su potrošili HDZ-ovi Nevenko Barbarić (49 tisuća kuna) i Radoje Vidović (45 tisuća kuna ) koji na sjednice putuju iz Bosne i Hercegovine. Slijede SDP-ovi Matko Kuzmanić (44 tisuće kuna) i Branko Grčić (43 tisuće kuna ) iz Splita.

Zbog epidemije koronavirusa, Sabor je lani posjetilo osjetno manje građana nego 2019., samo njih 3.818 u 80 organiziranih skupina. Godinu prije posjetilo ga je gotovo 25 tisuća građana u 578 organiziranih skupina, najviše je bilo učenika osnovnih škola (gotovo 10 tisuća).

Broj upita, komentara, pritužbi i prijedloga adresiranih na Službu za građane zadržao se na gotovo istoj razini, lani ih je bilo 974, godinu prije 1.017.