Predsjednik Zoran Milanović indirektno je ukazao na mogućnost da je “kompenzacija” plaće bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović dijelom mogla ići i preko njezina supruga Jakova Kitarovića. Time je zapravo ponovno otvorio pitanje misterioznih poslovnih aranžmana Jakova Kitarovića koji su djelomično išli preko tvrtke registrirane u švicarskoj poreznoj oazi, a u kojima je značajnu ulogu imao čovjek blizak mađarskom MOL-u.

Nakon što je Nacional u prošlom broju objavio tvrdnje triju izvora bliskih bivšoj predsjednici prema kojima se ona 2014. pristala kandidirati za predsjednicu Republike tek nakon što joj je gazda Dinama Zdravko Mamić obećao kompenzirati plaću koju je imala kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, Zoran Milanović u izjavi za novinare na Cresu prošloga utorka stao je u obranu Kolinde Grabar-Kitarović i najprije na pitanje novinara “Je li moguće da je Zdravko Mamić plaćao Kolindu Grabar Kitarović da joj nadoknadi plaću?” odgovorio: “Ja ne vjerujem da je plaćao.”

No odmah nakon toga dodao je i sljedeću konstataciju: “Ja sam vidio da je njezin suprug, recimo, imao određene poslovne angažmane kada je došao u Zagreb. Ali to je suprug. To nitko nikada nije problematizirao, neću ni ja. Ali to da je on plaćao, to treba dokazati.“

Iako se, dakle, ogradio, Milanović je možda i nehotice ukazao na mogućnost da je Kolindi Grabar-Kitarović djelomično mogla biti isplaćivana “kompenzacija”, s obzirom na činjenicu da je, kad je postala predsjednica, s plaće koja je iznosila vrtoglavih 20 tisuća eura ili oko 150 tisuća kuna plus beneficije, “spala” na plaću od 22.720 kuna, koliko je njezina predsjednička plaća iznosila kad je stupila na dužnost, odnosno od 19. veljače 2015.

U trenutku njezina stupanja na dužnost o Jakovu Kitaroviću, suprugu Kolinde Grabar-Kitarović, znalo se malo ili gotovo ništa. Taj rođeni Riječanin, nekad profesor na Pomorskom fakultetu u Rijeci, u trenutku kad je njegova supruga postala predsjednica već je godinama bio nezaposlen, odnosno njegov je profesorski status godinama bio u mirovanju jer se posvetio obitelji nakon što je njegova supruga dobila najprije mjesto veleposlanice Republike Hrvatske u SAD-u, gdje je imala plaću oko 35.000 kuna, a onda tu poziciju napustila usred mandata da bi prešla na vrtoglavo plaćeno radno mjesto pomoćnice glavnog tajnika NATO-a s plaćom od oko 20 tisuća eura ili oko 150 tisuća kuna plus plaćenim troškovima putovanja obitelji, školovanja djece i slično. U vrijeme dok je Kolinda Grabar-Kitarović još bila veleposlanica u Washingtonu, u javnosti je izbio skandal kad su 2010. objavljene snimke na kojima se vidi kako njezin suprug Jakov Kitarović vozi službeni automobil hrvatskog veleposlanstva.

No kad se obitelj vratila u Hrvatsku, nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović postala predsjednica, u tišini su počeli i poslovni angažmani Jakova Kitarovića.

Najprije je u prosincu 2015. godine počeo raditi za zagrebačku tvrtku Reversing Labs d.o.o. koja izrađuje sigurnosne softvere. Osnivač te tvrtke je firma Reversing Labs Holding GmbH iz Švicarske. No tamo je imao ugovor samo na šest mjeseci, a po isteku ugovora, u srpnju 2016. zaposlio se u splitskoj tvrtki AD Plastik kao savjetnik za korporativnu sigurnost s mjesečnom plaćom od oko 14 tisuća kuna neto. Riječ je o tvrtki koja se bavi proizvodnjom komponenti za automobilsku industriju. Ne može se reći da Kitarović nije imao reference za taj posao jer osim što je diplomirao nautiku na Pomorskom fakultetu u Rijeci, gdje je i predavao, on je magistrirao i elektrotehniku na Fakultetu elektrotehnike i računarstva pa je na Pomorskom fakultetu u Rijeci nekad predavao elektroničku navigaciju i računalne komunikacije u upravljanju brodom i brodsku elektrotehniku.

Međutim, njegov posao nije bio vezan uz proizvodni segment, već je angažiran kao savjetnik za korporativnu sigurnost – što je relativno neodređena pozicija koja može značiti svašta i ništa.

Potom se dogodio još jedan misteriozni poslovni angažman Jakova Kitarovića. Sredinom 2017. u imovinskoj kartici Kolinde Grabar-Kitarović pojavio se podatak da njezin suprug ostvaruje dodatni honorarni prihod od 180 tisuća kuna godišnje ili 15 tisuća kuna mjesečno. Nakon što Ured predsjednice nije želio otkriti za koju točno tvrtku predsjedničin suprug radi, tportal je 2019. otkrio detalje tog angažmana i objavio da iza honorarnog posla Jakova Kitarovića stoji tvrtka Sentinel Holding AG, prijavljena u švicarskoj poreznoj oazi. Naime, uvidom u švicarski registar poslovnih subjekata, doznali su da je tvrtka registrirana u siječnju 2017. u Zugu, švicarskom kantonu koji je poznat kao porezna oaza u kojoj je Ivica Todorić imao registriranu tvrtku, kao i Robert Ježić, vlasnik Diokija.

Drugim riječima, Jakov Kitarović dobio je unosni honorarni angažman u tvrtki koja je te godine tek osnovana u poreznoj oazi. Kao predsjednik Upravnog odbora te tvrtke bio je naveden Goran Medić, kao član Upravnog odbora Tomislav Thür, a kao ovlašteni potpisnik tvrtke Graziano Pedroja, počasni konzul Litve u kantonima Zug i Zürich.

Predsjednik Upravnog odbora Goran Medić za tportal je tada kazao kako je “Jakov Kitarović, kao magistar elektrotehničkih znanosti, stručna osoba i član tima koji radi na projektu implementacije sigurnosnih tehnologija sljedeće generacije na uređajima za široku potrošnju, što je i osnovna djelatnost Sentinel Holding AG-a”.

“Njegov angažman na aktivnostima iz područja sigurnosne računalne tehnologije traje više od tri godine, kako u Sentinelu tako i u drugim tvrtkama. G. Kitarović naknade za poslove u Sentinel Holding AG-u prima sukladno relevantnim ugovorima”, pojasnio je Medić.

Iako je tportal tada naglasak stavio na povezanost Medića s australsko-hrvatskim poduzetnikom Davidom Tudorovićem, čija obitelj posjeduje niz hotela i nekretnina u kojima je Medić imao razne funkcije, a s kojim je blizak bio i Jakov Kitarović, još je zanimljivija relacija s Tomislavom Thürom, inače sinom pokojne hrvatske glumice Ane Karić. Thür je bio operativni direktor Ine kojeg su smatrali bliskim MOL-u, odnosno njihovim pouzdanim čovjekom. No on je s te funkcije otišao u rujnu 2018. godine. Prije funkcije u Ini bio je generalni tajnik Atlantic Grupe, a s Kolindom Grabar-Kitarović vrlo vjerojatno se poznaje još iz vremena kad su oboje radili u Ministarstvu vanjskih poslova.

Thür je 90-ih bio zaposlen u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu, otprilike u vrijeme kad je Kolinda Grabar-Kitarović bila pročelnica Odjela za Sjevernu Ameriku pri Ministarstvu vanjskih poslova u Zagrebu.

Zanimljivo je da je s Thürom karijerno povezan i premijer Andrej Plenković. On je jednom prilikom, govoreći o generaciji diplomata kojoj pripada, rekao:

“Pripadam generaciji diplomata u kojoj su, uz nekoliko godina razlike, svoje profesionalne karijere započeli Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović, Gordan Jandroković, Orsat Miljenić, Davor Stier, Joško Klisović, Igor Pokaz, Neven Pelicarić, Tomo Thür…”

Thür je u posao sa švicarskom tvrtkom ušao još u vrijeme dok je bio aktivno involviran u Ini, i to kao čovjek od velikog povjerenja Uprave MOL-a.

Veza s MOL-om mogla bi biti ključna u ovoj priči zato što su izvori koji su Nacionalu rekli da je predsjednica tražila kompenzaciju razlike u plaći, naveli i da se ta operacija završavala preko Mađarske i da bi preciznije informacije o svemu tome mogao imati Josip Petrović, dugogodišnji savjetnik mađarskog MOL-a, blizak prijatelj Tomislava Karamarka i čovjek koji ga je preko supruge uveo u aferu Konzultantica i sukob interesa, zbog čega je nakon Nacionalova otkrića pala tadašnja vlada.

Ključno bi za rasvjetljavanje tih veza bilo ispitati je li tvrtka Sentinel Holding AG, u kojoj su angažirani i Thür i Kitarović, imala bilo kakve izravne ili neizravne poslove s mađarskim tvrtkama i vode li te veze prema MOL-u.

Tomislava Thür još se 2016. godine neslužbeno spominjao kao jedan od onih koji bi u tada najavljivanoj smjeni članova Uprave Ine iz hrvatskog portfelja trebali zamijeniti nekoga od tadašnjih članova. No ta se smjena izjalovila. Provedena je tek 2020. godine, a među novim članovima Uprave nije bilo Thüra. On je u rujnu 2018. godine, kada je Ina najavila reorganizaciju poslovanja unutar kompanije, napustio Inu – i to, kako Nacional saznaje od neslužbenih ali dobro informiranih izvora, uz otpremninu od 1.500.000 kuna.

Thür je kao visokopozicionirani Hrvat, iz grupe onih koji su bespogovorno bili odani Mađarima, u rukovodećoj strukturi Ine godinama, od 2012. do 2017., obnašao funkciju izvršnog direktora za korporativne poslove, i to u vrijeme kada je Odbor izvršnih direktora praktički vodio kompaniju paralelno s Upravom. Preciznije kazano, ovlasti Odbora izvršnih direktora bile su u to vrijeme vrlo visoke i kroz njih je MOL provodio svoju poslovnu politiku zaobilazeći Upravu u svim bitnijim poslovnim odlukama. Takva je poslovna politika MOL-a bila u suprotnosti sa Zakonom o trgovačkim društvima, no hrvatskoj vladi trebale su godine nećkanja da konačno prisili MOL da smanji ovlasti izvršnih direktora. Nakon preustroja Ine i smanjenja ovlasti Odbora izvršnih direktora, koji je preimenovan u Odbor operativnih direktora, Thür je ostao na funkciji operativnog direktora za korporativne poslove sve do odlaska iz Ine 2018. godine.