Poznato je da Hrvatska ima visok udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji pa tako iz obnovljivih izvora proizvodimo čak 29 posto energije, što nas svrstava iznad prosjeka EU-a. No gotovo 80 posto naše obnovljive energije proizvode stare hidroelektrane te je zato u posljednje vrijeme veliki naglasak stavljen na gradnju malih solarnih elektrana u privatnom vlasništvu. Neiskorišteni solarni potencijal odlična je prilika za ulaganje i doprinos očuvanju okoliša jer je Hrvatska jedna od država Europske unije u kojima se najviše isplati graditi solarne elektrane. Zbog svoga geografskog položaja Hrvatska ima visoku prosječnu godišnju osunčanost te je među europskim zemljama s najvećim solarnim potencijalom. Unatoč tome, udio solarne energije u ukupnoj proizvodnji energije u Hrvatskoj manji je od jedan posto. Njemačka s upola manjim solarnim potencijalom ima 650 puta više instaliranih solarnih kapaciteta nego Hrvatska, Mađarska 25 puta, a Slovenija tri puta više.

Iz tog je razloga nedavno i održan Nacionalni okrugli stol o financiranju projekata obnovljivih izvora energije u organizaciji Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA). Cilj Nacionalnog okruglog stola bio je pokrenuti raspravu i donijeti zaključke o tome kako povećati ulaganje u obnovljive izvore energije u Hrvatskoj, s naglaskom na sunčane elektrane. Rasprava je održana kroz tri radne skupine usmjerene na sljedeće teme: financiranje i financijski modeli, integracija projekata u prostorne planove te ulaganje građana kroz energetske zajednice i skupno financiranje. Okruglom stolu prisustvovalo je više od 70 stručnjaka iz područja ulaganja u korištenje obnovljivih izvora energije i poboljšanje energetske učinkovitosti koji dolaze iz državne vlasti, financijskog sektora, područja razvoja projekata te lokalne i područne samouprave.

Velimir Šegon, zamjenik ravnatelja REGEA-e, kaže da je Nacionalni okrugli stol organizirala Europska komisija u suradnji s Regionalnom energetskom agencijom Sjeverozapadne Hrvatske – REGEA i pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Ovakvi okrugli stolovi održavaju se od 2016. pod nazivom SEIF – Sustainable Energy Investment Forum u zemljama članicama EU-a, a održano ih je preko 40. U Hrvatskoj je ovo bio drugi okrugli stol, prvi je održan u listopadu 2020. godine na temu energetske učinkovitosti u zgradarstvu.

U Hrvatskoj čak 80 posto obnovljive energije proizvode stare hidroelektrane te je zato u posljednje vrijeme naglasak stavljen na gradnju malih solarnih elektrana. FOTO: Damir Spehar/PIXSELL

“Republika Hrvatska se, s obzirom na instaliranu snagu sunčanih elektrana po glavi stanovnika, nalazi na samom dnu popisa članica EU-a. S druge strane, u zadnjih desetak godina troškovi ugradnje sunčanih elektrana pali su za gotovo 90% te su ovakvi sustavi postali isplativi praktički bez ikakvih poticaja. Zaključak je da ovdje postoji značajan potencijal ne samo za ulaganja, nego i za demokratizaciju energetskog sektora kroz veću uključenost građana”, kaže Šegon i dodaje da je sve to naglašeno u novom Zakonu o tržištu električne energije koji je na snazi od kraja listopada 2021., u kojem se i prvi put u Hrvatskoj u pravnom smislu definira pojam energetske zajednice građana i aktivne kupce električne energije.

“Novi pravni okvir trebao bi potaknuti veću konkurenciju i omogućiti daljnji razvoj i primjenu budućih tehnologija, ali također donijeti znatne promjene u okviru tržišta energijom. S tim su povezani i izazovi za financijske institucije u smislu osmišljavanja odgovarajućih financijskih modela i proizvoda posebno prilagođenim energetskim zajednicama i građanima. Na Okruglom stolu je istaknuto kako financijske institucije prepoznaju veliki potencijal za ulaganja u ovakve projekte te su u načelu zainteresirane za razne financijske modele, od već spomenutih energetskih zajednica, ali raznih varijanti ESCO modela, odnosno ugovorne opskrbe energijom”, kaže Velimir Šegon i naglašava da je u sljedećih desetak godina realno očekivati značajne promjene u energetskom sektoru u smislu korištenja novih tehnologija (primjerice blockchain tehnologije i raznih novih IT rješenja) te decentralizacije energetskih sustava koji poznajemo.

U Hrvatskoj je provedba energetskih projekata kroz razne modele uključenja građana tek na početku te se ostvareni projekti energetskih zajednica, odnosno skupnog financiranja građana mogu nabrojati na prste. S druge strane, postoji niz primjera EU zemalja gdje je takav model financiranja vrlo uspješno zaživio, primjerice u Njemačkoj i Danskoj. Proces ugradnje sunčanih elektrana na krovove zgrada relativno je jednostavan i brz te vrijeme potrebno za ugradnju može biti dva mjeseca ili kraće. Najbrža provedba je u slučaju obiteljskih kuća, dok izazovi ulaganja u ovakve sustave na krovovima višestambenih zgrada uglavnom proizlaze zbog velikog broja stanara i suvlasnika, često nespremnih na kompromis i sudjelovanje u ulaganju.

Velimir Šegon kaže da je važnost sudjelovanja građana kao investitora u energetskim projektima višestruka jer se građanima omogućuje direktno ostvarivanje dobiti, ali i stvara se atmosfera povjerenja i uključenosti, što u konačnici dovodi do podrške građana za provedbu ovakvih projekata.

“Za prikaz kolika je važnost podrške građana može se uzeti Francuska, gdje lokalno stanovništvo već desetljećima podržava čak i nuklearne elektrane upravo iz razloga uključenosti i međusobnog povjerenja. Bez podrške građana, bez njihove uključenosti i konkretnog sudjelovanja, projekti obnovljivih izvora energije gube svoj osnovni smisao kao doprinos energetskoj tranziciji”, rekao je za Megawatt zamjenik ravnatelja REGEA-e te je dodao da se projekti održive energije koje provode građani mogu smatrati manje privlačnima tradicionalnim ulagačima zbog svoje složenosti, ograničene profitabilnosti i često velikog broja uključenih dionika.

“Unatoč navedenim početnim izazovima, lokalni projekti održive energije imaju što za ponuditi i mogu donijeti znatne pogodnosti lokalnoj zajednici, od pokretanja novih mjera održive energije i podizanja svijesti građana, do otvaranja radnih mjesta i ostvarenja pouzdanih povrata ulaganja u zajednicu”, tvrdi Šegon.

Prema iskustvima zemalja članica EU-a u kojima građani imaju značajne udjele u investicijama u obnovljive izvore, lokalna samouprava često ima ključnu ulogu u poticanju uspostave raznih oblika udruženja građana. Građani se pritom, osim iz direktnog interesa ostvarivanja materijalne koristi, udružuju iz niza drugih razloga kao što su doprinos lokalnom gospodarstvu i stvaranju novih radnih mjesta, proizvodnja vlastite energije iz obnovljivih izvora i jačanje lokalnih zajednica zajedničkim djelovanjem. Velimir Šegon kaže da su pritom obrazovanje građana i podizanje svijesti o klimatskim promjenama i energetskim pitanjima od iznimne važnosti zato što omogućuju ljudima shvaćanje posljedica, potiču ih na promjene u ponašanju i usvajanje održivijeg načina života.

‘Lokalni projekti održive energije imaju što za ponuditi i mogu donijeti znatne pogodnosti lokalnoj zajednici’, kaže Vladimir Šegon, zamjenik ravnatelja REGEA-e. FOTO: Zarko Basic/PIXSELL

“Tijekom pandemije online događanja predstavljaju jedan od korištenih alata za pristup široj publici, međutim, događaji uživo, odlasci od vrata do vrata, pokazni primjeri i demonstracija konkretnih rezultata građanima i dalje su ključni mehanizmi za postizanje promjena u ponašanju”, naglašava Vladimir Šegon.

Brojke Eurostata koje su Megawattu prezentirane iz REGEA-e pokazuju da najveći broj sunčanih elektrana promatrano u obliku instalirane snage po glavi stanovnika od svih zemalja članica Europske unije ima Njemačka i to gotovo 600 W/stanovniku (podatak krajem 2019. godine), dok Hrvatska ima svega 17 W/stanovniku (za usporedbu, Slovenija: 107 W/stanovniku, Austrija: 187 W/stanovniku).

“U Njemačkoj je ulaganje građana u sektor obnovljivih izvora izrazito izraženo te su građani (direktno ili kroz razne oblike energetskih zajednica i skupnog financiranja) vlasnici preko jedne trećine instaliranih kapaciteta, što je podatak s početka 2021. U Hrvatskoj je postotak vlasništva građana i građanskih inicijativa praktički zanemariv te je na razini oko 1%, što pokazuje izuzetno velik prostor za napredak”, zaključio je Šegon.