Članovi prve energetske zajednice u Hrvatskoj za B&B govore o principu svog djelovanja i zašto su za razliku od država EU-a gdje postoji i djeluje više od 9000 energetskih zajednica građana, zasad jedina takva zajednica kod nas.

Izmjenama Zakona o tržištu električne energije 2021. godine stvoren je zakonodavni okvir da se u Hrvatskoj mogu osnivati energetske zajednice građana. Taj zakon predviđa da se energetske zajednice mogu baviti proizvodnjom električne energije, opskrbom električne energije i uslugom punjenja električnih vozila za članove. No za razliku od država EU-a, gdje postoji i djeluje više od 9000 energetskih zajednica građana, u Hrvatskoj, dvije i pol godine nakon što je ovim izmjenama Zakona primijenjena Direktiva EU 2019/966, registrirana je samo jedna energetska zajednica građana – Moja energetska zajednica (MEC) u Rugvici, nadomak Dugog Sela. I to kao pilot-projekt skupine stručnjaka, prvenstveno energetičara i informatičara koji su, nakon skoro trogodišnje borbe, uspjeli pobijediti okoštali hrvatski birokratizirani sustav i kruti zakonodavni okvir te upisati MEC u Registar energetskih zajednica pri HERA-i. Zašto je zakonodavni okvir ogromna administrativna prepreka građanskim inicijativama koje pokreću energetske zajednice koje Hrvatskoj mogu donijeti samo smanjenje energetskog siromaštva? Čega se to hrvatski sustav plaši, za razliku od nizozemskog, španjolskog, njemačkog ili talijanskog modela? Kako su energetske zajednice građana definirane, tko ima pravo na njihovo osnivanje, kakve blagodati one donose građanima i kakva su njihova iskustva, pitali smo troje iskusnih znalaca ove tematike, dugogodišnjih aktivista i stručnjaka: Gorana Čačića, seniora voditelja projekta u udruzi Zelena energetska zajednica iz Zagreba, inženjera energetike Gorana Jurišića, osnivača Moje energetske zajednice i Petru Andrić, programsku voditeljicu Greenpeacea Hrvatska.

“Prema hrvatskom Zakonu o tržištu električne energije, energetske zajednice (EZG) su pravne osobe čiji članovi mogu biti fizičke osobe, jedinice lokalne samouprave ili mala poduzeća s područja cijele Hrvatske. Umjesto ostvarenja profita, svrha njihova osnivanja treba biti ostvarivanje okolišne, gospodarske ili socijalne koristi svojim članovima ili lokalnim područjima. Vrijednosti koje EZG-i moraju ostvariti u potpunosti su usklađene s principima zadrugarstva kako ih definira međunarodni zadružni savez. Energetske zajednice su u svojim začecima neprofesionalne organizacije, one su organizacije građana koje žele zajedno ulagati i biti vlasnici nad projektima obnovljivih izvora energije, proizvoditi vlastitu energiju i samo odlučivati o njenoj cijeni, dijeljenju viškova i drugome”, rekao je Čačić i naglasio čime se energetske zajednice u Hrvatskoj u skladu sa spomenutim zakonom mogu baviti.

“Direktiva EU 2019/ 944 zahtijeva da se energetskim zajednicama osigura povoljan pravni okvir za njihov rast i razvoj, pošten i jednak tretman na tržištu te utvrđuju njihova prava i obveze. Zakon dozvoljava da se energetske zajednice građana bave proizvodnjom električne energije, opskrbom energije, skladištenjem energije, uslugama agregiranja, energetske učinkovitosti, punjenja za električna vozila i drugim uslugama. Usluga kojom se energetske zajednice najčešće bave u EU-u je proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije, poput sunčanih elektrana koje su trenutno najjednostavniji oblik proizvodnje, ali i vjetroelektrana i drugih postrojenja. Proizvedenu energiju prodaju na tržištu ili je prodaju svojim članovima, bilo kao opskrbljivač ili kroz opciju dijeljenja energije unutar zajednice. Nažalost, dijeljenje energije između članova energetske zajednice u Hrvatskoj još nije moguće provesti u praksi. Operater distribucijskog sustava (HEP ODS) radi na omogućavanju dijeljenja, što se očekuje tijekom ove godine”, kazao je Čačić i objasnio zašto postoji Zelena energetska zadruga (ZEZ) i kakva su joj iskustva.

“Zelena energetska zadruga (ZEZ) osnovana je prije desetak godina. Djelujemo na području građanske energetike i energetskih zajednica. Konačni cilj nam je dovesti energiju u ruke građana. Cilj nam je osnažiti lokalne zajednice za proizvodnju i upravljanje vlastitom obnovljivom energijom kako bi smanjili ovisnost o uvozu fosilnih energenata, potakli energetsku neovisnost i smanjili emisije ugljika koje negativno doprinose klimatskim promjenama. Radimo po tri osnovna načela: pomažemo građanima da sami postave vlastitu sunčanu elektranu u svojim domovima, otvaramo prostor građanima da postanu suvlasnici sunčanih elektrana koje su na javnim zgradama ili javnim površinama te kroz zagovaračke aktivnosti nastojimo omogućiti što jednostavniji zakonodavni okvir. Članica smo Europske federacije energetskih zadruga građana REScoop.eu i nastojimo europska pozitivna iskustva prenijeti u Hrvatsku. U Hrvatskoj smo proveli prve projekte građanske energije kroz ulaganja građana u sunčane elektrane putem mikro zajmova u suradnji s Gradom Križevcima u sklopu projekta ‘Križevački sunčani krovovi’. Zadnjih godina smo u naše edukacijske i promocijske aktivnosti postavljanja sunčanih elektrana u kućanstvima uključili više od 15.000 građana. Uspostavili smo novu energetsku zadrugu i zajednicu ZEZ Sunce, gdje je više od 120 građana uključeno u suvlasništvo nad sunčanim elektranama. U pripremi je izgradnja prve elektrane, priključne snage 200 kW, a članovima zadruge će se ovisno o ostvarenim prihodima od prodaje energije isplaćivati prinos na njihov dug od ciljanih 5 posto. U trenutku kad se omogući dijeljenje energije, namjera nam je proizvedenu energiju dijeliti s članovima”, istakao je Čačić, senior voditelj projekta Zelene energetske zadruge.

‘Dijeljenje energije među članovima energetske zajednice u Hrvatskoj još nije moguće provesti u praksi’

U hrvatskoj zakonskoj definiciji postoje dva bitna ograničenja koja su se do sada pokazala kao velika prepreka za uspostavu energetskih zajednica građana. “Prvo ograničenje je da EZG mora djelovati na temelju zakona kojim se uređuje financijsko poslovanje i računovodstvo neprofitnih organizacija, i drugo, da svoju energetsku djelatnost EZG treba obavljati na temelju izdane dozvole”, naglasio je Čačić. “Ograničenje kojim se uređuje financijsko poslovanje i računovodstvo neprofitnih organizacija umanjuje ravnopravnost zajednica na tržištu u odnosu na druge sudionike, čime se smanjuje mogućnost za održivo poslovanje zajednice. Ove nejasnoće odbijaju građane, obrtnike i male poduzetnike da se upuste u osnivanje zajednica jer ne vide jasnu korist koju će dobiti, a potencijalno vide puno pravnih komplikacija. Drugo ograničenje, Zakonom definirana obveza dobivanja dozvole za energetsku djelatnost ‘Organiziranja energetskih zajednica građana’, značajno komplicira stvari, jer prema trenutnim pravilima – Pravilniku o dozvolama za obavljanje energetske djelatnosti i vođenja registra izdanih i oduzetih dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti – koji su u nadležnosti Hrvatske energetske regulatorne agencija HERA-e, propisana procedura definira ukupno 18 različitih dokumenata ili dokaza koje je nužno pripremiti i predati. Uz dodatni uvjet – koji vrijedi za sve pravne osobe koje traže dozvolu za bilo koju djelatnost – zapošljavanje na puno radno vrijeme ‘stručno osposobljenih radnika za obavljanje energetske djelatnosti (čl. 6. Pravilnika o dozvolama)'”, naglasio je Čačić nelogičnost zahtjeva za stalno zaposlenom stručnom osobom u energetskoj zajednici koji bitno otežava njihovo postojanje i dobivanje dozvola.

“Ovakav kompleksan postupak dobivanja dozvola jednako se primjenjuje za energetske zajednice koje primarno okupljaju obične građane i male obrtnike i poduzetnike koji nisu i ne moraju nužno biti stručnjaci i profesionalno se ne bave energetikom, kao i na visoko profitabilne djelatnosti kao što su opskrba i trgovina naftnim derivatima, koje proizvode timovi profesionalaca s desecima ili stotinama tisuća eura na raspolaganju u svojim razvojnim budžetima”, rekao je, što je očigledno imalo izravne posljedice na osnivanje energetskih zajednica građana u protekle dvije i pol godine. “Energetske zajednice vrlo teško zažive u praksi jer je proces njihova osnivanja kompliciran, a nametnute obveze pri registraciji predstavljaju nepremostive prepreke za skupine građana koji nemaju potpore stručnih institucija i financijske resurse. Od 2021. kad su uvedene u hrvatski zakonodavni okvir, do proljeća 2024. tek je jedna građanska inicijativa uspjela dobiti dozvolu za obavljanje djelatnosti. I to u potporu više stručnjaka i vlastiti utrošak znatnih financijskih i ljudskih resursa. Naša Zelena energetska zadruga i druge organizacije zajednički su prepoznale prioritetna područja koje je potrebno izmijeniti u postojećim zakonima koje smo komunicirali kroz zahtjeve za razvoj energetskih zajednica i građanske energije u Hrvatskoj. S tom namjerom osnovali smo Forum energetskih zajednica u Hrvatskoj. Cilj Foruma je stvaranje mreže lokalnih energetskih zajednica diljem Hrvatske koje će omogućiti svojim članovima pristup održivoj, obnovljivoj i cjenovno pristupačnoj energiji. Kroz naše aktivnosti želimo potaknuti realizaciju novih postrojenja obnovljivih izvora energije u vlasništvu energetskih zajednica – građana – ukupne snage od barem 1 GW do 2030.”, naglasio je Čačić koji je prepoznao zakonske zapreke u osnivanju energetskih zajednica građana u Hrvatskoj.

“Registracija je kompleksna, a povrh toga zadrugama, koje su logičan i prirodan pravni oblik za energetske zajednice, registracija je u praksi onemogućena. U Sloveniji nije potrebna posebna dozvola da biste bili energetska zajednica, već je dovoljno da se radi o zadruzi koja poštuje kriterije za energetske zajednice navedene u zakonu. Trenutno je za dobivanje dozvole za djelatnost uvjet da energetska zajednica ima jednu stalno zaposlenu osobu, što nije praksa ni u jednoj drugoj članici EU-a. I to stvara nepremostivu barijeru za većinu potencijalnih zajednica jer trošak zapošljavanja osobe čini projekt ekonomski neisplativim. Slikovito rečeno, ako želimo više energetskih zajednica u Hrvatskoj, građanima treba izdvojena staza za građansku energiju, kako bi u svojoj lokalnoj zajednici mogli razvijati vlastiti projekt i to na siguran način i bez natjecanja s konvencionalnim energetskim tvrtkama. Ako želimo da građani koriste bicikle koji su ekološki puno prihvatljiviji i zdraviji način prijevoza od automobila, nužno je osigurati kvalitetne biciklističke staze”, ističe Čačić koji se divi entuzijastima iz Moje energetske zajednice (MEC). Čačić je otkrio kako im je pošlo za rukom prikupiti sve dozvole za obavljanje energetske djelatnosti, čak 18 različitih dokumenata uz uvjet zapošljavanja na puno radno vrijeme, i registrirati energetsku zajednicu.

“Entuzijasti iz Moje energetske zajednice uspjeli su jer je postojala stalna pomoć više stručnjaka iz područja energetike i pravnika. Uspjeli su jer su osigurali financijska sredstva koja su pokrila trošak zapošljavanja jedne osobe na puno radno vrijeme. Vrijedni tim iz MEC-a uložio je stotine svojih radnih sati volonterski da bi osnovao novu pravnu osobu i pripremio potrebnu dokumentaciju. Cijeli proces trajao je duže od 12 mjeseci i malo je vjerojatno da taj proces neka druga skupina građana koja želi osnovati energetsku zajednicu i zajednički proizvoditi svoju energiju može samostalno proći. Naš prijedlog pojednostavljenja je da se umjesto obveze dobivanja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti uvede znatno jednostavniji upis u Registar energetskih zajednica”, predložio je Čačić.

Kako je udruga Moja energetska zajednica (eng. My energy Community – MEC) početkom ožujka ove godine dobila dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti organiziranja energetske zajednice građana? “Tako smo postali prva u Registar energetskih zajednica građana upisana energetska zajednica”, ističe inženjer elektronike Goran Jurišić, voditelj ovog projekta i direktor tvrtke Grid One, jedne od osnivača MEC-a. “Osnovni cilj ove energetske zajednice je demonstracija tehničkih rješenja razvijene platforme kao i izrada predložaka tehničke i administrativne prijave u postupku registriranja energetske djelatnosti i energetske zajednice građana. Tko god želi oformiti energetsku zajednicu, može nam se javiti za pomoć. Sve dokumente koje smo pripremili za potrebe registracije energetske djelatnosti i udruge stavljamo drugima na raspolaganje. S obzirom na to da je riječ o demonstracijskoj udruzi i energetskoj zajednici, nije nam cilj ekspanzija broja članova, sunčanih elektrana ili prostornog obuhvata. Članovi predmetne energetske zajednice su članovi obitelji i prijatelji osnivača udruge koji svojim sudjelovanjem podržavaju projektni tim”, istaknuo je Jurišić koji je uz tim suradnika inicirao osnivanje prve energetske zajednice građana u obiteljskim kućama u Rugvici, pokraj Dugog Sela, u energetskoj zajednici građana u kojoj su njegovi roditelji i susjedi postali “pokusni kunići”.

Riječ je o demonstracijskom pilotu, energetskoj zajednici s četiri obiteljske kuće od kojih jedna ima izgrađenu sunčanu elektranu na krovu.

‘Energetske zajednice imaju važnu ulogu u mobilizaciji ulaganja građana i tvrtki’

Goran Čačić, voditelj projekta Zelene energetske zajednice otkrio je koje bi još energetske zajednice građana mogle biti registrirane u Hrvatskoj.

“Osim spomenutog ZEZ- a, u proces registracije energetskih zajednica građana ušao je i DVD Špičkovina. Očekujemo da će se vatrogasci iz Špičkovine uskoro registrirati, a poduprijet će ih Regionalna energetska i klimatska agencija sjeverozapadne Hrvatske. Tu je i udruga Energetska zajednica Sjevernog Jadrana koju podupiru stručnjaci sa Sveučilišta u Rijeci i udruga Bez granica. Još je nekoliko inicijativa u procesu pripreme i predaje dokumentacije”, naglasio je Čačić, čija je Zelena energetska zajednica nedavno organizirala konferenciju “Dobra energija”.

“To je četvrto izdanje ZEZ-ova redovitog događanja posvećenog građanskoj energiji. Ove godine u partnerstvu s Predstavništvom Europske komisije u Hrvatskoj, u fokusu su bile upravo energetske zajednice i perspektiva njihova razvoja u Hrvatskoj. Zaključci u tri točke su: energetske zajednice imaju važnu ulogu u ubrzavanju dekarbonizacije energetskog sustava i mobilizacije ulaganja građana i malih poduzetnika, uz hitno pojednostavljivanje hrvatskog zakonodavnog okvira koje bi osiguralo barem desetak novih energetskih zajednica u Hrvatskoj do kraja godine. Do 2025. bi nam trebala barem jedna energetska zajednica građana u svakom od naših 80 gradova i općina s populacijom većom od 10.000 stanovnika. Potrebno je uspostaviti stalan dijalog s državnim institucijama koji će voditi pojednostavljenju zakonodavnog okvira za energetske zajednice”, istakao je Čačić. Koja su rješenja i poticaji iz drugih europskih zemalja koji bi mogli potaknuti i hrvatske građane?

Goran Čačić, senior voditelj projekta ZEZ-a | Foto: Saša Zinaja/NFoto

“Države koje zaista prelaze s korištenja fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, ozbiljno gledaju i na aktivno uključivanje građana u tu tranziciju. Na najrazvijenijim tržištima, poput Nizozemske, Francuske ili Engleske, gdje energetske zajednice već imaju značajan udio u investicijama, postoje pažljivo osmišljeni programi podrške. Nizozemska je jedan od predvodnika energetske tranzicije pogonjene građanima s više od 714 energetskih zadruga zabilježenih u registru Local Energy Monitor. Procjenjuje se da su građani uložili 165 milijuna eura i to: 336, 3 MW vjetroelektrana, 319,1 MW solarnih elektrana i dodatno postoji oko 70 inicijativa koje razvijaju sustave daljinskog grijanja, odnosno toplane i toplovodi. Iako je predvodnik, u Nizozemskoj postoji jasna potreba za komplementarnim poticajnim mehanizmima. Jedan od tih mehanizama je fond Realisatiefonds koji pruža ključnu financijsku potporu energetskim zadrugama koje se bave izgradnjom velikih solarnih projekata. Fond omogućuje zadrugama pristup poslovnim kreditima koji pokrivaju do 75 posto troškova realizacije projekta, s iznosima koji se kreću od 30.000 do 1 milijun eura. Na primjeru Irske, na nacionalnoj razini se osigurava stručna podrška za razvoj projekta, financijska podrška za osnivanje zajednice i izradu studije izvodljivosti. Financijska podrška energetskim zajednicama u Irskoj nudi se kroz ‘Community Renewable Electricity Grant’ koji pokriva do 80 posto prihvatljivih troškova, do maksimalnog iznosa od 180.000 eura. Sustav potpora dodjeljuje se u odnosu na tri faze razvoja energetske zajednice. U Austriji pokrenut je Koordinacijski ured za energetske zajednice u svibnju 2021. s potporom Ministarstva za klimatske aktivnosti. Ured nije samo platforma za informiranje i savjetovanje, već ključni igrač u financiranju inovativnih projekata. Kako bi zadovoljili sve potrebe sve većeg broja energetskih zajednica, sredstva su 2023. povećana na 5 milijuna eura bespovratnih sredstava. Austrija ima više od 2000 operabilnih energetskih zajednica. Razvijenost austrijskog tržišta za energetske zajednice proizlazi iz poznatih naknada korištenja mreže ako zajednica želi dijeliti energiju između svojih članova. Sustav određivanja troška korištenja mreže predviđa da zajednice ne plaćaju doprinos za obnovljive izvore energije, porez na električnu energiju te su mrežne naknade značajno umanjene ako se zajednička elektrana nalazi unutar lokalnih ili regionalnih granica. U Italiji postoje poticajne otkupne cijene za projekte energetskih zajednica do 5 GW za solarne elektrane. Upravljanje programom povjereno je Ministarstvu za okoliš i energetsku sigurnost i Talijanskoj agenciji za energetske usluge. Sustavi poticaja za energetske zajednice putem državne pomoći postali su uobičajeni u drugim državama, poput Slovenije, Njemačke, Češke i Španjolske. Pohvalno je što Hrvatska prepoznaje i prati važnost izrade sustava potpora za energetske zajednice uz najavu prvog potpornog mehanizma tržišnih premija koji je izdao HROTE za manje projekte solarnih elektrana 200 kW – 6 MW. Nedostatak je u tome da energetske zajednice nisu, kao na naprednim tržištima, odijeljene od drugih tržišnih aktera, već se na našem terenu natječu s malim i srednjim poduzećima.”