Drastičan pad cijena plina na svjetskom tržištu, zasićenje tržišta tim energentom, niske cijene nafte koje sobom povlače i pad cijena plina, veliki broj LNG terminala u Europi koji posluju značajno ispod svojih punih kapaciteta, najava gradnje i planiranje novih LNG terminala koji će količine ukapljenog plina na svjetskom tržištu do 2020. godine povećati za čak 40 posto, nepovoljne prognoze koje predviđaju stagnaciju, pa čak i pad potrošnje plina u Europi… To je trenutačno realnost s kojom se suočava budući LNG terminal na Krku koji je Europska komisija proglasila jednim od strateških projekata na europskoj energetskoj karti. Zbog niza nabrojenih okolnosti, od kojih su mnoge nepovoljne, opravdano je postaviti pitanje isplati li se doista graditi još jedan LNG terminal i kome je to u interesu.

Na nedavno održanom predavanju o budućnosti opskrbe plinom u Hrvatskoj i EU koje je održano na Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, plinski su se stručnjaci složili kako LNG terminal na Krku nadilazi granice Hrvatske i posve je neprimjereno zvati ga “hrvatskim” terminalom zato što njegova isplativost ne počiva na hrvatskim interesima, već isključivo na interesima isporučitelja LNG-a i zakupaca kapaciteta. “Terminal će, ako se izgradi, biti smješten na otoku Krku i njegov će operator biti hrvatska kompanija, ali na zainteresiranim je investitorima i zakupcima da, temeljem vlastitih izračuna i procjena, odrede zanima li ih ulaganje u novi LNG terminal ili ne i o tim će procjenama ovisiti njegova izgradnja. Hrvatsko tržište plina ima ograničen potencijal rasta, kao i tržišta zemalja u njezinu okružju, nedovoljno je čak i za prvu fazu gradnje plutajućeg terminala izlaznog kapaciteta oko dvije milijarde prostornih metara plina na godinu, a uz to Hrvatskoj prijeti nestanak nekoliko velikih industrijskih potrošača plina i s tim valja računati kada se bude razgovaralo o zakupu kapaciteta. Stvarni hrvatski interes zapravo je puno širi od dobave određenih količina plina. Hrvatskoj bi stvarni interes trebao biti da stvori povoljan okvir za ulaganje koji će državi osigurati važno mjesto na karti mogućih pravaca diverzifikacije dobave plina”, rekli su brojni stručnjaci na predavanju u HAZU.

O poslovnom modelu koji će biti odabran, odluče li se investitori za ulaganje u terminal, također će ovisiti i njegova isplativost. Poslovni model prema kojemu bi se vlasništvo nad terminalom razdvojilo od upotrebe terminala, a koje se predlaže posljednjih nekoliko godina, nudi mogućnost podjele rizika među investitorima i zakupcima kapaciteta, što je pozitivan pomak u odnosu na ranije predlagane modele gradnje, a odvojeni javni pozivi – jedan za investitore a drugi za korisnike terminala – ako se iz neobvezujućih ugovora pretvore u obvezujuće garantiraju rentabilnost terminala a time i povećavaju interes investitora. Ako u novoj rundi javnog poziva za iskazivanje interesa za rezerviranje kapaciteta budućeg LNG terminala na Krku koji će sljedećih mjeseci raspisati LNG Hrvatska – jer se s kopnenog terminala, za koji je bio raspisan prethodni natječaj, sada prešlo na projekt plutajućeg terminala – budući zakupci kapaciteta iskažu interes za novi poslovni model i ako doista potpišu ugovore o zakupu te prihvate prelazak na fazni model razvoja projekta, to će značiti da tržištu regije treba upravo LNG terminal na Krku. Ako zakupci procijene da su im ponuđeni uvjeti, tarife za zakup kapaciteta, cijene transporta i svi ostali troškovi prihvatljivi te da uza sve parametre mogu izračunati svoju dobit i konkretan prihod, potpisat će obvezujuće ugovore za korištenje kapaciteta i samim time terminal će dobiti poslovnu opravdanost. Predavači su se stoga složili da pitanje “treba li Hrvatskoj LNG terminal” zapravo treba preformulirati u pitanje “treba li potencijalnim korisnicima terminal”, jer bez njihovog interesa neće biti ni potrebe za gradnjom.

Stručnjakinja za LNG terminale Andreja Ana Lopac u svom je izlaganju istaknula važnu odrednicu koja može snažno utjecati na procjenu isplativosti budućeg terminala na Krku. Europska komisija još 2008. najavila je obavezu primjene ECA ( Emission Control Areas, područja kontrole i penaliziranja emisija štetnih plinova) regulative na područje Mediterana najkasnije do 2020., a ta regulativa podrazumijeva i prelazak velikih transportnih sustava na pogon LNG-om. Ove će europske inicijative i Hrvatskoj nametnuti obavezu poštivanja preuzetih regulativa. No osim što će donijeti nove obveze, SECA regulativa donosi i novu priliku i mogućnost rentabilnog poslovanja za budući terminal na Krku, koji osim postrojenja za uplinjavanje i transport kopnenim plinovodom, istodobno može razviti i dodatnu ponudu punjenja brodova pognojenih LNG-om, ali i brodova za opskrbu te kamionskih cisterni koje potom opskrbljuju kopnene postaje za opskrbu cestovnih vozila LNG-om. Dosadašnja dobra iskustva nekih europskih LNG terminala koji su tržištu ponudili takve usluge svakako mogu biti dobar orijentir i za budući terminal na Krku, ali i za sve buduće terminale u Europi. Hoće li LNG Hrvatska prepoznati tu mogućnost i ponuditi je zainteresiranim zakupcima kapaciteta i investitorima pokazat će sljedeći mjeseci i novi javni poziv za iskazivanje interesa za rezerviranje kapaciteta budućeg LNG terminala koji će predstaviti konačno tehnološko rješenje projekta.

I dok Hrvatska još uvijek razmišlja o tome kojim smjerom krenuti i što konkretno ponuditi budućim poslovnim partnerima, bitka za nova tržišta i nove dobavne pravce prirodnog plina i LNG-a u svijetu sve se više zahuktava, a posljedice tih bitaka uskoro će osjetiti i Hrvatska. Dopredsjednik Hrvatske udruge za plin i član Znanstvenog vijeća za naftu i plin pri HAZU Stevo Kolundžić upozorio je kako SAD pokazuje sve veći interes za izvoz LNG-a na EU tržišta, a pritom je komercijalni interes američkih tvrtki snažno isprepleten s geopolitičkim interesom američke politike, odnosno sa stvaranjem Baltičko-jadranskog energetskog koridora kojim bi se putem dvaju LNG terminala – onoga na Krku i poljskog terminala Świnoujście – opskrbljivalo nekoliko istočno-europskih država koje trenutačno značajno ovise o ruskom plinu. Hoće li američki interes prevladati i u slučaju budućeg terminala na Krku, teško je ocijeniti. Valja naglasiti da nije Hrvatska ta koja se veže uz ikojeg isporučitelja LNG-a, već su to prije svega zakupci kapaciteta koji s jedne strane u svijetu traže dobavljače LNG-a, a s druge kupce kojima će uvezeni plin prodati. Ne očekuje se da će se svaki od zainteresiranih zakupaca budućeg terminala na Krku odlučiti na sklapanje ugovora s američkim dobavljačima, no važno je da pritom Hrvatska ne preuzima nikakav rizik, već se on prenosi na zakupce kapaciteta koji će imati koristi ili štete od sklopljenih ugovora.

Andreja Ana Lopac također ističe da će na cijenu LNG-a na svjetskom tržištu svakako utjecati nove količine američkog LNG-a koji posljednjih godinu dana ubrzano traži ulaz na europsko tržište, što na tržištu plina potiče dodatni optimizam i najavljuje niže cijene toga energenta. Jedan od takvih ulaza mogao bi biti upravo i LNG terminal na Krku. U želji da njihov LNG bude konkurentan, tvrdi ona, američki su proizvođači spustili cijenu svog LNG-a na nevjerojatno niskih 2,6 dolara po mmBtu (milijuna Btu-a, odnosno britanske termalne jedinice za energiju), što je cijena na izlazu iz njihovih izvoznih terminala. U usporedbi sa svjetskim cijenama prirodnog plina transportiranog klasičnim plinovodima koje se kreću između tri i osam dolara mmBtu-a, jasno je da je cijena američkog LNG-a vrlo povoljna. No toj cijeni pak treba dodati troškove transporta LNG brodovima (tzv. metanijerima), troškove uplinjavaja i transporta kopnenim plinovodima. Uzme li se pritom u obzir to da izvoz LNG-a u Europu nije samo poslovni potez, nego i politički, pa i strateški zadatak SAD-a, kojemu je cilj smanjiti ovisnost EU o ruskim energentima, posve je jasno, tvrde stručnjaci, da će SAD učiniti sve kako bi smanjio dodatne troškove koji opterećuju krajnju cijenu LNG-a. Primjerice, dnevni trošak transporta LNG metanijerom prosječne veličine penje se do 30.000 dolara, što transport LNG-a iz SAD-a prema Europi čini značajno skupljim, pa onda i nekonkurentnim. Ali najavljeni rast izvoza američkog LNG-a i rast broja narudžbi za nove LNG brodove u svijetu mnoge navodi na zaključak da SAD transport LNG-a prema Europi namjerava obavljati vlastitim tehnički prilagođenim brodovima čiji su troškovi prijevoza značajno umanjeni, što znači da će i cijena američkog LNG-a biti konkurentnija čak i plinu transportiranom kopnenim putem.

Andreja Ana Lopac u izlaganju je upozorila kako je realno očekivati da će i izvoznici LNG-a s Mediterana (bliskoistočne zemlje, Izrael) u pokušaju da se održe na tržištu također sniziti cijene LNG-a, vodeći se za proizvođačima u SAD-u, čime bi zbog nižih troškova transporta bili cijenom konkurentniji američkom LNG-u, posebno na europskom tržištu. Stoga će i te zemlje isporučitelji LNG-a posve opravdano biti zanimljive budućim zakupcima kapaciteta terminala na Krku. Je li stoga na pomolu svojevrsni “rat” cijenama plina između američkih i bliskoistočnih isporučitelja koji će dodatno spustiti cijene LNG-a i tako ići na ruku kupcima? Na to je pitanje teško dati precizan odgovor jer se ni ugledni svjetski energetski stručnjaci ne slažu u procjenama.

Isprepleteni komercijalni, politički i strateški interes SAD-a za izvoz LNG-a na europsko tržište ima svoje snažno uporište u aktualnoj situaciji na energetskom tržištu Europe, čiji je i Hrvatska dio. Njemačka je najveći europski potrošač ruskog plina koji uvozi putem Sjevernog toka, podmorskog plinovoda položenog na dnu Baltičkog mora koji kroz svoje dvije cijevi transportira oko 55 milijardi prostornih metara plina godišnje. Rusija je nakon puštanja u pogon Sjevernog toka koji svoju kopnenu ulaznu točku ima u Greifswaldu na sjevernu Njemačke, gotovo sve količine proizvedenog plina preusmjerila upravo kroz taj transportni sustav, zaobišavši tako gotovo potpuno Ukrajinu, s kojom se nedavno politički sukobila zbog cijena plina. Njemačka je tako dobila dodatni značaj na europskoj energetskoj karti jer je postala ulazni koridor za iznimno važan ruski plin o kojem u ovom trenutku ovisi cijela Europa. I to unatoč zajedničkim nastojanjima zemalja EU-a da u budućnosti smanje europsku ovisnost o ruskom plinu zato što 80 posto tog energenta za europsku potrošnju dolazi upravo iz Rusije. No zanimljivo je da su Berlin i Moskva sklopili ugovor koji se bez pretencioznosti može nazvati političko-strateškim, a koji Njemačkoj garantira izuzetno povoljnu cijenu ruskog plina od svega 4 dolara za mmBtu. Usporedimo li tu cijenu s cijenom od 8,13 dolara po mmBtu koju na svjetskom tržištu temeljem dugoročnih ugovora plaća Japan, ili pak 6,81 dolar koliko plaća Kina, pa onda i s cijenom od 5,14 dolara koju plaća Velika Britanija, posve je jasno da je Njemačka ugovorom s Rusijom i te kako profitirala. Poveže li se to s podatkom da posljednjih godinu dana na svjetskom pa i europskom tržištu postoji višak prirodnog plina te da se on prodaje na tzv. SPOT tržištu (na kojem je moguće kupiti plin u kratkom roku, bez sklapanja dugoročnih ugovora i po trenutno važećim i u pravilu najvišim cijenama energenta), na kojem se krajem prošloga tjedna cijena plina u Europi kretala oko 14 dolara za mmBtu, nije teško zaključiti da se upravo na SPOT tržištu može ostvariti značajan profit na osjetnim razlikama u cijenama uvezenog ruskog plina. Jasnu potvrdu o tome preprodaje li Njemačka ruski plin na europskom SPOT tržištu u stručnim krugovima nismo dobili, ali nitko ne odbacuje tu mogućnost. Jedan od izvora iz naftaško-plinskih krugova za Nacional je kazao da se njemački plin uz suglasnost Rusije preprodaje upravo na tržištu jugoistočne Europe. Ali konkretnih dokaza za te tvrdnje nema.

višak plina na svjetskom tržištu koji, uz niske cijene nafte koje utječu i na cijene plina, dodatno obara njegovu cijenu utječe na poslovanje europskih LNG terminala, pa tako i onog koji će se graditi na Krku. Trenutačno u Europi postoji 26 LNG terminala koji posluju znatno ispod svojih kapaciteta zato što je prirodni plin transportiran cjevovodima još uvijek jeftiniji od LNG-a. No i ta se razlika, rečeno je u HAZU na predavanju o budućnosti opskrbe plinom, posljednjih godina sve više smanjuje, što je direktna posljedica viškova plina na svjetskom tržištu. Ipak, smatraju stručnjaci, plin dobavljen cjevovodima i sljedećih godina cijenom će biti konkurentan plinu dobavljenom putem LNG terminala. Povećanje količina LNG-a na tržištu, a posebno nakon prošlogodišnje odluke SAD-a da ukine zabranu izvoza vlastita plina, uz nastavak razdoblja niskih cijena nafte, još će više oboriti cijene, upozoravaju stručnjaci i tvrde da dolazi razdoblje izuzetno jeftina plina. Netko će od niskih cijena profitirati, a netko izgubiti, slažu se stručnjaci. Na kojoj će strani te vage biti Hrvatska ovisit će prije svega o mudrom odabiru tehnologije i održivog poslovnog modela budućeg terminala, ali i o ponudi dodatnih usluga koje mogu donijeti dodatni profit. Stoga je presudno važno da konačnu odluku o tim važnim parametrima donosi struka, a ne politika.