Iako se situacija s energentima donekle stabilizirala u Europi, i dalje traje energetska kriza. Lanci opskrbe prekinuti su zbog ruske agresije na Ukrajinu. Mnoge države Europske unije našle su se u problemu jer su svoje energetske potrebe većinom uvozile. Ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar Dražen Jakšić objasnio je koliko energije Hrvatska uvozi i gdje se ona nalazi u usporedbi s ostatkom Europske unije. „Ako pogledamo ukupnu potrošnju energije, mi pokrivamo 50 posto energije iz vlastitih izvora, a 50 posto uvozimo. Uvoz se prvenstveno odnosi na fosilna goriva za promet tj. naftne derivate i prirodni plin za grijanje. Otprilike smo 50 posto energetski samodostatni, ali to je čak i iznad prosjeka Europske unije koja uvozi 60 posto energije. Gledajući prema sektorima, Hrvatska proizvodi električne energije za gotovo 90 posto svojih potreba. Ako govorimo o nafti i naftnim derivatima, onda pokrivamo 20 posto naših potreba.“

Jakšić je naveo koji sektori u Hrvatskoj imaju najveću potrošnju energije te u kojim se sektorima mora optimizirati potrošnja energije. „Općenito treba reći da je najveća energetska potrošnja u zgradama. Ona iznosi preko 40 posto neposredne potrošnje. Isto tako je i u sektoru prometa gdje se troši oko 30 posto ukupne energije. Ta dva sektora, zgradarstvo i promet, područja su gdje ćemo morati poduzeti velike napore kako bismo ispunili ciljeve tj. uskladili se s izmjenama direktiva za energetsku učinkovitost. Ti sektori zahtijevaju velika ulaganja. Ali dosad je puno napravljeno te su povučena značajna sredstva za energetsku obnovu zgrada. Prema Dugoročnoj strategiji obnove nacionalnog fonda zgrada predviđeno je ubrzanje obnove na tri posto sveukupnog broja zgrada u Hrvatskoj godišnje.“

‘Najveća je energetska potrošnja u zgradama, preko 40 posto neposredne potrošnje. Isto tako je u sektoru prometa gdje se troši oko 30 posto ukupne energije’, kaže Dražen Jakšić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Energetski stručnjak iz Zagreba Mirko Budiša rekao je da postojeća infrastruktura zasad odgovara našim potrebama, no da bi se ona, kao i infrastruktura većine europskih zemalja, mogla poboljšati. „Zbog toga se konstantno ulaže u njen razvoj. Digitalizacija usluga i tehnološki razvoj promijenili su navike i potrebe svih sektora u smislu potrošnje energije, ali i proizvodnju energije te danas imamo niz zanimljivih primjera kako se to dvoje može optimizirati. Mi smo sa sustavnom obnovom zgrada krenuli od 2014. godine, a i Europa je u sklopu Zelenog plana prepoznala važnost energetske učinkovitosti u zgradama te pokrenula inicijativu Val obnove. Naše zgrade građene su kada propisi o racionalnoj potrošnji energije u zgradama nisu postojali, pa većina zgrada nema odgovarajuću toplinsku zaštitu. Nove zgrade u tom smislu nisu problem, ali ih je daleko manji broj od postojećih i svakako da treba raditi na njihovoj odgovarajućoj obnovi. Iskustva korisnika koji su sudjelovali u tim programima izuzetno su pozitivna i danas je situacija takva da je jako puno ljudi zainteresirano za energetsku obnovu. Ono što je usporilo njen rast u proteklim godinama su nedostatak radne snage i porast cijena građevinskih proizvoda i usluga, no bez obzira na to rok povrata investicije i dalje je dovoljno privlačan investitorima. U dijelu koji se tiče obnove objekata koji su razrušeni ili oštećeni u potresu, ne smijemo propustiti priliku da konstruktivna obnova ide ruku pod ruku s energetskom. Upravo je zato Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost otvorio mogućnost sufinanciranja i za takve projekte.“

Budiša je nadodao da je Hrvatska aktivno radila na pitanjima energetske učinkovitosti te da se ona nalaze u bitnim dokumentima i planovima za budućnost. „Hrvatska je energetsku učinkovitost ugradila u niz svojih strateških dokumenata i programa, od Nacionalnog plana oporavka i otpornosti pa do energetske strategije, i u tom pogledu usmjerenost ka energetskoj učinkovitosti u razvoju naše zemlje je neupitna. Kroz nacionalne i europske programe nastoje se osigurati i sredstva za ostvarivanje svih planiranih ciljeva, kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Primjera radi, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost provodi niz takvih programa, potiče energetsku obnovu i korištenje obnovljivih izvora energije, kroz sufinanciranje kupnje energetski učinkovitih vozila potiče se prelazak na mobilnost s niskim razinama emisije CO2, potiču se projekti pametnih gradova, razni programi udruga, edukacije, konferencije, razmjena iskustava.“

‘Od ukupno proizvedene električne energije u Hrvatskoj je oko 70 posto proizvedeno zahvaljujući vodnim snagama, dominantno velikim hidroelektranama’, kaže Mirko Budiša. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Pošto su tradicionalni energenti postali nedostupniji i skuplji, otvara se pitanje obnovljivih izvora energije. Jakšić je objasnio da smo iznad prosjeka Europe prema dobivenoj energiji iz obnovljivih izvora energije, ali da imamo još prostora za poboljšanje u određenim sektorima. „Što se tiče obnovljivih izvora energije, tu smo iznad prosjeka Europske unije. Imamo veliki udio hidroenergije u našoj proizvodnji. Imamo i porast instalirane snage u vjetroelektranama te danas dobivamo preko dva teravat sata godišnje iz njih. Tu stojimo prilično dobro. Kaskamo kod fotonapona, prvenstveno na kućanstvima gdje smo, s obzirom na potencijal, mogli napraviti veće iskorake. To je područje koje trebamo unaprijediti. Jedini ispravan smjer je povećanje vlastite proizvodnje iz obnovljivih izvora energije uz mjere energetske učinkovitosti kako bismo smanjili potrošnju. Uz današnje cijene energije, koje su značajno veće nego prije krize, ulaganja su isplativija, a periodi povrata kraći. Pao je i investicijski trošak, pogotovo vjetra i solara. Najave su i države da će se porez na ekstraprofit preusmjeriti na subvencije postavljanja fotonaponskih panela na kućanstva, što svakako treba pozdraviti.“

Budiša je objasnio koliki je udio obnovljivih izvora energije u našoj energetskoj potrošnji. „S 31 posto energije iz obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji u 2020. godini, Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje su svoje ciljeve korištenja obnovljivih izvora energije čak i premašile. Od ukupno proizvedene električne energije na taj je način proizvedeno oko 70 posto energije zahvaljujući vodnim snagama, dominantno velikim hidroelektranama, oko 17,5 posto zahvaljujući vjetru, dok je s 11 posto energija iz biomase treći pojedinačni najznačajniji obnovljivi izvor energije. Međutim, valja istaknuti i da proizvodnja energije iz vode pada te ujedno predstavlja indikator o smanjenju produktivnosti hidroelektrana radi klimatskih promjena. To je još jedna od činjenica koja ide u prilog potrebi diverzifikacije naših izvora energenata, uz koje je potrebno raditi i na jačanju kapaciteta skladištenja energije, ali i definitivno ubrzati zelenu tranziciju odnosno prijelaz na masovnije korištenje obnovljivih izvora energije, pogotovo energije sunca.“

‘LABEL 2020 je projekt organiziran s ciljem pomoći tranziciji tržišta prema novim energetskim oznakama’, ističe Marko Bišćan.
FOTO: Marin Tironi/PIXSELL

Iako cijene energenata ne rastu koliko su rasle na početku energetske krize, ne očekuje se skoriji pad cijena. Jakšić smatra da je sada najbolje vrijeme za ulaganje u infrastrukturu za bolju energetsku učinkovitost. „Cijene energenata su se stabilizirale, ali na razinama koje su daleko veće nego što su bile prije energetske krize. Predviđanja kažu da će se cijena električne energije na razinama od oko 150 eura po megavat satu zadržati do 2025. ili 2026. godine. Neće biti bitnog pada cijene energenata u skorije vrijeme. To vrijeme treba iskoristiti za ulaganje u vlastite, obnovljive izvore i energije i energetsku učinkovitost kako bismo smanjili ovisnost o uvozu energenata.“

Jakšić je naveo da je Energetski institut Hrvoje Požar vrlo aktivan u međunarodnim projektima, pogotovo u projektima koje provodi Europska unija te da se redovito surađuje na međunarodnoj razini po pitanjima energetske učinkovitosti. „Mi imamo u provedbi oko 20-ak projekata iz raznih programa poput Horizon, Interreg, LIFE. Što se tiče energetske učinkovitosti, pružamo potporu tijelima vlasti i sudjelujemo u određenim radnim skupinama i projektima razmjene iskustva o primjeni direktiva o energetskoj učinkovitosti. To su u raznim područjima primjene direktiva o energetskoj učinkovitosti, vežu se i za tematiku spremnosti zgrada za prihvat pametnih tehnologija, certificiranja zgrada, primjene nZEB standarda u gradnji, odzivu potrošnje. Tu je široki spektar unutar područja energetske učinkovitosti i projekata koje provodimo s međunarodnim partnerima na tim područjima.“

‘Hrvatska proizvodi električne energije za gotovo 90 posto svojih potreba. Ako govorimo o nafti i naftnim derivatima, onda pokrivamo 20 posto svojih potreba’

Jedan od tih projekata je i nedavno završeni projekt LABEL2020, čiji je voditelj bio Marko Bišćan, zaposlenik Energetskog instituta Hrvoje Požar. Bišćan objašnjava koji su bili ciljevi projekta i što je iz njega proizašlo. „LABEL 2020 je projekt organiziran s ciljem pomoći tranziciji tržišta prema novim energetskim oznakama. Projekt je započeo u lipnju 2019. godine i trajao je do studenog 2022. godine, uz koordinaciju Austrijske energetske agencije i provođen u 15 zemlja članica EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Riječ je o novoj aplikaciji koja omogućuje jednostavnu usporedbu proizvoda, izračun troškova i odabir proizvoda uz pomoć nove europske baze podataka proizvoda koja je uspostavljena s novom shemom energetskoga označavanja (EPREL).”

Tekst je nastao u suradnji s JANAF-om