Nije novost da psi mogu namirisati ljudski stres, ali novost je da taj miris može i kod pasa izazvati sličnu emociju te utjecati na njihovu motiviranost.

Studija, nedavno objavljena u znanstvenom časopisu Scientific Reports, otkrila je da ljudsko raspoloženje itekako utječe na pse.

Riječ je o prvom znanstvenom dokazu da ljudski miris utječe na emocije i učenje kod pasa te baca novo svjetlo na drevnu vezu između naše i njihove vrste.

“Čak i miris nepoznatog čovjeka pod stresom utječe na emocionalno stanje psa, percepciju nagrada i sposobnost učenja”, kaže starija autorica Nicola Rooney sa Sveučilišta u Bristolu za portal Science Alert.

Psi će, objašnjava, pristupiti novoj, nepoznatoj situaciji s pesimizmom nakon što ponjuše znojnu krpu s anksioznog čovjeka.

Kako bi prikupili podatke za analizu, istraživači su od 11-ero volontera tražili da bez pripreme riješe zadatke matematike i odrade javni nastup. Potom je zatraženo od njih da se opuste, gledajući 20-minutne umirujuće videe. Tijekom oba zadatka, zalijepili su krpice na pazuhe sudionika kako bi prikupili znoj te uzeli uzorke sline i daha.

Tim je također mjerio broj otkucaja srca i razinu kortizola sudionika te im je davao upitnike o anksioznosti prije i nakon testiranja.

Paralelno, za potrebe studije istrenirano je 18 pasa da prepoznaju da zdjela na jednom mjestu u prostoriji uvijek sadrži hranu, dok je zdjela u drugom dijelu sobe ne sadrži. Zatim su postavili zdjelice na međupozicije kako bi vidjeli kako će psi na njih reagirati nakon što budu izloženi mirisu ljudskog znoja i sline.

“Zanimalo nas je hoće li prići brže, nadajući se da je unutra nagrada za hranu ili sporije, s pesimističnom mišlju da u zdjelici nema ništa”, objasnila je veterinarka Zoe Parr-Cortes, glavna autorica studije.

Pokazalo se da su psi, nakon što su nanjušili znoj osobe pod stresom, sporije prilazili novim zdjelicama, što sugerira da je manja vjerojatnost da su vjerovali da sadrže poslasticu. Znoj koji nije bio “obilježen” stresom, nije kod pasa utjecao na ponašanje.

“Stres smanjuje apetit, što bi moglo biti još jedno objašnjenje za promjene ponašanja kod pasa”, dodaje Katherine A. Houpt, profesorica emeritus bihevioralne medicine na Veterinarskom koledžu Sveučilišta Cornell, koja nije bila uključena u studiju.

“Možda se ne radi o tome da to mijenja njihovo donošenje odluka, već više o tome da se mijenja njihova motivacija za hranom. Ima smisla, jer kada ste pod velikim stresom, niste toliko zainteresirani za taj slatkiš”, dodaje.

Ipak, istraživanje potvrđuje da su psi empatični i vrlo osjetljivi čak i na emocije stranaca.

“Odnos sa svojim psom trebalo bi temeljiti na pozitivnim emocijama i angažmanu. To je najbolji način da imate sretnog psa”, savjetuje za kraj Par-Cortes.