Emmanuel Marcon, 39-godišnji bivši bankar iz Amiensa, pobjedom na predsjedničkim izborima u nedjelju postao je najmlađi šef francuske države od Napoleona.

Macron je socijalni liberal, protržišno i proeuropski orijentiran i nudi viziju osnažene, kompetitivne francuske ekonomije, otvorene svijetu.

Za sebe kaže da nije ni lijevo niti desno, a dužnost u Elizejskoj palači osvojio je usprotivivši se političkoj eliti iako je i sam iz nje potekao.

Kada je 2012. odlučio svoje vještine investicijskog bankara upotrijebiti u političkoj areni i postati savjetnik predsjedniku Francoisu Hollandeu, činilo se da je Macronu suđen vrtoglavi uspon u redove tradicionalnog establišmenta.

Ali nakon samo dvije godine ministarskog staža (2014.-2016.) napušta Socijalističku stranku, osniva svoj pokret En Marche! (Naprijed!) i kao politički autsajder, neovisni kandidat centra kreće u predsjedničku utrku, odašiljajući pritom snažne poruke protiv elite kojoj je pripadao.

Macron dosad nije bio izabran niti na jednu političku dužnost i na početku kampanje protivnici su ga ismijavali. “Siguran sam da francuski narod neće svoju sudbinu staviti u ruke čovjeka bez iskustva, koji dosad nije pokazao ništa”, govorio je tada Francois Fillon.

Macronov meteorski uspon mnogi pripisuju čežnjom za svježim licem u kombinaciji s neočekivanim slomom njegovih uvaženih protivnika.

Osjećajući nezadovoljstvo ‘statusom quo u zemlji’, najavio je da će protresti establišment, iako je i sam pohađao prestižne francuske škole, basnoslovno zarađivao kao Rothschildov bankar i bio Hollandeov ministar gospodarstva.

“Francuska je blokirana zbog tendencije njezine elite da služi samoj sebi”, rekao je pristašama na skupu u Pauu. “A ja to znam jer sam bio njezin dio”.

Strah pobijedio optimizmom

Macron je diplomirao na elitnom pariškom institutu političkih znanosti, a zatim magistrirao filozofiju. Školovanje je nastavio na Ecole Nationale d’Administration (ENA, Nacionalna škola za administraciju) na kojoj se obučavaju vodeći francuski birokrati.

U ministarstvu gospodarstva je četiri godine radio kao inspektor (2004.-2008.), a potom iduće četiri proveo u Rothschildovoj banci.

Još kao ministar počeo je kritizirati ‘svete krave’ francuskog socijalnog modela, poput 35-satnog radnog tjedna, doživotnog zapošljavanja u javnim službama i prestrogu zaštitu radnika od otkaza.

Takve su ga poruke tijekom kampanje pretvorile u najpopularnijeg francuskog političara, što je golem uspjeh za bivšeg bankara u zemlji u kojoj mnogi preziru svijet visokih financija.

Tvrdi da mu je ambicija premostiti tradicionalnu podjelu na lijevo i desno koja predugo dominira francuskom politikom.

Kada je u kolovozu prošle godine osnovao vlastiti pokret mnogi su ga analitičari smatrali zvijezdom kratkog sjaja.

Macronu je, međutim, u kampanji išlo na ruku to što su socijalisti u rasulu te što je istodobno konzervativna uzdanica Francois Fillon trpjela žestoke kritike zbog upletenosti u financijski skandal.

Tu je poziciju potom učvrstio gradeći široku potporu u biračkom tijelu i slijeva i zdesna. Širio je optimizam ondje gdje je kandidatkinja krajnje desnice Marine Le Pen širila strah. On je gorljivi proeuropejac i misli da Francuska treba pridobiti Njemačku u stvaranju socijalno osjetljivije Europske unije.

Obećava ulaganje u naobrazbu mladih i nezaposlenih te tranziciju na čistu energiju.

Macron je u braku s Brigitte Trogneux koja mu je bila učiteljica u srednjoj školi i poznaje je od svoje šesnaeste godine. Vezu su počeli kad je on postao punoljetan. S obzirom na dobnu razliku od 24 godine, njihov je brak bio privlačna i intenzivno praćena tema ‘glossy’ časopisa.