Novinar i pisac Emir Imamović Pirke predstavio je u četvrtak u Zagrebu svoj novi roman “Terorist”, objavljen u izdanju nakladnika VBZ, koji su predstavljači opisali kao publicistički studiozno pisanu dokumentarističku fikciju u kojoj se autor duhovito, precizno i lucidno bavi vehabizmom u Bosni i Hercegovini.

O knjizi je uvodno u klubu Botaničar govorio urednik Kruno Lokotar, koji je kazao kako je riječ o petom romanu tog novinara, urednika, pisca i scenarista nakon stanke od nekoliko godina, “u kojemu Pirke na najbolji način spaja iskustva svojih profesija – s jedne strane istraživačkog novinarstva a s druge književnosti”.

Istaknuo je kako je Imamović Pirke, nakon prva dva romana koji su se oslanjali “ne toliko na činjenice koliko na medijsku prezentaciju činjenica, da bi zatim ušao u prostor fikcije”, s “Teroristom” stvorio hibridan žanr, “gdje s jedne strane barata interpretacijama i tumačenjima, dok je činjeničnost – biografsko i dramatsko u glavnom liku – fikcijska, što je ozbiljna inovacija za naš prostor”.

“To je također knjiga o memoriji, o nepouzdanosti memorije, u kojoj postoji i ljubavni narativni luk. Na koncu je to i knjiga o revizijama povijesti”, ocijenio je Lokotar.

Emir Imamović Pirke (1973.) dugogodišnji je novinar i suradnik nekih od najznačajnijih medija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Piše za tjednik Express, portale Forum.tm i Bljesak, te magazin Start BiH. Piše za televiziju, kazalište i film. Jedan je od pokretača Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ). Napisao je još knjige “Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince” (2006.), “Tajna doline piramida” (2008.), “Treće poluvrijeme” (2010.) i “Vršenje dužnosti” (2014.).

U svojem petom romanu “Terorist”, Pirke se bavi fenomenom bosanskohercegovačkih vehabija – dobrovoljaca koji su otišli boriti se za kalifat Islamske Države, pitajući se – Kako je moguće da netko rođen u bivšoj Jugoslaviji, u doba kasnog socijalizma, završi kao islamski fundamentalist?

Roman je najavljen kao fikcijska publicistika nastala na zasadama novog žurnalizma, pisana precizno, duhovito, gotovo aforistično i lucidno, sa studioznim fokusom na istragu, kontekstualizaciju, esejizaciju i argumentaciju jedne sudbine u kojoj se demonsko sudara i izmjenjuje s tragičnim.

Prva knjiga te vrste na našim prostorima

Autor je istaknuo kako je dugo imao ambiciju napisati knjigu koja će “imati fikcijski okvir i fikcijsku priču unutar tog okvira, gdje će se činjenice koje su provjerljive i dostupne stalno češati o apsolutno izmišljenu konstrukciju, ali tako da se nikad zapravo ne zna gdje završava ono što je stvarnost a što je ono što sam ja apsolutno izmislio”.

“‘Terorist’ je rezultat moje želje za žanrovskim eksperimentom, dok se priča o glavnom junaku izbistrila kroz nastanak Islamske Države i njen nestanak”, pojasnio je Imamović Pirke.

Roman je pisao oko dvije godine i za njega mu nije trebalo puno istraživanja – “Trebao sam samo ono što sam znao od prije sistematizirati i složiti”, rekao je.

Novinar i književnik Ivica Đikić ocijenio je kako je riječ o vjerojatno prvoj knjizi na jezicima regije bivše Jugoslavije koja ulazi dublje u priču o islamskom terorizmu. “Prvi put imamo neku knjigu koja s dubokim razumijevanjem ulazi u problem odlaska mladića, ljudi iz BiH, na ratišta u Siriji, ali i drugdje na Bliskom istoku”, rekao je Đikić.

U njoj je jako puno činjenica koje se suprotstavljaju našim općenitim predodžbama o stvarnome zamahu vehabijskog pokreta u BiH i tome koliko je ljudi doista otišlo i poginulo boreći se za ISIL, dodao je.

“Bez pretjerivanja ili umanjivanja tog fenomena, Pirke po prvi put na način koji je istodobno i dokumentaristika i literatura iznosi ono što se nalazi u njegovoj srži, baveći se time kroz fikcijski lik kao paradigmu cijele te pojave – da netko osjeti potrebu ili nagon da ode ratovati i poginuti tisućama kilometara daleko u nekim ratovima koje uopće ne razumije”, istaknuo je Đikić.

Upravo je to srž te knjige – pokušaj da se dokuči što je to što navede nekoga tko je odrastao u sredini čiji je islam oduvijek bio “mekan, blag, europski”, na takvu promjenu. “Odgovor na to pitanje Pirke ne nalazi, ali nije ni smisao književnosti da daje odgovore nego da traga za odgovorima”, zaključio je Đikić.