Prošle subote Rijeka je postala kulturna prijestolnica Europe. Kao prvi hrvatski grad koji se izborio za tu prestižnu ulogu, Rijeka je već prvog dana desecima programa na Korzu, ulicama, trgovima i svečanošću otvorenja u Luci različitosti, brojnim gostima, novinarima, turistima i visokim uzvanicima dokazala da je drugačija i svoja. U Rijeci se nisu pojavili ni premijer Andrej Plenković, ni predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je rodom iz riječke okolice. Nakon svečanog programa otvorenja u HNK i spektakularne Opere Industriale nastale prema glazbenom predlošku riječkog umjetničkog dvojca JMZM – Josip Maršić i Zoran Medved – u orkestraciji hrvatskog kompozitora, Frana Đurovića i u režiji Dalibora Matanića, izvedene na De Francheskijevom gatu u Riječkoj luci, luda zabava za sve generacije i glazbene ukuse trajala je dugo u noć.

“Večeras će se roditi jedna nova Rijeka, u luci među gatovima, skladištima, dizalicama, u svoj toj grubosti mehaničkih sila koje su ovaj grad stvarale. Duboko sam iracionalan i ne mogu dočekati da doživim tu novu energiju. Drago mi je da nismo pripremili jednu umivenu manifestaciju zašećerenu kao zacher-tortu, mislim da će ovaj kaos, ovaj ritual, roditi nešto sasvim novo, nakon 7 godina trudnoće, koliko je trajalo osmišljavanje ovog projekta”, tim je riječima Ivan Šarar, pročelnik Odjela za kulturu grada Rijeke, najavio spektakl otvaranja Europske prijestolnice kulture koji je luku pretvorio u pozornicu. Na svjetlosnim instalacijama preko gatova ispisivale su se poruke: AJMO RIJEKA, FORZA FIUME, LUKA RAZLIČITOSTI, TOLERANCIJA, POŠTOVANJE, SUŽIVOT, MIR, ANTIFAŠIZAM, UMJETNOST, EUROPA, KULTURA.

Program otvorenja koji je izazvao različite reakcije moderirao je Zoran Prodanović Prlja, a nastupilo je više od stotinu izvođača kao što su DB Indoš – Kuća ekstremnog glazbenog kazališta s Rumoristima, Pjevački zbor EPK predvođen Jekom Primorja pod vodstvom Igora Vlajnića, orkestar gudača i puhača, finski zbor muškaraca koji vrište, zveckaju i viču Mieskuoro Huutajat, dvadeset riječkih gitarista, deset bubnjara, plesači i radnički orkestar brusilica, varioca i iskri. U finalu su izveli Riječanima omiljenu pjesmu “Bella Ciao”, kao znakovitu poruku o nepokolebljivom antifašizmu grada.

Iza projekta stoji Emina Višnić, direktorica tvrtke EPK sa šezdesetak zaposlenih koji su od 1. siječnja 2017. radili na osmišljavanju najzahtjevnijeg kulturnog projekta u novijoj hrvatskoj povijesti. Emina Višnić ima bogato iskustvo u kulturnom menadžmentu u javnom i civilnom sektoru. Njenu karijeru obilježili su projekti poput Urbanog festivala, kluba MaMa, Pogona – prve kulturne institucije osnovane partnerstvom udruga i gradske uprave, upravljanje Zakladom “Kultura nova” i europskim kulturnim politikama kroz Culture Action Europe.

NACIONAL: Otvorenje je iza vas, kakvi su dojmovi? Reakcije publike bile su podijeljene, ali to ste i očekivali.

Naravno, svjesni smo toga da ne mogu uvijek biti svi za, osobito ako se radi o programu koji je namjerno drugačiji. No prošla sam u subotu po gradu, atmosfera je bila apsolutno fantastična, otkad sam u Rijeci ništa slično nisam vidjela. Veselje je trajalo do sitnih sati, a većina ljudi bila je izuzetno zadovoljna ne samo središnjim otvaranjem, nego i šušurom koji se stvorio oko cijele priče. Na žalost, padala je kiša, to nismo mogli spriječiti koliko god smo se trudili, no usprkos tome imali smo sve pod kontrolom, što je bilo prilično teško jer se program odvijao na više pozornica. Vjerujem da bi bilo i više ljudi da nije bilo kiše, ali i ovako možemo biti zadovoljni brojkama.

NACIONAL: Kako tumačite izostanak vrha vlasti, premijera i predsjednice? Na otvorenju je bio samo izabrani predsjednik Zoran Milanović.

Mi smo pozvali sve koji žele doći. Ako oni nisu mogli, to ja ne mogu posebno komentirati, niti u tome vidim neku posebnu poruku. Zašto oni nisu došli i što im je bilo važnije, to je ipak pitanje za njih. Nama su ionako bili u fokusu građani Rijeke i naši posjetitelji, a manje smo se bavili uzvanicima i njihovim protokolarnim ulogama u činu otvaranja.

NACIONAL: Svečano otvorenje na gatu u Luci naglasilo je dimenziju industrijske estetike , ali i odavanja počasti radniku kao kategoriji koja zapravo izumire.

Da, bila je to posveta riječkom radniku i riječkoj industriji. Mi smo svjesni da se takva industrija više ne može obnavljati i da radnici u klasičnom smislu te riječi možda u budućnosti neće postojati jer će njihove poslove odrađivati roboti ili umjetna inteligencija. Od devedesetih godina i jednog “specifičnog uvođenja” kapitalizma u Hrvatskoj, ali i globalno, događale su se promjene i mi se kroz naš program “Dopolavoro” pitamo kakva nas budućnost čeka, koji su uopće mogući oblici rada. Srećom, brodogradilišta u Rijeci i okolici unatoč svemu još su živa i rade drugačije i u novim nišama. Mi smo tu industrijsku baštinu iskoristili i kao temu, ali i kao prostor odvijanja različitih projekata, gdje ta baština dobiva novu funkciju.

NACIONAL: Na dan svečanog otvorenja dogodio se vandalski čin koji možda nitko nije očekivao baš u Rijeci. Pripadnici HVIDR-e “lustrirali” su jugoslavensku zastavu izloženu uz povijesnu crtu na Korzu. Jeste li iznenađeni takvom reakcijom? 

Kao i svuda, tako i u Rijeci postoje ljudi različitih stajališta, nismo ni očekivali da će svi reagirati pozitivno na projekte EPK, osobito ne na one koji se događaju u javnom prostoru. No te bi reakcije ipak trebale biti primjerene. Lustracija zastave jedne države koja je povijesna činjenica je prilično smiješna. Netko očito pokušava izbrisati povijest koja je takva kakva jest. Možemo je interpretirati ovako ili onako, ali raspravljati o zastavi jedne države koja je postojala čini mi se pomalo suludim. No mislim da je i Grad primjereno reagirao, počinitelj je prijavljen policiji i sada je na pravosuđu da odradi svoje.

NACIONAL: Tko je odabrao Dalibora Matanića koji je režirao i svečano otvorenje i promotivni spot? Kako ste s njim surađivali?

Projekt otvorenja, središnjeg događaja razvijamo preko godinu dana, u čemu su sudjelovali mnogi. Jedan od bitnih elemenata postao je muzički predložak “Opere Industriale” autora Josipa Maršića i Zorana Medveda. Na tome i na svjetlosnim umjetničkim instalacijama radio je tim autora i producenata, a onda nam se pridružio i Dalibor Matanić koji je osmislio dodatne elemente i program redateljski uvezao u cjelinu. Znači, radi se o kolektivnom autorstvu nad projektom koji se razvija dulje vrijeme.

NACIONAL: Matanićev promotivni spot izazvao je razne reakcije, kao i instalacija zvijezde petokrake na vrhu riječkog nebodera, no očito je bila želja da se Rijeka prikaže kao grad posve drugačiji od ostatka Hrvatske. Hoće li i programi nakon otvorenja biti jednako provokativni?

Kako za koga. Mislim da smo uspjeli zadržati tu oštricu, no znamo kakvo je naše društvo. Provokacije izazivaju teme koje su povijesnog karaktera , što ne bi trebalo biti tako. Živimo u okolini u kojoj čim čovjek zauzme stav, pri čemu mislim na stav umjetnika, odmah idu negativne reakcije i prilično plitka politička tumačenja. Smatram kulturu prostorom dijaloga u kojem moramo postavljati određena pitanja koja nisu uvijek ugodna i u kojem možemo obrađivati teme bez policijskih i PR-ovskih ograničenja, kao i bez pretenzija da dajemo apsolutnu istinu kao povjesničari ili znanstvenici. Matanićev spot bio mi je izuzetno zanimljiv baš zbog reakcije koja se dogodila. On je izazvao raspravu o tome što je identitet Rijeke. Nadam se da su ljudi iz toga shvatili da identiteti nisu jednoznačni. Ako ih pokušavamo učiniti jednoznačnima, ako na samo jedan način nastojimo identificirati Hrvatsku ili Rijeku, onda smo na najboljem putu u totalitarizam. Ako smo izabrali život u demokraciji, moramo dopustiti da taj prostor javne rasprave kroz umjetnost bude otvoren i slobodan.

NACIONAL: Od vašeg imenovanja na funkciju direktorice EPK 2016. u javnost su se plasirale priče da vlada potpuni kaos i da ništa neće biti spremno na vrijeme. Sada kada je početak iza vas, kako to sve komentirate?

Čak su i tada kada su plasirane to bile neke smiješne, neutemeljene priče koje se nisu baš jao “primile” u javnosti. Uglavnom su ih plasirali neki podjedinici kroz lokalne medije i društvene mreže. No to nepovjerenje javnosti unaprijed bilo je dosta tipično za sve dosadašnje europske prijestolnice kulture – i drugi su se gradovi suočavali s takvom atmosferom pa se to dogodilo i nama. Ljudi ne znaju što bi trebali očekivati, a nisu spremni iščitavati stotinjak stranica dokumentacije kako bi se detaljno upoznali sa sadržajima. No otkad smo mi od ove jeseni počeli objavljivati program, pa onda i program otvorenja, taj se diskurs dosta promijenio.

NACIONAL: Vi imate iskustvo menadžiranja u kulturi, ali ipak u daleko manjim projektima. Ovo je bio ogroman zalogaj i jeste li u nekom trenutku pomislili da je to ipak preteško?

Da, no treba i reći da do sada nitko u Hrvatskoj nije imamo prilike raditi na tako zahtjevnom projektu. Radili smo s većim ili manjim budžetima i projektima, ali ovo je bilo produkcijski najzahtjevnije. Donekle slično tome, po utjecaju, ali nikako po obuhvatu, bio je možda kulturni program Univerzijade 1987. u Zagrebu. No to je bilo u ograničenom trajanju, a ovdje se radi o godinu dana, velikom broju partnera, velikoj širini programa. To se ne može uspoređivati ni s festivalima koje treba žanrovski i tematski usmjeriti, već je naš zadatak bio da napravimo program koji ima smisla i svoju priču, ali i da zadrži svoju koncepcijsku oštricu. S druge strane, taj program treba biti širok i uključiv kako bi zadovoljio različite interese i ukuse.

NACIONAL: Koliko je dio koji se odnosi na obnovu i izgradnju infrastrukture bio u nadležnosti EPK? Oko toga su se vodile brojne rasprave, a dio tih projekata daleko je od završetka, poput Galeba do Šećerane.

To nije u našoj ingerenciji, mi smo zaduženi isključivo za kulturni program, promociju, marketing i popratne aktivnosti, dok je infrastruktura u nadležnosti Grada. Komuniciramo s gradskom upravom, infrastruktura ide po planu i nije bilo ni zamišljeno da svi ti veliki projekti budu završeni za otvaranje. Najveći projekt, Kompleks Benčić koji postaje najveća kulturna četvrt u Hrvatskoj s dva nova muzeja, Dječjom kućom i knjižnicom, gradi se sukcesivno kako je i najavljeno, Galeb kasni nekoliko mjeseci ne samo zbog određenih tehničkih poteškoća, nego i dobrim dijelom zbog sasvim nepotrebne, ali i štetne ispolitiziranosti projekta i njegova stavljanja na neku kvaziideološku razinu koja je sasvim neprimjerena.

NACIONAL: Osobito zato što je Galeb zaštićeno kulturno dobro.

Da, i to na listi kulturnih dobara Republike Hrvatske, a ne Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Radi se o povijesnoj činjenici i svjetskoj atrakciji. Ja sam apsolutno sigurna da će, nakon što brod dođe u Rijeku krajem godine, dakle krajem službenog programa, Rijeka imati od njega itekakve koristi u financijskom i turističkom smislu. Bit će to apsolutna atrakcija, muzej koji će pričati priču o brodu i važnim povijesnim momentima koji su uz njega vezani.

NACIONAL: Javnosti nije baš bilo jasno kako su podijeljene uloge u vašem timu i zato se stalno spekuliralo o prijeporima među vama. Slaven Tolj se razbolio, Oliver Frljić je otišao, a smatralo se da će on najvećim dijelom osmišljavati program. Koliko je to vas uzdrmalo i koliko je utjecalo na koncept i dinamiku vašeg rada?

Ne znam zašto se to smatralo za Frljića jer je on od početka EPK Rijeka bio imenovan voditeljem jednog relativno malog projekta unutar programskog pravca “Doba moći” koji se sastoji od produkcije 4 kazališne predstave. Da stavim to u kontekst cijelog programa tijekom 2020. – on se sastoji od više od 250 projekata i pojedinačno više od 650 događanja. Frljić je otišao jer je odučio raditi u Njemačkoj. Istina je da smo se razišli oko nekih financijskih i koncepcijskih tema, ali ne onih koje su se odnosile na njega. Radilo se u ulasku u neke produkcije, od kojih je nešto ostalo, a nešto promijenjeno. Na žalost, točno je da se Slaven Tolj razbolio, no mi smo stvari planirali na vrijeme i već prije toga definirali glavni okvir i projekte programa. Za mene to je značilo više posla, no srećom cijeli taj projekt nije rađen centralizirano i ne ovisi isključivo o jednoj osobi. U tom smislu, pored Slavena kao umjetničkog voditelja EPK, postoji cijeli niz pojedinaca koji su slagali programske sadržaje. Zato projekt i nikada nije bio ugrožen i nije trebalo tražiti neke druge ljude da ga vode.

NACIONAL: Glazbenici i muzički kritičari prigovaraju da riječka punk rock scena nije dovoljno zastupljena, da u programima nema Putokaza, Leta 3, Urbana i Parafa. Je li to točno i zašto ta dimenzija Rijeke nije adekvatno zastupljena?

Svečani program u HNK prenošen je uživo na televiziji, nazočili su mu najviši uzvanici, a nastupili su Ivanka Mazurkijević i Mrle iz Leta 3, bili su i Putokazi, Parafi su dio popratnog programa. Uključivali smo na različite načine riječku punk i rock scenu. Za himnu RI-Vala “Moj grad” Vava je okupio je sve koji su se htjeli uključiti. A htjeli su se uključiti svi. Zapravo skoro svi jer ja jako pazim da ne namećem ideju kako svi moramo misliti isto. Možda su neki mislili da su baš oni trebali biti autori središnjeg dijela programa, no mi smo se odlučili za neke druge jer naša uloga nije samo promovirati ono što je već etablirano, već i tražiti nešto novo, drugačije i neobičnije.

NACIONAL: Kako biste ocijenili suradnju s ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek koja je s određenim odmakom govorila o programu EPK u koji se nije miješala. Koliko se činjenica da je ona iz HDZ-a, a Rijeka i županija imaju na vlasti SDP prelamala preko vas?

Mislim da je suradnja s Ministarstvom, baš kao i s Gradom i Županijom upravo onakva kakva treba biti. A to je da smo s njima razgovarali isključivo o strateškim pitanjima i financijama, a ne o programima i projektima. Program mora biti autonoman, to je uzus u kulturi i umjetnosti, ali i uvjet Europske komisije. Mislim da je to jako dobro i ja ne očekujem od predstavnika Grada ili Ministarstva da budu nešto pretjerano ostrašćeni oko sadržaja programa. Njihova uloga je da budu relativno neutralni i unutar svog mandata daju podršku i da se ovaj projekt drži podalje od dnevnopolitičkih ili ideoloških pitanja. U tom smislu mogu čestitati svima, od lokalne preko regionalne do nacionalne vlasti jer doista tih problema nismo imali. Niti su se preko nas lomila politička koplja između takozvanih lijevih i desnih.

NACIONAL: Pisalo se o prijeporima između Županije i grada Rijeke, gdje su na vlasti pripadnici različitih frakcija SDP-a.

Kao što znate, ukupni proračun EPK je 71 milijun eura, međutim veći dio toga, skoro 45 milijuna ide u infrastrukturu. Oko 37 posto osigurano je iz europskih fondova, otprilike toliko dao je i Grad Rijeka. Novac su dala i ministarstva kulture, regionalnog razvoja te turizma u iznosu od oko 85 milijuna, dok je Županija trebala izdvojiti 3 milijuna eura, no bit će nešto iznad 1,5 milijuna. Točno je da je tu bilo određenih nesporazuma koji su se odrazili i na nas i na ulaganja u program. No uspjeli smo ga prilagoditi tako da ne izgubi na kvaliteti. Dodatno su nam pomogle i lokalne uprave na području Županije, tako da projekt ni u jednom trenutku nije bio ugrožen.

NACIONAL: Dogodilo se da Hrvatska prvi put ima kulturnu prijestolnicu Europe i predsjeda nad Europskim vijećem u isto vrijeme. Izvori u Bruxellesu tvrde da EPK u okviru hrvatskog predsjedanja nije dovoljno istaknuta, da se o tome ne zna previše u Bruxellesu, da nema plakata, da nije dovoljno uloženo u promociju. Kako komentirate te primjedbe?

Teško mi je iz Rijeke procjenjivati što se događa u Bruxellesu, niti se uspoređivati naš program s predsjedanjem. Mi smo u suradnji s ministarstvima kulture i vanjskih poslova odradili puno prezentacija u inozemstvu prošle godine, kada je nama bilo važnije jer nam je cilj bio dovesti međunarodnu publiku u Rijeku. Bili smo i u Stockholmu, Parizu, Milanu, Rimu, mnogim velikim gradovima, a Rijeku je posjetilo i 60 dopisnika iz Bruxellesa koje smo ovdje informirali o programu EPK. Možda smo mogli očekivati više u smislu promocije unutar hrvatskog predsjedanja EU-om, ali ne mogu to previše kuditi, niti hvaliti jer zapravo nemam prave informacije.