Emily Elizabeth Dickinson rođena je u Amherstu 10. prosinca 1830. godine. Kao djevojka, zbog zdravstvenih problema, veći dio vremena provodi u kući neprestano čitajući knjige i pišući pjesme. Za svoga života (nepunih 56 godina) objavila je samo sedam pjesama (prema nekim izvorima deset), za što je uvelike zaslužan i njezin povučeni način života.

Naime, Dickinson je svoje pjesme slala samo najbližim prijateljima. Međutim, nakon njezine smrti među privatnim stvarima pronađena je kolekcija od preko tisuću pjesama od kojih mnoge nisu bile završene. Njene pjesme odlikuju se prepoznatljivim, unikatnim stilom, s nevjerojatnim darom za riječi, objedinjujući profinjeni osjećaj i vrhunski intelekt.

Nadahnuće za svoja djela pronalazila je u Bibliji, Shakespearovim djelima i klasičnoj mitologiji. Tek je 1955. godine objavljena zbirka Pjesme Emily Dickinson (The Poems of Emily Dickinson) u tri sveska, koja sadrži pjesme u izvornom obliku – s nestandardnim korištenjem velikih slova, interpunkcije, i brojnim crtama i elipsama.

U ondašnje pjesništvo unijela je moderne elemente i time zaslužila epitet jedne od najoriginalnijih autorica uopće. Autorica je modernih odlika, dotad nepoznatih u 19. stoljeću, čime je zadužila mnoge nove generacije pjesnika. Dickinson je pjesnikinja stvarnoga, dubokoga i iskrenoga, njezine se pjesme često dotiču tema osamljenosti i napuštanja, što svakako možemo povezati s njezinim načinom života i činjenicom da je s prijateljima uglavnom komunicirala putem pisama.

U svome je životu imala i misterioznu mušku osobu, a aluzije na takvu pojavu pojavljuju se u mnogim pjesmama koje se osvrću na udaljenu i neuzvraćenu ljubav. Osim toga, dio je njenih stihova posvećeno ženskom, a ne muškom subjektu (she, a ne he) zbog čega su neke od recentnih analiza njenog pjesništva otvorile prostor za njihovu interpretaciju u lezbijskom ključu.