Emil Mandarić nadareni je samouki umjetnik rođen 1965. u Slavonskom Brodu. Od 1970. godine živi u Rijeci, a 2011. počeo je stvarati predivna umjetnička djela, skulpture koje je obogatio Braillovim pismom.

Kad netko pomisli na skulpturu od papira, vjerojatno ni ne može zamisliti kako je riječ o čvrstoj i visokoj tvorevini materijala nastalog od ekoloških vrećica od pak-papira uzetih iz trgovina. Skulpture predstavljaju osobe koje su nerijetko zanemarene i neprimjetne u našem društvu. Autor bira i povijesne momente za ideje.

U Tiflološkom muzeju u Zagrebu bila je predstavljena njegova izložba “Dodir od zlata” u tehnici kaširanog papira. Ispričao je kako ona predstavlja deset godina njegovog rada. Obuhvaća teme zanimanja slijepih osoba kao što su pletač košara, harmonikaš, likove iz primorskog kraja.

Jedna od posljednjih skulptura je glava nastala od papira, a za koju je napravljena i minijatura.

“Veliki i mali nastali su po uzoru na moju glavu, izmjerio sam sve po sebi. Sve je od papira, a crne naočale su simbol slijepih osoba i na njima je Braillovo pismo“, ispričao je Emil.

Dodao je da se brada i kosa ne izrađuju od papira, stoga je glava “gola”.

Kako je sve započelo, umjetnik pojašnjava:

“Prva uspješnija skulptura je iz 2013. godine. Na jesen 2011. počeo sam se obučavati u kreativnoj radionici u Udruzi slijepih kod Mirjane Marin, likovne pedagoginje, sve te godine ona nas vodi i radi s nama i dan danas. Susreo sam se s radovima i gospodina Mihelčića, a do tada nisam imao predodžbu da slijepe osobe mogu takvo što uopće i raditi. Bila je objavljena i knjiga u povodu tridesete i šezdesete obljetnice rada Udruge, koju je napisao naš pokojni tajnik, prof. Dragutin Suden. Tamo su objašnjene životne priče slijepih koji su živjeli uspješno od svoga rada dok Udruga još nije postojala, a to je do prve polovice 20. stoljeća.”