Elvis Fatović trener je španjolskog vaterpolskog prvaka Barcelonete u koji je došao nakon što je osam godina bio izbornik Australije, a o svojoj karijeri govori za Tempo

Nakon što je godinama bio trener vaterpolske reprezentacije Australije, Elvis Fatović je 2021. godine postao trener španjolskog prvaka Barcelonete. U prve tri godine osvojio je tri prvenstva i tri kupa i nije bilo iznenađenje kada je ovog ljeta potpisao produžetak ugovora na još dvije sezone. Početak ove sezone za Barcelonetu je odličan, u prva tri kola Lige prvaka pobijedili su mađarski Vasas 18:7, u gostima crnogorski Herceg Novi rezultatom 16:8 i kod kuće Marseille 19:14. U tim pobjedama bili su predvođeni Alvarom Granadosom koji se, nakon dviju sezona, vratio u Barcelonetu. To je onaj isti Granados koji je postigao pobjednički gol za Španjolsku protiv Hrvatske u finalu Europskog prvenstva u Zagrebu početkom ove godine.

Fatović je nakon odlične igračke karijere, kada je s Jugom dva puta osvojio Ligu prvaka, započeo trenersku karijeru. Nakon što je bio pomoćnik Ratku Rudiću u reprezentaciji koja je 2012. osvojila olimpijsko zlato u Londonu, otišao je u Australiju gdje je ostao do završetka Olimpijskih igara u Tokiju 2021. Upravo je na Olimpijskim igrama u Tokiju Australija pobijedila Hrvatsku, a tada je za Hrvatsku nastupao i Fatovićev sin Loren. Osim toga, na četiri svjetska prvenstva Australija je pod Fatovićem dolazila do četvrtzavršnice, a onda bi vrlo tijesno, ili uz odmaganje sudaca kao 2019. protiv Mađarske, propuštala priliku za plasman u poluzavršnicu.

O svemu ovome razgovarali smo s Fatovićem u Barceloni koji nas je ugostio u prostorijama kluba koji se nalazi u predivnom kvartu Barceloneta smještenom uz more.

TEMPO: Ovosezonski ulazak u Ligu prvaka je očekivan, ali ne uz ovako uvjerljive pobjede. Je li ovosezonski cilj lov na Ligu prvaka?

Pritajeno je priželjkujemo, ali mi smo realno četvrta ili peta ekipa. Tu je Ferencvaros koji je neprikosnoven. Lani su osvojili Ligu prvaka, uzeli su trojicu nova igrača, čak i jednog našeg. Onda je tu i Olympiacos. Mi financijski sigurno nismo ni među sedam, osam momčadi u Europi, ali imamo drugačiju ekipu. Ove godine igramo potpuno drugačije jer smo ostali na jednom centru tako da smo se morali prilagođavati. Još je prerano, ovi rezultati, pogotovo druga pobjeda protiv Herceg Novog koji je odlična ekipa je visoka, ali nije realna. Pola utakmice bilo je izjednačeno, onda smo se mi malo odlijepili, a njima su nedostajala dvojica igrača. Super je rezultat, ali nisam bio prezadovoljan kako smo igrali. Mislim da imamo puno rezervi, pogotovo u obrani. Za sada to izgleda okej, ali tek je početak, tako da ćemo vidjeti.

Elvis Fatović bio je na Olimijskim igrama 2012. u Londonu pomoćnik izbornika Ratka Rudića. FOTO: AP Photo/Alastair Grant/GuliverImages

TEMPO: Povlačenje vlasnika iz Pro Recca izazvao je potres na tržištu, što je vama donijelo povratak Granadosa. Slažete li se da je ove sezone Liga prvaka izjednačenija nego prethodnih godina?

Pro Recco je stvarno bio neprikosnoven. Međutim, znalo se da će doći do potresa kada se povuče čovjek koji ulaže sav novac u klub. Nije se znalo hoće li to biti za godinu dana ili za 10. Desilo se iznenada, ali se očekivalo da će se jednog dana desiti. No vidimo da su oni još uvijek daleko najjača talijanska ekipa. Malo se konkurencija izjednačila, ali tu je Ferencvaros koji ima gotovo isti proračun, ako ne i veći. Ferencvaros je ove godine potpisao Dušana Mandića, najboljeg igrača na svijetu, na još dvije godine. U Srbiji su počeli vraćati svoje igrače, ali ih je Ferencvaros s Mandićem preduhitrio, što znači da je u pitanju bio novac koji je za vaterpolo velik. Definitivno je ove sezone Liga prvaka malo kompetitivnija. Tu je i Olympiacos, splitski Jadran te Novi Beograd koji je izgubio nekoliko igrača. Po meni su to ekipe koje sada igraju bolji vaterpolo nego kad su bili prepuni zvijezda.

TEMPO: Kako je Barceloneta uspjela potpisati Alvara Granadosa ako se zna da je Ferencvaros bio zainteresiran za njega?

Granados je prije ljeta potpisao za Pro Recco čiji se vlasnik tada povukao, a sve ozbiljne ekipe već su u svibnju i lipnju potpisali igrače. Tada su zatvorili proračune. Možda su mogli ići izvan proračuna, ali onda je pitanje bi li mogli plaćati sve te igrače. Mi smo tu imali malo sreće, Barcelona je njegov grad, tako da se tu vratio. Mi smo potpisali i jednog mladog mađarskog vaterpolistu, Vinca Vigvarija, po meni će on za dvije, tri godine biti sigurno jedan od najboljih igrača na svijetu. Vigvari je strahovito potentan, on igra na istoj strani s Granadosom, tako da imamo odličnu lijevu stranu. Brzi su, mladi su, stvarno imaju izvanserijska rješenja, tako da su velika dobit za nas.

TEMPO: Ovog ljeta vam je istekao trogodišnji ugovor s Barcelonetom, je li bilo s vaše strane dilema oko produženja ugovora?

Pa nije, čini mi se da i jedna i druga strana uživa u svemu tome. I dok je tako, vjerojatno ćemo gurati dalje. Uživam raditi s njima. Nakon Australije, gdje mi je bilo fenomenalno, bilo je teško odlučiti se doći ovdje, ali zadovoljan sam s to odlukom. Na kraju krajeva tako sam i sada produžio ugovor, definitivno uživamo. Klub mi se sviđa. Mi nismo u situaciji kao Pro Recco, Ferencvaros i Novi Beograd, da možemo kupiti koga hoćemo. Mi možemo kupiti buduću zvijezdu, mladu koja želi igrati u dobrom, zdravom okruženju. Meni se sviđa takav koncept, čak i više nego da se kupuju super zvijezde.

TEMPO: Rekli ste da vam je bilo teško otići iz Australije. Je li vam bilo teško otići iz Dubrovnika u Australiju?

Manje mi je bilo teže otići iz Dubrovnika nego iz Australije. U Dubrovniku sam proveo cijelu karijeru kao igrač, zatim 3-4 godine kao trener, i bilo je vrijeme za promjenu. Australija je možda daleko, ali mi je bilo izazovno jer sam vidio da se s njima može napraviti jedan iskorak. I nije mi s te strane bilo teško.

TEMPO: Svatko želi voditi i dokazivati se s najboljim europskim momčadima. Je li bilo straha da neuspjehom u Australiji nećete biti zanimljivi europskim momčadima? Koliko je to bio svjestan rizik?

Ja sam u jednom trenutku u Jugu imao ponudu da budem na funkciji koju bi vjerojatno 90 posto ljudi prihvatilo. Ali ja ne volim previše komforne zone. Uvijek sam bježao od toga, očito je i to bilo jedan od razloga. Australija je daleko. Teže je to bilo objasniti supruzi i djeci, ali svi smo bili svjesni da je došao trenutak da se negdje maknem.

TEMPO: U to vrijeme u australskom vaterpolu nije postojala razina europskog profesionalizma. Kako je bilo priviknuti se na način rada u kojem igrači studiraju, rade, a zatim dolaze na treninge?

Prvo, mi moramo biti svjesni da je ovo vaterpolo, ne razgovaramo ni o nogometu, ni o košarci, sportovima u kojima se osiguraš za vrijeme igračke karijere. Moram priznati da su oni meni otvorili oči o nekim stvarima i pogledima na život. Mi smo znali imati trening zbog posla i fakulteta u pet ujutro. Njihova teorija je bila, ako sam već došao u pet, a ustao sam se u četiri, onda ću to napraviti sto posto. Tako da sam uživao raditi s njima, bili su jako dobra generacija, tako da smo tijekom tih sedam, osam godina uspjeli pobijediti sve reprezentacije, osim Srbije. To je za njih bio veliki iskorak.

TEMPO: Jeste li nakon odlaska Ratka Rudića s mjesta izbornika mislili da biste mogli biti izbornik hrvatske reprezentacije?

U tom trenutku, u tim okolnostima, mislim da nisam. Ja sam tada odlazio iz Juga i, da budem iskren, nisam razmišljao o tome. Tada su Rudićevi pomoćnici bili Vjeko Kobeščak i Ivica Tucak. Iskreno, nisam bio preopterećen s tim stvarima. Na kraju krajeva, Tucak je napravio izvanredan posao, pogotovo u posljednje tri, četiri godine. Prije smo imali nevjerojatnu generaciju, najtalentiraniju, pogotovo igrača iz Dubrovnika, bilo ih je sedam na Olimpijskim igrama u Londonu. Ja u životu nisam vidio tako talentiranu generaciju. Ali ovo sad što su napravili je stvarno izvanredno.

TEMPO: Koliko su u Australiji bili isticani vaši uspjesi s njihovom reprezentacijom, je li bilo euforije?

Nije bilo euforije, ali je igračima to pričinjavalo ogromno zadovoljstvo. Oni su uzimali godišnji odmor kada bi išli na natjecanje. Gubili bi slobodno vrijeme kad bi išli na natjecanja. Sjećam se njihovih suza kad bi gubili. Nažalost, u organizacijskom smislu bili su birokratski nastrojeni. U Australiji klupski vaterpolo jako puno zaostaje za europskim i nije se gledalo kakve su realne mogućnosti za napredak. Ne znam bi li se mogao usporediti s našom drugom ligom. Meni je žao što savez nije ispoštovao igrače. To je, u neku ruku, bilo razlog zbog kojeg sam napustio Australiju. Ja sam skoro imao potpisan novi ugovor. Međutim, nije mi se sviđalo što igrači i moji suradnici nisu bili praćeni. Trener tu ne može ništa. Ako su svi nezadovoljni, moje zadovoljstvo ne znači ništa.

TEMPO: Najbolji primjer dobrog rada je Aaron Younger koji je četiri puta, s tri različita kluba, osvojio Ligu prvaka.

On je, po meni, u zadnjih 10 godina možda najkompletniji igrač. On je iz Pertha, s 18 godina otišao je mađarski Szeged i onda se vratio u Australiju. Nakon moje prve godine u Australiji vratio sam ga u dubrovački Jug. Čak su bili u nedoumici je li to igrač kakav im treba. I onda je godinu dana kasnije otišao u Szolnoki i osvojio Ligu prvaka, pa u Ferencvaros gdje je osvojio Ligu prvaka, pa u Pro Recco. Sjajna osoba.

TEMPO: Imali ste ugovor s Australijom do završetka Olimpijskih igara u Tokiju. Je li bilo dilema oko toga hoćete li ostati u Australiji ili se vratiti u Europu?

Bilo je velikih dilema. Godine 2021. bili smo na pripremama u Gold Coastu, donosili su mi sastavljen novi ugovor koji mi je potpuno odgovarao. Međutim, 15-ak dana ranije dobio sam poziv iz Barcelonete. To je jedan od tri europska kluba koji su me zanimali, govorim o konceptu, gradu, svemu ostalom. I tu se stvorila velika nedoumica. Ostatak obitelji se tome protivio ali sam, nakon neprospavanih noći, prelomio. Na kraju mi nije bilo žao. U Australiji je došlo do smjene generacije, a ja nisam bio motiviran da ponovo krenem iz početka.

TEMPO: Kako ste se osjećali kada ste Australiju vodili u dvobojima protiv ne samo Hrvatske, već i protiv vlastitog sina Lorena? Je li vam bilo žao kada ste pobjeđivali Hrvatsku?

Nikada mi nije bilo žao. Dobiti sina, pa gdje ćeš ljepše? Tako bi bilo i da se, kao trener Barcelonete, susretnem s Jugom. To su bile godine kada je Srbija dominirala, mi smo ih sve dobili, Španjolsku, Hrvatsku, Mađarsku, a i skoro Srbiju. Mi smo na Olimpijskim igrama 2016. s njima igrali neriješeno do tri minuta prije kraja. Stvarno smo bili kompetitivni, nitko nije volio igrati protiv nas, dapače.

TEMPO: Kako se financira Barceloneta?

Barceloneta ima više od 13 tisuća članova koji plaćaju mjesečnu članarinu. Oni imaju tri unutarnja i jedan vanjski bazen, teretane s instruktorima na tri razine i izvanredan spa centar. I sve to mogu koristiti neograničeno. I sve to mjesečno plaćaju 50 eura. To je smiješan iznos ali oni su, de facto, naš sponzor. S druge strane, ja sam u tri i pol godine samo tri puta imao cijeli bazen na korištenje. Dva puta tjedno treniramo u sportskom centru izvan Barcelone i na raspolaganju imamo cijeli bazen, a ovdje ga dijelimo sa sociosima. Na taj se način klub financira, ali funkcionira sjajno.

TEMPO: U Hrvatskoj je Mladost ovisna o gradskom novcu, Jadran je u Splitu našao privatne sponzore. Gdje je rješenje stabilizacije financiranja hrvatskog vaterpola?

Realno, vaterpolo u Hrvatskoj počiva na socijalističkom sustavu u kojem te grad ili država financiraju i održavaju bazen. To nije loše jer ako kažeš da sljedećih sedam dana želiš prazan bazen, ti ćeš ga i imati. Da u Barceloni kažem da mi za sedam mjeseci treba bazen, rekli bi mi da nema teorije jer sam se kasno javio, a bazen je rezerviran za građanstvo. Mislim da su u nas klubovi bili u problemima kada su morali plaćati grijanje bazena. U Dubrovniku bi se mogli ljeti organizirati kampovi, Dubrovnik je brend, ali kad imaš neku sigurnost, kad ti novac dolazi, onda se ne trudiš toliko. U Australiji smo imali taj problem, država je davala određeni iznos, izvan toga se nije ništa zaradilo.

TEMPO: Bez obzira na sve, Hrvatska ima odličnu generaciju, vi biste na primjeru svog sina mogli reći kako se stvara dobar igrač u Hrvatskoj.

Mi imamo relativno dobru klupsku proizvodnju. Trenutno to financijski ne možemo ispratiti, ali sve se to mijenja. Srbija, nakon tri godine, odjednom ima dva, tri jaka kluba. U Španjolskoj je drugačiji sustav, lakše je jer se 90 posto momčadi nalazi u Kataloniji. Ovdje najbolji mladi igrači, od 14. do 18. godine, odlaze u sportski institut koji se nalazi na 20 kilometara od Barcelone gdje pohađaju školu, treniraju dva puta dnevno, a vikende provode sa svojim klubovima. Oni su svi pod kontrolom, radi se kvalitetno, ide su u školu, ali to je u nas vrlo teško primjenjivo. Mi imamo dobar rad, ali nemamo sportske institute. U Hrvatskoj smo, nakon puno godina, osvojili medalju u mlađim kategorijama, zlato na Europskom prvenstvu.

TEMPO: Potpisali ste novi ugovor s Barcelonetom na dvije godine. Razmišljate li što nakon toga?

Ne, djeca su mi starija, imam drugog, starijeg sina koji je u Australiji. Obojica su neovisni i ne žele da budemo puno s njima tako da sam, s te strane, u lagodnoj situaciji. Nisam preopterećen s tim kako i što dalje tako da sada uživam ovdje.

Najbolji australski vaterpolist Aaron Younger u zagrljaju Fatovića koji ga je doveo u Europu gdje je postao višestruki osvajač Lige prvaka. FOTO: Orange Pics BV/Alamy/Alamy/Profimedia