Elmedin Konaković ministar je vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i predsjednik stranke Narod i pravda (NiP) koju je osnovao 2018. godine, nakon razlaza sa Strankom demokratske akcije (SDA). Sarajlija je rođen 1974., a u politiku je ušao paralelno s karijerom profesionalnog košarkaša: bio je kapetan Košarkaškog kluba Bosna, a igrao je i u Sloveniji, Italiji, Mađarskoj i Rumunjskoj. Magistrirao je na Fakultetu za sport i tjelesni odgoj Univerziteta u Sarajevu. Bio je direktor Košarkaške reprezentacije BiH i direktor KK Bosna. Kao član SDA, 2004. postao je vijećnik Općinskom vijeću Centar Sarajevo, potom u dva mandata zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo te zastupnik, sada već kao predsjednik NiP-a, u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Tri godine, od 2015. do 2018., bio je premijer Kantona Sarajevo, a na posljednjim izborima u listopadu 2022. osvojio je mandat u Zastupničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine, da bi, nakon formiranja Vijeća ministara 26. siječnja ove godine, postao ministar vanjskih poslova BiH. Proteklog tjedna, uoči zajedničke sjednice hrvatske Vlade i Vijeća ministara BiH koja će se održati u Zagrebu na dan izlaska ovog broja Nacionala, Konaković je u intervjuu za Nacional iznio stavove Vijeća ministara BiH o suradnji svoje zemlje s Hrvatskom te o odnosima u regiji.

NACIONAL: U srijedu, 14. lipnja, Vijeće ministara BiH usvojilo je prijedlog sporazuma Vijeća ministara BiH i hrvatske Vlade o rekonstrukciji mosta između Novog Grada u BiH i Dvora na Uni u Hrvatskoj. Je li to jedini konkretan dogovor koji očekujete od zajedničke sjednice Vijeća ministara BiH i hrvatske Vlade u Zagrebu 20. lipnja?

Od sjednice 20. lipnja ne očekujem nikakva senzacionalna rješenja, ne očekujem niti veliki broj rješenja na prvoj sjednici koja se održava nakon dugo vremena. Očekujem da je to početak uspostave mnogo boljih odnosa i početak rješavanja otvorenih pitanja kojih ima jako puno. Zanima nas ratifikacija sporazuma o granicama, imovina Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj i još neke važne teme koje smo otvorili tijekom bilateralnih sastanka, ali mislim da će osim ove o kojoj govorite biti još nekoliko konkretnih projekata koji će pokazati bolji, ali što je možda i važnije, efikasniji pristup rješavanju problema.

NACIONAL: Vijeće ministara predložilo je osam tema za razgovor s hrvatskom Vladom: suradnja i pomoć BiH u procesu pristupanja EU-u te prekogranična i razvojna suradnja; obrana, financije, poljoprivreda, prostorno uređenje; vanjska politika; infrastrukturni projekti; upravljanje granicama, migracijama i civilna zaštita; zaštita okoliša; znanost, obrazovanje, kultura i sport te rad, socijalna skrb, zdravstvo i mladi. Što biste ocijenili najvažnijim i koje konkretne dogovore očekujete?

Ne može se izdvojiti jedna tema, ali evo ako biramo, mogli bismo reći da je ratifikacija sporazuma o granicama broj jedan tema, što su nekada i potpisala dvojica predsjednika i treba se samo verificirati u parlamentima BiH i Hrvatske. Sve ostalo ovisi od mnogo drugih aspekata. Ono što je važno, Hrvatska kao članica EU-a i, slobodno mogu reći, lobist za članstvo BiH u EU, može mnogo pomoći u dijelu obaveza koje nas čekaju na europskom putu. Pošto smo zemlje susjedi vrlo velikog obujma robne razmjene, mislim da se može uraditi jako puno, ali tu su, naravno, i europska regulativa, pravila, a sada i Schengen, nešto što postavlja drugačiji nivo odnosa između naše dvije države. Siguran sam da će se u svakom od ovih segmenta izroditi neke dobre ideje, neka kvalitetna rješenja koja će moći unaprijediti odnos naših zemalja. Ono što bih volio posebno naglasiti jeste politička stabilnost u kojoj prije svega očekujem međusobno uvažavanje i s jedne i s druge strane – potpuno uvažavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine, nemiješanja u naša važna unutrašnja pitanja, iako neke interese ja naravno razumijem.

NACIONAL: Rekao bih ipak da je zajednička sjednica Vijeća ministara BiH i hrvatske Vlade važna prije svega zbog uvelike narušenih političkih odnosa Hrvatske i BiH u posljednjih nekoliko godina. Kako ocjenjujete te odnose, koga smatrate odgovornim za njihovo pogoršanje te kakvu politički atmosferu i poruku očekujete od zajedničke sjednice dviju vlada?

Ako govorimo o odgovornosti, bilo je grešaka s obje strane. Žao mi je zbog činjenice da odnosi naše dvije zemlje nisu bili dobri kao što su u nekim periodima poslije rata bili. Na nama je da to uozbiljimo, da riješimo neke važne stvari i da odnose dovedemo na razinu kakvu zaslužuju građani BiH i Hrvatske.

NACIONAL: Postoje mnoge političke prepreke dobrosusjedskim odnosima Hrvatske i BiH. Posljednjih dana iskrsla je još jedna, bizarna, ali neugodna: objavljena je snimka na kojoj osuđenik za ratne zločine u Ahmićima Dario Kordić govori kako bi “sve ponovio” i da je “vrijedilo svake sekunde”. Jeste li očekivali reakciju službenog Zagreba? Je li ta snimka, ili izostanak reakcije na nju, otežala međudržavnu suradnju?

Reakcija službenog Zagreba bila je potrebna, mogu reći čak i nužna. Očekivao sam reakciju i to bi bila dobra poruka i svojevrsna potvrda da se naša međusobna razumijevanja vraćaju na neke normalne odnose. Ipak, da budem iskren do kraja, prestao sam se nadati katarzama naših komšija i susjeda i fenomen ili pojavu veličanja ratnih zločinaca ja drugačije tumačim. Ne znam kako oni svojoj djeci objašnjavaju – oni koji odobravaju ili veličaju ratne zločince – da su to ljudi na koje bi se trebalo ugledati. Kako netko tko je počinio najkrvavije zločine na prostoru Europe u prošlom stoljeću može biti uzor mladim generacijama? Ja s pozicije Bošnjaka, naroda koji je doživio genocid u Bosni i Hercegovini, potpuno drugačije doživljavam tu temu. Osuđujem sve one iz mog naroda koji su počinili bilo kakav zločin, poklonio sam se nevino ubijenim civilnim žrtvama tijekom agresije na BiH, o tome hrabro i slobodno govorim i ja svom djetetu nikada neću pričati kako su ratni zločinci uzori ili kako u tome što su oni radili treba pronalaziti motiv za bavljenje politikom ili nekim drugim poslom. Ovo pitanje je za hrvatsku javnost i za Hrvate u Bosni i Hercegovini, jednako kao što je i pitanje za javnost u Srbiji i Srbe u Bosni i Hercegovini.

NACIONAL: Jedan od najtežih političkih problema između Hrvatske i BiH jest odbijanje vlasti u Zagrebu da surađuju s hrvatskim članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem. Kako vi komentirate taj bojkot? Smatrate li ga opravdanim i kakvo rješenje tog problema predlažete?

Ne smatram takvo ponašanje opravdanim. Željko Komšić je legalno izabrani član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Ja sam više puta imao hrabrosti reći da to ‘’nije fer’’, ali moramo biti svjesni da zakoni i Ustav u BiH potpuno čisto dozvoljavaju takvu vrstu procesa. Ovo je već četvrti izbor Komšića na tu poziciju i nakon njegova prvog izbora nije se bunio skoro nitko, što govori o tome da su svi shvatili da je to legalno izabran član Predsjedništva BiH. Komšić je imao historijsku priliku upravo u tome periodu uraditi mnogo više s pozicije člana Predsjedništva BiH. Mogao je svojim aktivizmom i konkretnim djelima pozicionirati SDP, čiji je tada bio član, znatno bolje u glasačkom tijelu Hrvata u Bosni i Hercegovini. Žao mi je što nije ni pokušao to učiniti. Osobno, privatno jako ga cijenim. Riječ je o patriotu koji je sa mnom branio Bosnu i Hercegovinu od agresije i ja s te strane prema njemu imam simpatije. To je jedna od tema koja je kamen spoticanja u našem javnom prostoru koju moramo rješavati, ali samo u paketu sa svim drugim pitanjima, a nikako pojedinačno.

NACIONAL: Kako Hrvatska može najviše pomoći BiH na putu u EU?

Trenutno smo u fazi u kojoj EU drugačije promatra na proces proširenja, zemlje koje su bile protivnici proširenja promijenile su svoj pristup, dominantno ili uglavnom zbog agresije na Ukrajinu te zbog svijesti da ruski utjecaj u Bosni i Hercegovini može biti toliko snažan da EU već na granici s Hrvatskom može imati snažne ruske zagovarače ili rusku političku i ekonomsku moć. Shodno tome, vidim da su stvari u EU-u drugačije. Moram zaista istaći da u tome Hrvatska i moj kolega Grlić Radman ulažu velike napore, da su lobirali i lobiraju za Zapadni Balkan u cjelini, ali BiH posebno, kako bi se u nekom kraćem razdoblju pridružili Europskoj uniji. Također, naša razina robne razmjene i ekonomskih odnosa pokazuje da možemo dodatno proširiti suradnju. Ekonomiju vidim kao polje u kojem možemo surađivati mnogo više i zadovoljiti interese i jedne i druge zemlje.

NACIONAL: Djeluje li Vijeće ministara jedinstveno? Postoje li nesuglasice i lomovi unutar Vijeća kada je riječ o suradnji s Hrvatskom? Postoje, na primjer, ozbiljne razlike na području obrane: Hrvatska je članica NATO-a, stranke iz Federacije BiH žele da BiH također postane članica, ali Republika Srpska to ne dopušta. Postoji li službeni stav Vijeća ministara o pristupanju BiH NATO savezu? Kako on glasi i kako ćete ga provesti?

BiH ima svoje zakone i Strategiju vanjske politike, usvojene dokumente koji su bili obavezujući da taj put u NATO bude neupitan. Mi smo imali koncept pristupanja u NATO i nažalost, iz nekih razloga, prethodna vlast, a zato posebno prigovaram Stranci demokratske akcije (SDA) i Demokratskoj fronti (DF), pristali su da s puta integracija i članstva u NATO-u, BiH pređe na put suradnje s NATO-om, zapravo da isprate politički stav Srbije. Tim kukavičkim činom i prihvaćanjem određenih zahtjeva RS-a nanijeli su nam veliku štetu. Danas je to politička realnost. BiH ima komisiju za suradnju s NATO-om umjesto komisije za pristupanje, u budžetu već nekoliko godina nema novca za integracijske procese i teško je to sada promijeniti. Ja sam politički realist i pragmatik i znam da je to nemoguće promijeniti u kratkom roku. Znam da sve stranke iz RS-a imaju isti stav i prate stav Srbije. Kad bih ja mogao birati treba li Bosna i Hercegovina prije u NATO ili EU, ja bih birao NATO kao prvu ključnu destinaciju za našu zemlju, ali, s druge strane, bez glasova predstavnika RS-a u Vijeću ministara i u Predsjedništvu BiH, to nije realno, to se u skorije vrijeme neće dogoditi. Učinit ćemo onoliko koliko možemo. I u polju suradnje može se dosta učiniti i raduje me činjenica da sve stranke iz Federacije Bosne i Hercegovine jednoglasno govore o članstvu u NATO-u. Bilo je čak i nekoliko izjava predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića u kojima je rekao da će Hrvati predvoditi Bosnu i Hercegovinu u njenom putu u NATO, a ja se nadam da ćemo tamo stići što prije.

NACIONAL: Hoće li u mandatu sadašnjih vlasti u BiH biti usvojen novi izborni zakon i kako će izgledati? Hoće li Hrvati u BiH dobiti ono što traže: mogućnost da sami glasaju za svoje političke predstavnike?

Ja se nadam da ćemo u BiH imati izmjenu Ustava, da ćemo imati izmjenu izbornog zakona, istina više se nadam nego što u to vjerujem, jer znam da je to kompleksno pitanje o kojem se mora postići konsenzus unutar BiH. Izmjene Ustava BiH nema bez dvotrećinskih većina, a njih nema bez opozicionih stranaka. Za mene su mnogo važnija pitanja presuda međunarodnih sudova. Činjenica da Bošnjak u RS-u i Hrvat u RS-u ne mogu biti kandidati za člana Predsjedništva BiH, da to ne može biti ni Srbin iz Federacije – Tuzle, Sarajeva, Mostara, Bihaća, te da oni koji ne pripadaju etničkim skupinama nemaju nikakvo pravo kandidirati se za tu poziciju, govori o manjkavosti ovog sistema i jednoj brutalnoj diskriminaciji. U tom drugom dijelu, gdje kažemo „Bošnjaci svoje, Hrvati svoje“ ima jedan fenomen u kojem se Hrvatima smatraju samo pripadnici jedne političke opcije, Bošnjacima isto tako, pa se postavlja pitanje kako tretirati recimo ljude Hrvate iz moje stranke – Naroda i pravde, kako tretirati one koji nisu pripadnici jednog političkog korpusa? Nadam se da ćemo i tu postići određena razumijevanja tako da u onom dijelu gdje su ta etnička pitanja jako važna, zaštitimo etničko, ali istovremeno otvorimo prostor i za građansko, a što BiH u konačnici približava Europskoj uniji. To je jedna jednostavna dijagnoza koju smo čuli od profesora Kasima Trnke, jednog od najvećih eksperata ustavnog prava, koji kaže da treba naći mjeru između etničkog i građanskog. Ta mjera je zapravo naš pravi zadatak. Ja bih volio da se probudim u građanski uređenoj Bosni i Hercegovini, ali znam da će se etničke skupine još dugo boriti za zaštitu svojih etničkih prava. U okviru te široke teme moguće je značajno popraviti stanje, a koliko ćemo svi biti zadovoljni, nisam siguran.

Elmedin Konaković ministar je vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i predsjednik stranke Narod i pravda (NiP) koju je osnovao 2018. godine. FOTO: Armin Durgut/PIXSELL

NACIONAL: Smatrate li da je problematična gradnja Muzeja HVO-a ne mjestu bivšeg logora za Bošnjake na Heliodromu u Mostaru? Taj je projekt vaše Vijeće ministara naslijedilo i nastavilo, a financira ga hrvatska Vlada, preko Ministarstva hrvatskih branitelja. SDP BiH grada Mostara tražio je obustavu gradnje, a protivi joj se i premijer Federacije BiH Nermin Nikšić. SDP BiH je vaš koalicijski partner, kao što je to i HDZ BiH. Kako vi komentirate gradnju tog muzeja? Hoćete li možda u Zagrebu predložiti prekid tog projekta?

Sigurno da to nije dobro rješenje. Mjesto na kojem je bio logor pretvarati u bilo kakvu znamenitost ili ga koristiti u neke svrhe koje evociraju uspomene na taj teški period nije dobra poruka. Jednako mislim i o izgradnji Narodnog kazališta na vakufskoj zemlji u Mostaru. Takve stvari sada, kada pokušavamo kreirati dobre odnose, nisu potrebne. Ako spomenuti projekti trebaju biti ostvareni, siguran sam da možemo naći neka druga rješenja za njih, druge lokacije i da to shvatimo kao neku vrstu međusobnog uvažavanja. Teško je dosipati sol na rane koje nisu zarasle i koje nas vraćaju u te nesretne devedesete. Takve teme otvaraju prostor za nove razgovore o našoj teškoj i burnoj prošlosti. Volio bih da bude razumijevanja i naših partnera iz HDZ-a, ali i Vlade Hrvatske da ovakve stvari kad god je moguće zaobiđemo. I ono što je vrlo važno iz vašeg pitanja jest činjenica da je Stranka demokratske akcije (SDA) glasala u Mostaru u Gradskom vijeću i podržala ovu ideju, da je Sifet Podžić, ministar obrane iz Demokratske fronte (DF) potpisao financiranje ovog projekta na ovakav način, a danas licemjerno upiru prstom u aktualnu vlast. Nije to jedini problem koji smo mi naslijedili od njih, mnogo je problema i štete koju su nanijeli našoj državi, a mi ćemo nastojati to popraviti onoliko koliko budemo mogli.

NACIONAL: Problem sporazuma o granicama te državne imovine Hrvatske u BiH i obrnuto nije riješen već trideset godina. Oba ta sporazuma bili su nadomak potpisivanja, onaj o granicama čeka samo ratifikaciju u Hrvatskom saboru, ali sve stoji. Imate li ambiciju konačno riješiti ta dva problema i kako?

To nam je jedan od prioriteta. O tome sam govorio i u uvodu, krucijalna su to pitanja za našu stranu. Ustrajat ćemo i inzistirati da se ta stvar dovede do kraja. Nakon nesporazuma oko izgradnje Pelješkog mosta ne postoji ta smetnja s hrvatske strane i možemo malo lakše o tome govoriti. Mislim da je ostalo samo pitanje definiranja dijela granice u moru i nadam se da će stručnjaci za ovu oblast vrlo brzo naći rješenje. Za nas je vrlo važno pitanje naše imovine. To je vrijednost i vlasništvo građana Bosne i Hercegovine. Mi smo obavezni štititi je i zaista ćemo učiniti sve i na pravni i na politički način da zaštitimo vlasništvo Bosne i Hercegovine.

NACIONAL: Hrvatski premijer Andrej Plenković boravit će 23. lipnja službeno u Srbiji, gdje će se u Subotici susresti sa srpskom premijerkom Anom Brnabić. Mogu li Srbija i Hrvatska zajednički pridonijeti poboljšanju odnosa unutar Bosne i Hercegovine i kako?

Mi uvijek s pažnjom pratimo sastanke dužnosnika Srbije i Hrvatske, i oni nisu uvijek bili dobri po BiH. Jako poštujem premijera Plenkovića i njegov pozitivan pristup prema BiH. Nemam sumnje da će on, ako se bude razgovaralo o BiH, razgovarati s najboljim namjerama i s pažnjom da se te dvije zemlje ne miješaju u naša unutrašnja pitanja, nego da se zadrže na prihvatljivom i pristojnom nivou interesa za BiH. S druge strane, problemi na prostoru Balkana mogu se rješavati samo razgovorom i dijalogom, i to nije lako. Mnogo je lakše kreirati nesporazume i konflikte. To nažalost još uvijek na Balkanu donosi mnogo političkih poena, ali ne rješava probleme građana. Ja sam zagovornik, a postoji i dio javnosti koji mi to prigovara, razgovora, dogovora i stalnih pokušaja iznalaska rješenja i kompromisa. Pri tome smatram da je važno naglasiti da ne govorim o pomirenju s ljudima koji to ne žele, ne govorim o praštanju ljudima koji ne traže oprost, onima koji negiraju genocid u BiH, onima koji ne priznaju ratne zločine ili veličaju ratne zločince. Mi ne praštamo jer oni ne traže oprost, naprotiv. S druge strane, svjesni smo da živimo na prostoru koji zahtijeva ozbiljnost i odgovornost, dijalog i razgovor. Sve što može doprinijeti poboljšanju odnosa na prostoru bivše Jugoslavije ja pozdravljam, ali naravno, dopustite mi naše pravo na oprez. Prečesto se dešavalo da tamo gdje nas nema, da se o BiH razgovaralo onako kako ne treba, da smo imali posljedice razgovora lidera Srbije i Hrvatske. Nadamo se da u ovom novom poglavlju takvih štetnih posljedica ovog i sličnih sastanaka u budućnosti po Bosnu i Hercegovinu neće biti.

NACIONAL: Kako ocjenjujete aktualnu krizu na Kosovu i u Srbiji te poslijeizbornu situaciju u Crnoj Gori? Jeste li zabrinuti zbog tenzija u regiji, naročito s obzirom na agresivnost Rusije prema Europi i razaranje Ukrajine? Kako ta nova prijeteća situacija na kontinentu utječe na prilike u BiH?

Pomno pratimo dešavanja na Kosovu i Crnoj Gori. U svjetlu razgovora u Bruxellesu o proširenju EU-a na zemlje Zapadnog Balkana vidimo da nas ta zajednica promatra kao jednu teritorijalnu cjelinu te da govori o procesu u kojem bismo svi zajedno istim tempom trebali ići u pridruživanje EU-u, i zato nam je važna politička stabilnost u cijeloj regiji. Bili smo ohrabreni nakon Ohrida i dogovora za koji smo imali informacije da su postigli Vučić i Kurti. Mislili smo da bi taj proces konačno mogao ići u fazu smirivanja i rješavanja problema, a sada svjedočimo da su odnosi čak i puno gori. Nadamo se da će ova dvojica lidera biti svjesni koliko je važna politička stabilnost i da će učiniti maksimum napora da se, prije svega, tenzije smire, a da se onda na temelju Briselskog sporazuma i dogovora Kurti-Vučić ta stvar dovede do kraja, kako bi se normalizirao desetljetni problem koji mori sve nas na prostoru Balkana. Što se tiče Crne Gore, vrlo smo pažljivo pratili izbore i mogu reći da smo bili pomalo i uplašeni zbog najava da bi ta proruska politička scena u Crnoj Gori mogla jačati, jer čini upitnim njihovo članstvo u NATO-u i usporava njihov europski put. Strahovali smo i da će priča o negiranju genocida u BiH nakon usvojene Rezolucije biti nešto što će se vratiti na prošla vremena i da bi sve to u konačnici moglo okrenuti Crnu Goru u drugom pravcu. Ono što smo vidjeli nakon izbora, ohrabrujuće je. Novi predsjednik Jakov Milatović poslao je ozbiljne i uvjerljive poruke o svim temama. Nama je bilo važno da se ne poriče genocid u Srebrenici koji je međunarodni fakt te da je neupitan EU i NATO put Crne Gore. Poprilično zdravo izgleda ta novoizabrana politička scena. Vidjet ćemo i pratimo kako će se formirati vlada, ona može utjecati na daljnje procese. Ako se stranka Europa sad odluči za koaliciju sa strankama koje su bliže Srbiji, pa i Rusiji, dakle Mandiću i nekim drugim političarima, to bi moglo činiti komplikacije u temama o kojima sam govorio. Kad govorimo o ruskom utjecaju u Europi, on je postao prijetnja svima, ne samo nama. Mogu reći da je to ubrzalo administraciju u Bruxellesu da razmišlja o integraciji ovog dijela Balkana. Ponovit ću, dok su Europljani na ovom prostoru spavali, Rusija i Kina ulagale su napore i iskazivale velike interese te su ostvarile mnogo veći utjecaj nego ranije. To danas više nije problem samo nas koji tu živimo, nego je problem i EU-a. Budu li inertni i ne pomognu nam aktivnije u procesu pristupanja, može se dogoditi i drastičniji utjecaj Rusije i Kine. Po mom mišljenju, za sada je to podnošljivo ili rješivo i mislim da su proeuropske snage još uvijek dominantne na ovim prostorima. Na svima je nama da tako ostane, a najbolji način je da što prije budemo dio velike europske priče. BiH je na osnovu tragične agresije Rusije na Ukrajinu dobila neko novo vrijeme. Prije agresije, u RS-u su formalno bili počeli secesionistički procesi za koje sam siguran da bi zemlju doveli u konflikt, a međunarodne i domaće institucije su reagirale slabo, mlako ili nikako. Tek nakon agresije na Ukrajinu, SAD i Europa jedinstvenom su reakcijom jasno pokazali da se u ovoj priči bira strana: ili si na strani ruske agresije ili si protiv nje, i to je koncept koji je u BiH smirio neke tenzije. Pokazalo se da Rusija nije pokazala veliku vojnu moć, da u kratkom vremenu nije ostvarila ciljeve koje je zamislila, i pokazat će se vrlo brzo da ni ekonomija Rusije ne može izdržati ovako težak tempo obračuna s cijelim svijetom. Svi ti događaji smirili su ili primirili tenzije u BiH i dali priliku da se ozbiljnije i trezvenije pristupi rješavanju problema. Nakon toga uslijedilo je, a što je vrlo važno za našu državu, brzo formiranje Vijeća ministara BiH, usvajanje najvećeg budžeta ikada u BiH te usvajanje niza proeuropskih akata i implementacija dogovora koji nije nimalo lak. U Ukrajini se događa borba dobra i zla. Rusija je pokazala svoju najmračniju stranu. Intencija Rusije da okupira Ukrajinu, a poslije nje vjerojatno i druge zemlje, pokazuje da to zlo ne spava i da svi zajedno moramo stražariti nad našim europskim i civilizacijskim vrijednostima.