‘Sevdah na filmu i okolo njega’ naziv je koncerta koji izvode Elma Burnić i Admir Ćulumarević, inače članovi zagrebačke grupe Filmmusicorkestar, poznate po neobičnim i originalnim interpretacijama klasika filmske glazbe. Nakon dvaju rasprodanih koncerata u zagrebačkom klubu Kolding, ovaj dvojac od 18. veljače imat će nastupe u Jazz klubu Kontesa, i to u stalnom terminu petkom.

Elma Burnić kaže da je glazba dio njezina života odmalena, da je nastupala još kao djevojčica, učila svirati violinu i sanjarila kako će jednoga dana snimati svoje pjesme i pjevati ih pred zadovoljnom publikom:

„Bila sam odgovorna učenica, završila Petu gimnaziju u Zagrebu pa diplomirala arhitekturu i zaposlila se u struci, no cijelo to vrijeme, nekim sporednim tračnicama, strpljivo se kretao i moj glazbeni vlak dok mu u jednome trenutku nisam prepustila apsolutnu prednost. Poslušala sam srce i bila je to jako dobra odluka za mene. Trenutačno snimam kantautorski album za Croatia Records, iza sebe imam stotine koncerata diljem regije i dio sam divnog projekta pod nazivom Filmmusicorkestar unutar kojeg smo Admir i ja započeli intenzivnu suradnju prije nekih pet godina.“

U vezi novog termina Admir Ćulumarević kaže da im je drago da su prve nastupe održali baš u toploj atmosferi Kolding cluba i da su bili tako dobri, te će sa zadovoljstvom to ponoviti:

„Naredni koncert, 18. veljače, zakazan je u Klubu Kazališta Komedija, u predivnom kabaretnom prostoru, svakako većem od Koldinga, ali ipak dovoljno intimnom za puni doživljaj ovoga što izvodimo. Sve drugo ostaje isto, dakle, sevdah na filmu i okolo njega gdje donosimo neke predivne pjesme iz filmova koji su obilježili ove prostore. Veselimo se jako tom koncertu i pozivamo publiku da nam se pridruži te večeri i da zapjevamo zajedno. Posebno nam je drago da ćemo imati skoro studijske uvjete za taj koncert budući će nas pratiti veliki majstor zvuka, naš prijatelj Zdravko Tomčišin. Želimo vjerovati da ćemo vrlo brzo imati i dodatne termine jer interesa zaista ne manjka.“

Elma Burnić pojasnila je kako je došlo do toga da njih dvoje nastupa na ovaj način, dakle samo kao glas i gitara. Kaže da je Filmmusicorkestar bend koji inače broji sedam sjajnih glazbenika:

„Pravo je zadovoljstvo nastupati u punom sastavu što je u protekle dvije godine bio luksuz, no ipak smo održali zapažene koncerte od kojih bih izdvojila one na Zrinjevcu pod pokroviteljstvom Turističke zajednice grada Zagreba, kao i koncert za Sarajevo uoči dodjele Oscara, a povodom nominacije filma ‘Quo Vadis, Aida?’ nagrađivane redateljice Jasmile Žbanić. Nastupili smo i na zagrebačkom Chansonfestu u punom sastavu, ali zapravo smo najviše koncerata u zadnje vrijeme održali u formi dua, a otud je i derivirala ideja o specifičnom dijelu filmske glazbe tj. projekt pod nazivom ‘Sevdah na filmu i okolo njega’. Ovaj spoj sevdaha i filma posljedica je i mojih ranijih projekata jer zapravo otpočetka njegujem utjecaje i istoka i zapada u glazbi… U suradnji sa sjajnim klaviristom Paulom Kempfom već niz godina eksperimentiram sa sevdahom i jazzom, a radili smo između ostaloga i multimedijalnu večer ‘Mistična noć sevdaha’ u kazalištu Komedija, u suradnji s Robertom Kurbašom. Još je jedna poveznica prije poznanstva s Admirom, inače direktorom sjajnog filmskog festivala Solo Positivo Film Festival: komponirala sam pjesmu ‘Loved’ u maniri new-sevdaha koja je završila u australskom filmu Zero of Time. Za prvi autorski album Filmmusicorkestra napisala sam inačicu na našem jeziku pod nazivom ‘Let’.“

Ćulumarević se nadovezao da su ih okolnosti natjerale da se okrenu ovoj formi dua:

„Svi znamo što je ova situacija donijela izvedbenim umjetnostima koje ovise o publici. Preko noći smo ostali bez glazbe, filma, teatra, potpuno je nestao taj vid života. Elma i ja smo u jednom trenutku bili pred dilemom što i kako dalje koju smo vrlo brzo otklonili. Odlučili smo ostati uz glazbu, nas dvoje, glas i gitara i to nam je priuštilo neke nezaboravne trenutke kojih se uvijek rado sjećamo.“

Koju glazbu sviraju, na koji način biraju repertoar? Elma Burnić navodi da se naslanjaju na matični projekt Filmmusicorkestar, izvode najvećim dijelom glazbu iz filmova, no uvijek se tu nađu i neke druge pjesme. Admir smatra da su po tom pitanju stali u prošloj i nastavili u ovoj godini:

„Prije nekoliko dana smo izveli sjajan program s našim dragim prijateljima, glumcima HNK Šibenik, pod nazivom Arsenov feral, i to usred Dubrovnika u predivnom teatru Marina Držića. Repertoar biramo uglavnom tako da nam pjesme koje želimo svirati nisu ‘dosadne’, da su inspirativne, da se malo poigramo s njihovim aranžmanima, da ih donesemo u nekom novom ruhu, drugim riječima da nam budu svojevrsni izazov. Sudeći po publici, nismo griješili, za sada.“

Glazbenici su pokušali objasniti zašto vole sevdah i kakav je osjećaj pjevati takvu glazbu. Elma Burnić kaže da sevdah u njoj predstavlja porijeklo, djetinjstvo i mostove između različitih svjetova:

„Ovaj mali dio kugle zemaljske koji zovemo našim, gdje se spajaju mnoge kulture i tradicije, stoljećima rađa raskošne pjesme i ‘slike’ koje nikada ne bi nastale da smo manje heterogeni…Cijena te ljepote bila je mnoštvo nerazumijevanja tijekom povijesti – i sadašnjosti, nažalost – ali osim tog naličja, trebamo uvijek biti svjesni i lica koje otkriva umjetničko bogatstvo dobiveno u nasljeđe. Zato vjerujem da, između ostaloga, treba njegovati i sevdah za generacije koje dolaze. Iako sam od rođenja u Zagrebu, odrastala sam uz mamin glas i stihove starih sevdalinki, a svako sam ferije provodila u bosanskome gradiću na devet rijeka, Sanskome Mostu.“

Admir je pojasnio svoju ljubav prema sevdahu. Kaže da je tradicijski naslonjen na sevdah, zbog geografije, zbog svog bosanskog backgrounda:

„Ne mogu reći da se u našoj kući baš slušao i pjevao sevdah, ali je oduvijek bio tu negdje oko mene i to od najranijih dana. Naravno da smo svi po defaultu znali sve najveće hit sevdalinke i pjevali ih i svirali. Tek pojavom ethno world scene i sevdalinka je počela dobivati na važnosti, više nego ikada i to mi je okupiralo pažnju, tada kao slušatelju, fasciniralo me da se to može u jednom jazzy izdanju donijeti pred publiku. I upravo mi je to onaj neki moment koji volim u toj glazbi jer ostavlja jako puno prostora da se glazbeno igramo na već zadane ili nove sevdah teme. Mislim da svatko može pjevati sevdah, naravno, ali isto tako mislim da ga ne može svatko dobro pjevati. Mislim da je tu vrlo bitna emocija, senzibilitet onoga tko ga pjeva, to mora biti jedna tanana duša iz koje onda na poseban način ta glazba dolazi do publike. Kad smo kod toga, moram reći da smo sretni da u našim redovima imamo Elmu koja objedinjuje sve rečeno.“

Osim s ovim projektom u Klubu Komedija, Elma i Admir nastavljaju i s Filmmusicorkestrom. Kako kaže Ćulumarević, to Elmino i njegovo čedo uvijek je u njihovu fokusu. No nažalost, okolnosti su takve da se manje svira u bendovskim formacijama, a njih je sedmero:

„No, ne stajemo, uskoro nas očekuje ulazak u studio gdje ćemo započeti rad na novom albumu filmske glazbe. Neki otkazani koncerti iz prošle godine sele se u ovu godinu, uglavnom, nema predaje. Uvijek se veselimo novim svirkama cijelog orkestra, to je jedna posebna energija, to je kao da idemo na maturalac. Samo da se situacija konačno normalizira i da možemo normalno raditi ono što volimo, a to je glazba.“

Sevdah je glazba koja se u ovakvim klupskim uvjetima ne može čuti po Hrvatskoj, pa Elma Burnić i Ćulumarević objašnjavaju kakvo je to tržište, je li sevdah tražen i koja publika ga sluša. Ćulumarević smatra da živimo u vremenu kad je sve nekako minimizirano, nekako malo, minijaturno. Oni to shvaćaju kao prednost ovog projekta jer žele publici dati jedan intimni doživljaj sevdaha u kojem se postiže maksimalna interakcija s publikom:

„Ovo može biti i klupski program, zašto da ne, to nam i prvi rasprodani koncerti potvrđuju, ali svakako u toplim ambijentima u kojima će svima sve biti po guštu. Interesa itekako ima, to nam potvrđuju već dogovoreni nastupi u Šibeniku, Sisku, Sarajevu, Tuzli, Slavonskom Brodu, neke koncerte još pregovaramo, zadovoljni smo reakcijama. Neću reći da je naša publika ona od 7 do 77, ali recimo, da su to generacije od 27 do 77 godina, posebno nam je drago vidjeti da tu ima interesa kod mladih ljudi.“

O planovima s duetom zaključila je Elma Burnić:

„Sigurna sam da nećemo stati samo na ovim nastupima jer Filmmusicorkestar od samoga početka, u svim svojim oblicima, vodi osebujan život koji iznenađuje i nas same. Osluškujemo kako diše naša publika i koncerti pred nama su posljedica uvjerenja da glazba može pomoći ljudima da se osjećaju ljepše i bolje u svakoj situaciji, a kako vidimo, sada nam je to svima više nego potrebno. Pjesma iz srca u sekundi može otvoriti drugo srce i stvoriti malu i ljekovitu oazu mira, a tome svjedočimo iz nastupa u nastup, i Admir i ja. Jako smo zahvalni na glazbi kojom mijenjamo i oplemenjujemo sebe da bismo svaki puta pred publiku donijeli što iskreniji dar. U svijetu koji još uvijek prečesto pažnju poklanja izvanjskim prilikama, mudro je okrenuti se jednoj jedinoj stvari na koju uistinu možemo utjecati – sebi i vlastitom, smislenom životu.“