Eliud Kipchoge: Kroz “tavu za prženje” do drugog olimpijskog zlata u maratonu

Autor:

epa09404975 Eliud Kipchoge of Kenya reacts while crossing the finish line first to win the Gold medal in the Men's Marathon during the Athletics events of the Tokyo 2020 Olympic Games at the Odori Park in Sapporo, Japan, 08 August 2021.  EPA/KIMIMASA MAYAMA

EPA/KIMIMASA MAYAMA

Pobjedom u olimpijskoj utrci na 42.195 metara Kenijac Eliud Kipchoge je napravio još jedan korak prema statusu jednog od najvećih, a možda i najvećeg maratonca ikad. Teško je reći da je Kipchoge na maratonu u Sapporou pobijedio rutinski, jer maraton – posebno u onim klimatskim uvjetima – ne može biti rutina, ali ipak impresionira način na koji je 36-godišnji Kenijac došao do zlata.

Otprilike 30 kilometara olimpijskog maratona Kipchoge se držao vodeće grupe, a onda je „upalio motore“ i do cilja došao za 2:08:38, minutu i 20 sekundi ispred Abdija Nageeya, naturaliziranog Nizozemca rođenog u Somaliji.

„Svi smo bili na istoj tavi za prženje“, odgovorio je Kipchoge nakon utrke na pitanje o vremenskim uvjetima. Da bi maratoncima ipak bilo lakše, utrka je iz Tokija premještena 800 kilometara sjevernije, u Sapporo, gdje su temperature nešto niže a uvjeti za trčanje ipak ponešto lakši. Start utrke je bio na 25 a drugi dio utrke na 29 stupnjeva, uz 81 posto vlage.

„Htio sam se testirati, vidjeti u kakvom sam stanju, koliko mogu i kako se osjećam, a osjećao sam se dobro“, prokomentirao je Kipchoge zadnju četvrtinu utrke u kojoj je jednostavno odjurio do cilja. Pet kilometara, od 30. do 35., Kenijac je istrčao u vremenu 14:28. Kakav je to rezultat, reći ćemo ovako: ovogodišnji prvak Hrvatske na 5.000 metara je istrčao 14:53. A koliko su uvjeti u Sapporou bili teški govori podatak da je od 106 maratonaca kroz utrku odustalo njih 30, a radi se redom o top klasi trkača.

„On je najbolji ikad, uključujući bilo koji sport. Njegova dominacija u tako raširenom sportu u moderno doba je bez presedana“, rekao je za CNN Steve Magness, jedan od najcjenjenijih američkih trenera kada su u pitanju duge pruge i autor knjige Science of running.

Kipchoge je pažnju na sebe skrenuo još kao 18-godišnjak 2003. godine kad je pobijedio na 5.000 metara na Svjetskom prvenstvu u Parizu. Sljedeće godine je uzeo olimpijsku broncu a četiri godine kasnije i srebro. Na cestovne utrke prebacio se 2012. godine, pobijedio je na 15 od 17 maratona na kojima je sudjelovao, uzeo je prvo mjesto na osam World Marathon Majors utrka (London četiri puta, Berlin tri puta, Chicago jednom). Svjetski rekord je u njegovom vlasništvu, u Berlinu 2018. je postavio 2:01.39. Pobjedom na Igrama u Tokiju postao je treći maratonac u povijesti koji je obranio zlato, nakon Abebea Bikile (1960 – 1964.) i Waldemara Cierpinskog (1976. – 1980.). Njegov rezultat 1:59:40 iz Beča 2019. nije priznat kao svjetski rekord jer se nije radilo o službenoj utrci.

„Trening za maraton nije svemirska znanost. Moj sistem treninga svodi se na trening partnere koji me vuku do krajnjih granica, do limita“, kaže Kipchoge koji je odrastao u Kapsisiwu gdje je svaki dan po dva puta trčao do škole i nazad. Kad je završio osnovnu školu 1999. godine kao 15-godišnjak je zarađivao tako što je skupljao mlijeko od lokalnih seljana i prodavao ga Kapsabetu, nekih 20 kilometara udaljenom mjestu do kojega je išao biciklom. Nakon pet mjeseci tog poslao uštedio je za svoje prve patike za trčanje.

„Imam što mi treba da ostanem još dugo u igri. Ovo je bila, a možda i nije, moja zadnja velika utrka. Mislim da ćete me još malo gledati“, zaključio je dvostruki olimpijski prvak.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.