Elio de Angelis je na stazi Paul Ricard testirao Brabham-BMW BT55, kad je pri više od 280 km/h, zbog otrgnuća stražnjeg krila, bolid poletio, probio ogradu, preokrenuo se i buknuo. Gašenje je bilo skandalozno sporo i nestručno

Elio de Angelis, rođen je  26. ožujka 1958. u Rimu, u jednoj od najbogatijih talijanskih obitelji, koja je imetak je stekla građevinskim poslovima. Otac je, shodno običaju koji nalaže da su brzinski sportovi prikladna razonoda imućnih Talijana, vozio utrke glisera, a Elio i braća okušali su se u kartingu. No samo je on istinski zagrizao ponuđenu jabuku ovisnosti o brzini.

Početkom 70-ih, talijanska je karting scena bila  vrelo budućih vozača Formule 1.  Na putu do svjetske titule 1975. samo na domaćoj sceni stajali su mu Patrese, De Cesaris, Cheever, braća Fabi, Gabbiani… Kaljenje u manjim Formulama nije dugo trajalo, nekoliko sjajnih utrka, poglavito na VN Monaca, privuklo je pozornost nekolicine F1 bossova.

Prije 20. rođendana testirao je za Ferrari, potom potpisao za Tyrell, da bi prvu sezonu u najjačoj konkurenciji, 1979., odvezao za tada već slabašni bolid Shadow. Dočekan na nož od strane kritike, ne samo u Engleskoj, nego i u Italiji, Elio De Angelis je percipiran kao još jedan dokoni bogatun kojem očev novac omogućuje karijeru. Dolasci obitelji na utrke privatnim avionom, kao i neprestano okruženje lijepih djevojaka, također nisu doprinosili ozbiljnom shvaćanju rimskog rookieja.

Tim je više svijet Formule 1 ostao zdvojan kad je Colin Chapman za sezonu 1980. Rimljanina neočekivano pozvao u momčad Lotus, u kojem je “prva violina” bio Mario Andretti. Bile su to slabe godine za Lotus, rezultati nisu govorili mnogo, ali stil jest. Sedmo i osmo mjesto u prvenstvu, neatraktivne, ali pametne vožnje i činjenica da je većinu Lotusovih bodova osvojio upravo on De Angelisu su počele pribavljati respekt.

U burnoj 1982. zaslužio ga je i više, dijelom zbog glasovitog pijanističkog nastupa u Johannesburgu, za štrajka vozača. Još više prvom pobjedom, u Zeltwegu, kad je, u dramatičnom foto-finišu, pretekao bolid kojeg je vozio Keke Rosberg. Nekoliko mjeseci kasnije zajedno su burno proslavili Finčev naslov svjetskog prvaka, jer su izvan staze bili prijatelji, imali zajedničke interese, putovali svijetom…

Pred sezonu 1986. prelazi u tim Brabham–BMW, s proslavljenim turbomotorom BMW M12/13. Na VN Brazila osvaja osmo mjesto, ali potom na VN Španjolske, VN San Marina i VN Monaca odustaje zbog kvara. Brabham-BMW je pripremao radikalno unaprijeđeni bolid BT55, smanjenog poprečnog presjeka i poboljšane aerodinamičnosti. Pred VN Belgije, 15. svibnja 1986. testirali su ga na francuskoj stazi Paul Ricard.

Pri više od 280 km/h, bolidu Brabham-BMW BT55, kojim je upravljao Elio de Angelis, otrglo se stražnje krilo, koje osigurava prianjanje stražnjih kotača (downorce), presudno za dinamičku stabilnost pri visokim brzinama. Bolid je naglo izgubio stabilnost, poletio, probio ogradu, preokrenuo se i buknuo. Gašenje je bilo skandalozno sporo i nestručno…