U Pogonu, Zagrebačkom centru za nezavisnu kulturu i mlade na Trnjanskom nasipu u četvrtak 8. rujna i u petak 9. rujna održat će se VRT – multimedijalna izvedba konceptualne umjetnice Josipe Bubaš kojom kroz komunikaciju pokreta, zvuka, biljaka, elektronskog otpada, svjetla, riječi i slike umjetnica kreira hibridni, atmosferični vrt koji funkcionira kao jedinstven, iako izoliran prostor.

Izvedba preuzima elemente distopijskih narativa, te gradi cjelinu temeljenu na odnosu živog i neživog, tehnološkog i biološkog. Svaki element zauzima zaseban prostor i vrijeme u vrtu, no uvijek u odnosu na ostale elemente. Vrijeme je usporeno, uhvaćeno na granici organskog i tehnološkog.

U vrtu su sve čestice ravnopravne. Iz otpada rastu biljke, elektronski impulsi postaju bio-impulsi. Zvuk postaje prostor, tijelo je mreža.
Sve je živo i putuje.
Neprestano i u svim smjerovima. Prema dezintegraciji. Prema integraciji.

Ulaz je besplatan.

Koncept i izvedbu Vrta osmislila je Josipa Bubaš, zvuk i multimediju potpisuje Tin Dožić, dramaturgiju Nikolina Rafaj, video i svjetlo kreirao je Tomislav Čuveljak, kostime Silvio Vujičić.

U realizaciji koncepta pomogli su i SU-EN Butoh Company, Tehno-Prom d.o.o. i Reciklažna dvorišta Čistoća Zagreb.

Projekt podržavaju Ministarstvo kulture i medija i Grad Zagreb.

VRT je dio programa POGONATOR Pogona Jedinstvo.

Autorica koncepta Josipa Bubaš prošle je godine u zagrebačkoj Galeriji Događanja predstavila izložbu i publikaciju radova nastalih u participativnom projektu Trokut#2, koji se bavi odnosom države i društva prema ženskoj seksualnosti. Također, u svibnju 2020. umjetnica Josipa Bubaš izvela je i performans Trokut#2 na nasipu uz rijeku Savu, u sklopu projekta Budućnost političkog performansa koji je organizirala udruga Domino za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a. Demografija, kao jedno od glavnih pitanja predsjedanja, bila je ishodišna točka promišljanja umjetničkog koncepta performansa.

Autorica se odlučila na participativni pristup te javnim pozivom prikupila osobna svjedočanstva, ali i javne iskaze, vezane uz društveno-politički položaj žena. Na Prvi maj, koji nije slučajno odabran jer označava dan između proljetnog ekvinocija i solsticija te se u nekim kulturama slavi kao dan plodnosti, autorica je pristigle tragove ženskih borbi i nepravdi ritualno zapalila. U krijesu, složenom u obliku obrnutog trokuta – simbola snage ženske seksualnosti, gorjela su svjedočanstva obiteljskog nasilja, duboko intimna i bolna iskustva vezana uz grubost medicinskog sustava koji žensko tijelo birokratizira i svodi na mehanički problem koji treba riješiti, tragovi nepravde državnog sustava, ali i tekstovi koji kritiziraju diskriminaciju skrivenu u svakodnevnoj komunikaciji, dvojbama između obiteljskih obaveza i karijere, iskazi o samoći, ljubavnim vezama i gotovo svakom aspektu položaja žene u društvu. Odabirom drevnog simbola i njegovim paljenjem cilj je bio simbolički osloboditi žensku seksualnost i plodnost iz sustava koji ih ne razumije i ne cijeni, slaviti po mnogima očito zastrašujuću snagu žene te prikazati seksualnost kao snagu, a ne funkciju.

Josipa Bubaš: ‘Moj projekt Trokut#2 oslobađa žensku plodnost od sustava koji to ne razumije’