Bilo je manje od sat vremena od obale Grenlanda kada je Jules Mountain počeo sumnjati u svoj razum. Britanski poduzetnik dovršavao je drugu dionicu svog osmodnevnog pokušaja da postane prva osoba koja je preletjela Atlantik lakim helikopterom Bell 505.

“Morao sam prijeći preko ledene magle na 14 500 stopa ili bi se led nakupio na lopaticama vozila. Bilo je -14 stupnjeva Celzijusa, a velika visina je značila da sam jedva čekao zrak. A onda sam shvatio da imam goriva za 30 minuta”, ispričao je.

Mountain je upravljao helikopterom od Montreala do Guernseyja – putovanje dugo gotovo 6.500 kilometara koje je uključivalo zaustavljanja za gorivo u zaleđenim dijelovima Sjeverne Kanade, Grenlanda i Islanda. Kaže da je prihvatio izazov kada je shvatio da je domet helikoptera 560 kilometara i da može letjeti samo tri sata u komadu.

“Moj prijašnji cilj bio je pješačiti do Sjevernog pola, ali činilo mi se previše lako. Nije se činilo dovoljno opasno: mogli ste biti spašeni u bilo kojem trenutku. Dok s ovim izazovom, leteći iznad santi leda i šuma daleko od civilizacije, kvar motora može značiti smrt. I tada dolazi do navale adrenalina – tada se osjećate najživlje”, rekao je.

Mountain, koji je također osvojio Everest, jedan je od mnogih poslovnih ljudi koji se upuštaju u ekstremne avanture diljem svijeta. Britanski milijarder Hamish Harding i pakistansko-britanski direktor Shahzada Dawood bili su među putnicima na podmornici Titan koja je nestala u sjevernom Atlantskom oceanu 18. lipnja. Titan je bio dio turističke ekspedicije kojom upravlja OceanGate, američka tvrtka koja gradi i lansira podmornice s ljudskom posadom. Dana 22. lipnja ostaci s Titana locirani su podvodnim vozilom za potragu na daljinsko upravljanje oko 500 metara od olupine Titanica, otprilike 600 kilometara od obale Newfoundlanda. Svih pet putnika poginulo je nakon katastrofalne implozije.

Industrija ekstremnog turizma je niša, ali raste. Pojavio se sve veći broj tvrtki kako bi superbogatima omogućili razne opasne avanture. OceanGate je 2021. počeo nuditi izlete brodom Titan do mjesta olupine Titanica; mjesta na posljednjem, zlosretnom putovanju koštaju 250.000 dolara po osobi. Međutim, zabrinutost za sigurnost pojavila se još 2018., tijekom Titanove faze kontrole kvalitete, uključujući pitanja o eksperimentalnoj strukturi trupa 6,7-metarskog plovila od karbonskih vlakana i nedostatku industrijske certifikacije. Raniji putnici također su podijelili pojedinosti o problemima s komunikacijom, navigacijom i plovnošću tijekom svog 12-satnog povratnog putovanja do Titanica.

Uz takve ekstremne avanture, posao operatera je prirodno riskantan. Planinar Garret Madison iz Seattlea nudi ekspedicije po narudžbi na neimenovane himalajske vrhove preko svoje tvrtke, Madison Mountaineering. Objašnjava da je prosječna stopa smrtnosti na Everestu 1 posto. “Tako je privlačno zadovoljstvo biti na planini i suočiti se s opasnošću”, rekao je, piše Wired.

Od pandemije, Madison je primijetio porast rezervacija ekspedicija kod pojedincima visoke neto vrijednosti. “Jedan je klijent prošle godine kupio cijelo putovanje za uspon na planinu Vinson na Antarktiku za 200.000 dolara. To je najnoviji trend: milijarderi koji žele vlastitu privatnu avanturu s prijateljima; lete na Antarktiku privatnim avionom. To je sljedeća razina”, dodao je.

Iako su njegove planinske ekspedicije vrhunske, Madison kaže da dolaze s minimalnom udobnošću. Najveći luksuz koji nudi, dodaje, nalazi se u baznom kampu na Everestu: topli tuševi, sate joge i šator za blagovanje s filmskim platnom među sadržajima su na izletu vrijednom 75.000 dolara. “Dečki koji dolaze na moje avanture u konačnici žele malo patiti – tako se osjećaju živima. Inače bi odsjeli negdje u odmaralištu s pet zvjezdica”, istaknuo je.

No, postoji i kućna radinost luksuznog ekstremnog turizma. White Desert Antarctica nudi vrhunski smještaj u blizini Južnog pola za 15.000 dolara po noći, prepun grijanih, raskošno namještenih stambenih jedinica i privatnih kuhara. Kod ovih ekstremnih turističkih tvrtki sigurnost općenito dolazi s visokom cijenom. Madison kaže da njegova usluga nudi mreže stručnih vodiča i logističkog znanja, kao i timove zapadnjaka i šerpa koji podučavaju, pomažu i vode avanturiste na 8000 metara nadmorske visine. Osiguran je i dodatni kisik, dobra hrana i poboljšane komunikacije. “Ali možete jeftino stići do Everesta i popeti se uz vlastiti šator i bez vodiča. Postoji mnogo operatera koji nude rudimentarnu uslugu – i tada može postati stvarno opasno. Prepušteni ste sami sebi”, naveo je.

Grace Lordan, izvanredna profesorica bihevioralne znanosti na London School of Economics, kaže da su ove opasne ekspedicije zamijenile luksuzne predmete za poduzetnike željne uzbuđenja. “Zadovoljstvo i svrha određuju sreću, a prije se radilo o materijalnim kupnjama i filantropiji. S vremenom, redistribucija bogatstva i dalje daje svrhu, ali zadovoljstvo je teže postići”, smatra i dodaje da je jedan od faktora – ego. “Luksuzni proizvodi sada su dostupniji masama. I svi želimo bolje anegdote koje ćemo pričati na večerama. Dakle, poduzetnici, koji imaju veću toleranciju na rizik, sve više žele iskustva koja je vrlo malo drugih prošlo. Već su postigli izvanredan podvig osnivanja velikih kompanija pa sada žele napredovati u svojim osobnim životima”, dodala je.

Ova istraživanja – penjanje na planinu ili prelazak oceana – također su način na koji milijarderi, od kojih su mnogi akumulirali svoje bogatstvo digitalnim transakcijama, iskuse svoje fizičke granice pred smrtnom opasnošću. “Demografiju uglavnom čine muškarci u pedesetima i šezdesetima koji se žele osjećati živima. Oni žele prijeći sjeverni greben Everestove zone smrti, radije nego samo sjediti za stolom i gledati kako se njihova neto vrijednost gomila na ekranu. Što bliže doživljavate smrt, osjećate se življim”, kaže Madison.