Slikar Ignjat Job, čiji je opus neizostavan dio hrvatskoga modernoga slikarstva, poglavito njegov »spontani ekspresionizam« koji pripada vrhu hrvatskoga ekspresionizma, rođen je u Dubrovniku u proljeće 1896. godine . U Dubrovniku je polazio gimnaziju i bavio se glumom. Potkraj 1912. pristupio je kazališnoj družini u Nišu, u lipnju 1913. vratio se u Dubrovnik, a 1914. zbog protuaustrijske orijentacije uhićen i otpremljen u šibenski zatvor te duševnu bolnicu, gdje je simulirajući ludilo ostao do rujna 1916., potom se vratio u Dubrovnik. Umro je u Zagrebu 28. travnja 1936. godine.

Slikarski opus Ignjata Joba od oko dvije stotine i pedeset ulja na platnu nastao je u vrlo kratkom vremenskom periodu, od prvih djela iz 1917. do intenzivnog stvaranja između 1928. i 1935. godine, kada nastaje oko dvije stotine slika. Motivi Jobova slikarstva jednostavni su prizori iz svakodnevnoga života u pretežno malim mjestima mediteranskog podneblja, ali u kasnijem razdoblju radi dosta aktova i portreta. Poseban dio njegova opusa su slike na kojima je Job prikazivao prizore iz krčme: od pijančevanja do tučnjava, plandovanja nakon berbi i na izletima, koje u sebi nose snažnu dinamiku pokreta, kompozicije i kolorističke palete. Njegove motive lako se može shvatiti kao svojevrsnu vizualnu kroniku punu živopisnih zapažanja.